Postanak 34:1-31
34 A Dina, Jakovljeva kći koju mu je rodila Lea,+ odlazila je k djevojkama koje su živjele u onoj zemlji+ te je provodila vrijeme s njima.
2 Kad ju je zapazio Šekem, sin Hivijca Hamora,+ jednog od poglavara te zemlje, odveo ju je sa sobom, legao s njom i silovao je.
3 I Jakovljeva kći Dina jako mu se svidjela te se on zaljubio u nju, pa je nježnim* riječima nastojao pridobiti njeno srce.
4 Na koncu je Šekem rekao svom ocu Hamoru:+ “Uzmi mi ovu djevojku za ženu!”
5 Kad je Jakov čuo da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu, njegovi su sinovi bili sa stokom u polju. Jakov nije htio nikome ništa reći o tome dok se oni ne vrate.
6 Kasnije je Šekemov otac Hamor došao razgovarati s Jakovom.
7 A Jakovljevi sinovi čuli su što se dogodilo, pa su se odmah vratili iz polja. Uvrijedili su se i silno naljutili jer je Šekem nanio sramotu Izraelu tako što je spavao s Jakovljevom kćeri,+ što nije smio učiniti.+
8 Hamor im je rekao: “Moj sin Šekem jako se zaljubio u vašu kćer. Molim vas, dajte mu je za ženu
9 i sklapajte brakove s nama. Svoje kćeri dajte nama, a naše kćeri uzimajte za sebe.+
10 Pred vama je cijela naša zemlja. Ostanite živjeti ovdje s nama, trgujte i stječite imetak.”
11 Tada je Šekem rekao Dininom ocu i njenoj braći: “Iskažite mi naklonost i dat ću vam što god zatražite od mene.
12 Slobodno tražite da vam dam za nevjestu mnogo novca i velik dar.+ Spreman sam dati sve što mi kažete, samo mi dajte djevojku za ženu!”
13 A Jakovljevi sinovi odlučili su prevariti Šekema i njegovog oca Hamora jer je Šekem obeščastio njihovu sestru Dinu.
14 Rekli su im: “Ne možemo to učiniti i dati svoju sestru čovjeku koji nije obrezan+ jer je to za nas sramota.
15 Možemo pristati samo pod uvjetom da postanete poput nas i obrežete svako muško među sobom.+
16 Onda ćemo svoje kćeri davati vama, a vaše kćeri uzimati sebi, i živjet ćemo s vama i postati jedan narod.
17 Ali ako nas ne poslušate i ne obrežete se, uzet ćemo svoju sestru i otići.”
18 Njihov se prijedlog dopao Hamoru+ i njegovom sinu Šekemu.+
19 Mladić nije oklijevao učiniti ono što su tražili+ jer mu je Jakovljeva kći bila vrlo draga. A on je bio najugledniji među svim ljudima u domu svog oca.
20 Stoga su Hamor i njegov sin Šekem otišli na vrata svog grada i obratili se ljudima iz svog grada+ te im rekli:
21 “Ovi ljudi žele biti u miru s nama. Neka se nasele u našoj zemlji i trguju ovdje jer zemlja je dovoljno prostrana da i oni žive u njoj. Njihove kćeri možemo uzimati sebi za žene, a svoje kćeri možemo davati njima.+
22 No ti će ljudi pristati na to da žive s nama i da postanemo jedan narod samo pod uvjetom da se svako muško među nama obreže kao što su oni obrezani.+
23 Neće li onda sav njihov imetak, sve njihovo bogatstvo i sva njihova stoka pripasti nama? Stoga učinimo ono što traže pa neka žive među nama.”
24 Tada su svi koji su se nalazili kod gradskih vrata poslušali Hamora i njegovog sina Šekema te su se obrezali svi muškarci iz tog grada.
25 Ali trećeg dana, dok su ljudi još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća,+ uzeli su svaki svoj mač te ušli u grad u kojem nitko nije ništa slutio i pobili sve muške stanovnike.+
26 Hamora i njegovog sina Šekema ubili su mačem, a potom su odveli Dinu iz Šekemove kuće i otišli.
27 Kad su svi muškarci bili pobijeni, došli su ostali Jakovljevi sinovi i oplijenili grad jer je njihova sestra ondje bila obeščašćena.+
28 Uzeli su njihovu sitnu i krupnu stoku, njihove magarce i sve što je bilo u gradu i u polju.
29 Uzeli su i sve njihovo blago, zarobili su svu njihovu djecu i njihove žene te su opljačkali sve što je bilo u kućama.
30 Tada je Jakov rekao Šimunu i Leviju:+ “Zbog vas sam se našao u teškoj nevolji* i postao sam mrzak stanovnicima ovog kraja, Kanaancima i Perižanima. Ja imam malo ljudi, pa će se ti narodi sigurno skupiti i napasti me te će pobiti mene i cijelu moju obitelj.”
31 A oni su odgovorili: “Zar da se s našom sestrom postupa kao s bludnicom*?”
