Postanak 41:1-57
41 Kad su prošle dvije godine, faraon je usnio san.+ Sanjao je da stoji pokraj Nila.
2 Iz Nila je izašlo sedam lijepih, debelih krava, koje su počele pasti travu pored rijeke.+
3 A poslije njih iz Nila je izašlo sedam ružnih, mršavih krava. I one su stale pored debelih krava na obali Nila.
4 Tada su ružne, mršave krave pojele sedam lijepih, debelih krava. Nato se faraon probudio.
5 Potom je opet zaspao i usnio drugi san. Vidio je kako je na jednoj stabljici izraslo sedam krupnih i lijepih klasova.+
6 A nakon njih izraslo je sedam sitnih klasova koje je sasušio istočni vjetar.
7 Sitni klasovi progutali su sedam krupnih i lijepih klasova. Nato se faraon probudio i shvatio da je to bio san.
8 Ali ujutro je bio uznemiren. Stoga je sazvao sve egipatske svećenike koji se bave vračanjem i sve mudrace. Faraon im je ispričao svoje snove, ali nitko od njih nije mu mogao protumačiti što oni znače.
9 Tada se glavni peharnik obratio faraonu i rekao: “Moram danas priznati svoje grijehe.
10 Faraon se jednom razljutio na svoje sluge, na mene i na glavnog pekara. Zato nas je stavio u zatvor u kući zapovjednika straže.+
11 Potom smo iste noći on i ja usnili svaki svoj san. Svaki je san imao svoje značenje.+
12 A ondje je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže.+ Kad smo mu ispričali što smo sanjali,+ on je svakom od nas protumačio njegov san.
13 I dogodilo se upravo ono što nam je on rekao. Mene je faraon vratio u službu, a glavnog je pekara dao objesiti.”+
14 Faraon je poslao svoje sluge po Josipa+ i oni su ga brzo doveli iz zatvora.+ A on se obrijao*, obukao drugu odjeću i došao pred faraona.
15 Onda je faraon rekao Josipu: “Usnio sam san, ali nitko ga ne može protumačiti. A čuo sam da ti možeš protumačiti san kad ti ga netko ispriča.”+
16 Nato je Josip rekao faraonu: “To nije u mojoj vlasti! Bog će faraonu objaviti dobre vijesti.”+
17 Faraon je onda rekao Josipu: “Sanjao sam da stojim na obali Nila.
18 I iz Nila je izašlo sedam lijepih, debelih krava i počele su pasti travu pored rijeke.+
19 A poslije njih izašlo je sedam krava koje su bile slabe, vrlo ružne i mršave. U cijelom Egiptu nikad nisam vidio tako ružne krave.
20 I te mršave, ružne krave pojele su sedam debelih krava.
21 Ali kad su ih pojele, to se na njima nije vidjelo – bile su jednako ružne i mršave kao i prije. Tada sam se probudio.
22 Nakon toga u snu sam vidio kako je na jednoj stabljici izraslo sedam krupnih i lijepih klasova.+
23 A nakon njih izraslo je sedam uvenulih, sitnih klasova koje je sasušio istočni vjetar.
24 Sitni klasovi progutali su sedam lijepih klasova. Ispričao sam te snove svećenicima koji se bave vračanjem,+ ali nijedan mi ih nije mogao razjasniti.”+
25 Tada je Josip rekao faraonu: “Oba faraonova sna imaju isto značenje. Pravi Bog javlja faraonu što će učiniti.+
26 Sedam lijepih krava predočava sedam godina. I sedam lijepih klasova predočava sedam godina. Oba sna imaju isto značenje.
27 Sedam mršavih i ružnih krava koje su se pojavile poslije onih debelih predočava sedam godina, a i sedam praznih klasova koje je sasušio istočni vjetar predočava sedam godina gladi koje će nastupiti.
