Postanak 50:1-26
50 Tada je Josip zagrlio svog oca,+ isplakao se nad njim i izljubio ga.
2 Potom je Josip zapovjedio svojim slugama liječnicima da balzamiraju+ njegovog oca. I tako su liječnici balzamirali Izraela.
3 Za to im je trebalo 40 dana jer toliko obično traje balzamiranje. I Egipćani su oplakivali Izraela 70 dana.
4 Kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip je rekao ljudima na faraonovom dvoru: “Ako sam stekao vašu naklonost, molim vas, prenesite ovo faraonu:
5 ‘Moj mi je otac rekao: “Ja ću uskoro umrijeti.+ Zakuni mi se+ da ćeš me sahraniti u grobu koji sam sebi iskopao u Kanaanu.”+ Zato te molim, dopusti mi da odem i sahranim oca, a poslije ću se vratiti.’”
6 Faraon je rekao: “Idi i sahrani svog oca kao što si mu se zakleo.”+
7 Tako je Josip otišao sahraniti oca, a s njim su pošli svi faraonovi sluge, najviši dvorski službenici*+ i svi egipatski poglavari,
8 sav Josipov dom i sva njegova braća te dom njegovog oca.+ Samo su svoju djecu te svoju sitnu i krupnu stoku ostavili u zemlji Gošenu.
9 S njim su išla i kola+ i konjanici, pa je povorka bila vrlo velika.
10 Kad su stigli na gumno Atad, u jordanskom kraju, ondje su počeli glasno i bolno naricati. I Josip je sedam dana oplakivao svog oca.
11 A stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli su žalovanje na gumnu Atadu, pa su rekli: “Egipćani su zaista u velikoj žalosti!” Zato su to mjesto, koje se nalazi u jordanskom kraju, nazvali Abel-Misrajim*.
12 I Jakovljevi sinovi učinili su onako kako im je otac zapovjedio.+
13 Odnijeli su ga u Kanaan i sahranili ga u pećini koja se nalazi u polju Makpeli, polju nasuprot Mamreu koje je Abraham kupio od Hetita Efrona kako bi ondje sahranjivao svoje mrtve.+
14 Nakon što je Josip sahranio svog oca, vratio se u Egipat sa svojom braćom i svima koji su otišli s njim sahraniti njegovog oca.
15 Kad im je otac umro, Josipova su braća rekla: “Možda nas Josip mrzi, pa će nam uzvratiti za sve zlo koje smo mu učinili.”+
16 Stoga su poručili Josipu: “Tvoj je otac pred smrt zapovjedio:
17 ‘Ovako recite Josipu: “Molim te, oprosti svojoj braći njihov prijestup i grijeh koji su počinili kad su ti nanijeli veliko zlo.”’ Zato te molimo, oprosti prijestup slugama Boga kojeg je štovao tvoj otac.” Kad je Josip to čuo, briznuo je u plač.
18 Tada su došla njegova braća i bacila se pred njega te su rekla: “Tvoji smo robovi!”+
19 A Josip im je rekao: “Ne bojte se! Zar sam ja Bog da vam sudim?
20 Htjeli ste mi nauditi,+ ali Bog je to zlo okrenuo na dobro kako bi mnoge sačuvao na životu, kao što se vidi danas.+
21 Zato se ne bojte! Ja ću opskrbljivati hranom vas i vašu djecu.”+ Tako ih je utješio i umirio.
22 I Josip je ostao u Egiptu s obitelji* svog oca. Živio je 110 godina.
23 Tako je Josip vidio Efrajimove unuke*,+ a i sinove Manašeovog sina Makira.+ Oni su bili Josipu poput vlastite djece.*
24 Naposljetku je Josip rekao svojoj braći: “Ja ću uskoro umrijeti, ali Bog će se sigurno zauzeti za vas.+ Izvest će vas iz ove zemlje i dovesti u zemlju za koju se zakleo da će je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu.”+
25 I Josip je rekao Izraelovim sinovima: “Bog će se sigurno zauzeti za vas. Zakunite mi se da ćete tada ponijeti moje kosti odavde.”+
26 Josip je umro u Egiptu u dobi od 110 godina. I dali su ga balzamirati+ te su ga stavili u lijes.
