Postanak 8:1-22
8 A onda je Bog obratio pažnju na Nou i na sve divlje i pitome životinje koje su bile s njim u arki+ te je pustio da nad zemljom zapuše vjetar, pa su se vode počele povlačiti.
2 Zatvorili su se izvori vodenog bezdana i nebeske ustave, pa je kiša prestala padati s neba.+
3 Tada su se vode počele povlačiti sa zemlje. Nakon 150 dana razina vode znatno se snizila.
4 Sedamnaestog dana sedmog mjeseca arka se zaustavila na brdima Ararata.
5 Razina vode postupno se snižavala do desetog mjeseca. A prvog dana desetog mjeseca pojavili su se planinski vrhovi.+
6 Nakon 40 dana Noa je otvorio prozor arke+ koji je načinio
7 te je pustio gavrana. On je samo odlijetao i dolijetao dok se zemlja nije osušila.
8 Potom je Noa pustio golubicu kako bi vidio jesu li se vode povukle s površine zemlje.
9 Ali golubica nije našla mjesto na koje bi sletjela, pa se vratila k njemu u arku jer su vode još uvijek pokrivale cijelu površinu zemlje.+ I on je pružio ruku, uzeo je i unio u arku.
10 Onda je čekao još sedam dana pa je opet pustio golubicu iz arke.
11 Kad mu se predvečer golubica vratila, vidio je da u kljunu ima svjež maslinov list. Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje.+
12 Nakon što je čekao još sedam dana, opet je pustio golubicu, a ona mu se više nije vratila.
13 A do prvog dana prvog mjeseca šesto i prve godine+ Noinog života vode su se povukle sa zemlje. Noa je tada otkrio krov arke i vidio da se površina zemlje suši.
14 Dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha.
15 Tada je Bog rekao Noi:
16 “Izađi iz arke sa svojom ženom, svojim sinovima i ženama svojih sinova.+
17 Izvedi sa sobom sve vrste živih stvorenja:+ leteća stvorenja, kopnene životinje i sve životinje koje gmižu po zemlji da se razmnožavaju, budu plodni i da se namnože na zemlji.”+
18 I Noa je izašao iz arke sa svojim sinovima,+ svojom ženom i ženama svojih sinova.
19 Sva živa stvorenja, sve životinje koje gmižu i sva leteća stvorenja, sve što se miče po zemlji izašlo je iz arke po svojim vrstama.+
20 Potom je Noa sagradio žrtvenik+ Jehovi i uzeo je po nekoliko životinja od svih čistih životinja i svih čistih letećih stvorenja+ te ih je prinio na žrtveniku kao žrtve paljenice.+
21 I Jehova je osjetio ugodan* miris. Stoga je Jehova rekao u sebi*: “Nikad više neću prokleti zemlju+ zbog čovjeka, zbog toga što je čovjek odmalena u svom srcu sklon zlu.+ I nikad više neću zatrti sva živa bića kao što sam to sada učinio.+
22 Odsad na zemlji više nikad neće nestati sjetve ni žetve, hladnoće ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.”+