28 Dakle, kao što sam rekao faraonu, pravi je Bog pokazao faraonu što će učiniti.
29 Dolazi sedam godina velikog obilja u cijelom Egiptu.
30 Ali poslije njih nastat će sedam godina gladi. I zaboravit će se sve obilje u Egiptu i glad će poharati zemlju.+
31 Nitko se više neće sjećati obilja koje je bilo u zemlji jer će glad koja će zavladati poslije njega biti vrlo velika.
32 Faraon je dvaput usnio taj san zato što je pravi Bog čvrsto odlučio sve to učiniti, i to vrlo brzo.
33 Zato neka sada faraon potraži razboritog i mudrog čovjeka i postavi ga nad Egiptom.
34 Neka faraon postavi nadglednike u zemlji i neka tijekom tih sedam godina obilja ubire petinu uroda u Egiptu.+
35 Neka ti nadglednici skupljaju hranu tijekom dobrih godina koje dolaze. Neka sabiru žito u faraonove žitnice u gradovima i neka ga ondje čuvaju.+
36 To će biti zalihe hrane tijekom sedam godina gladi koje će nastupiti u Egiptu, da njegovi stanovnici ne bi pomrli od gladi.”+
37 Taj se prijedlog svidio faraonu i svim njegovim slugama.
38 Zato je faraon rekao svojim slugama: “Zar bismo mogli naći boljeg čovjeka od Josipa, koji ima Božji duh?”
39 Tada je faraon rekao Josipu: “Bog je tebi sve to otkrio i zato nitko nije tako razborit i mudar kao što si ti.
40 Ti ćeš biti upravitelj mog dvora i sav će ti se moj narod bezuvjetno pokoravati.+ Jedino ću ja, koji vladam kao kralj, biti veći od tebe.”
41 Faraon je još kazao Josipu: “Evo postavljam te nad cijelim Egiptom.”+
42 Tada je faraon skinuo pečatnjak sa svoje ruke i stavio ga Josipu na ruku. Obukao ga je u haljine od finog lana, a oko vrata mu je stavio zlatni lanac.
43 Usto je zapovjedio da ga voze u kolima koja su po časti bila odmah iza njegovih i da pred njim kliču: “Abrek!”* Tako ga je postavio nad cijelim Egiptom.
44 Potom je faraon rekao Josipu: “Ja sam faraon, ali u cijelom Egiptu nitko ne smije ništa učiniti bez tvog odobrenja.”+
45 Zatim je faraon nazvao Josipa Safenat-Paneah i dao mu za ženu Asenatu,+ kćer Potifere, svećenika u Onu*. I Josip je počeo nadgledati sve što se radilo u Egiptu*.+
46 Josip je imao 30 godina+ kad je stupio u službu faraona, egipatskog kralja.
Tada je Josip otišao od faraona i proputovao cijeli Egipat.
47 I tijekom sedam godina obilja zemlja je bogato rađala.
48 A on je tijekom tih sedam godina u Egiptu skupljao sav urod i pohranjivao ga u gradove. U svaki je grad pohranjivao urod s okolnih polja.
49 Josip je nastavio skupljati vrlo mnogo žita – bilo ga je kao morskog pijeska. Na kraju su ga prestali mjeriti jer ga nisu mogli izmjeriti.
50 Prije nego što je nastupila prva godina gladi, Josip je dobio dva sina,+ koja mu je rodila Asenata, kći Potifere, svećenika u Onu.
51 Josip je svom prvorođencu dao ime Manaše*+ i rekao: “Bog mi je dao da zaboravim svu svoju nevolju i sav dom svog oca.”
52 A drugom je sinu dao ime Efrajim*+ i rekao: “Bog me učinio plodnim u zemlji moje nevolje.”+
53 Kad je prošlo sedam godina tijekom kojih je u Egiptu vladalo obilje,+
54 nastupilo je sedam godina gladi, kako je Josip i rekao.+ Glad je zavladala u svim zemljama, ali u cijelom je Egiptu bilo hrane*.+
55 Naposljetku je i narod u cijelom Egiptu počeo gladovati, pa je zavapio k faraonu da im da hrane.+ Nato je faraon rekao svim Egipćanima: “Idite k Josipu i učinite sve što vam kaže.”+
56 Glad je vladala po svoj zemlji.+ Tada je Josip otvorio sve žitnice koje su imali te je prodavao hranu Egipćanima+ jer je Egipat morila teška glad.
57 I ljudi iz svih zemalja dolazili su u Egipat kupovati hranu od Josipa jer je sve zemlje morila teška glad.+
