Propovjednik 12:1-14
12 Misli na* svog Velikog Stvoritelja u danima svoje mladosti,+ prije nego dođu dani puni nevolje+ i stignu godine za koje ćeš reći: “Nisu mi mile”,
2 prije nego potamni svjetlost sunca, mjeseca i zvijezda+ te se zaredaju kiše*,
3 prije nego dođe dan kad počnu drhtati čuvari kuće i junaci se pognu i mlinarice prestanu mljeti žito jer ih je malo, a onima koje gledaju kroz prozore počne slabjeti vid,+
4 dan kad se zatvore ulična vrata i stiša se zvuk mlina koji melje, kad čovjek počne ustajati na ptičji pjev i stišaju se zvuci pjesme,+
5 kad se čovjek počne bojati visine i strahovati na ulici, kad badem procvate+ i skakavac se počne vući i kapar prestane djelovati* jer čovjek ide u dom u kojem će dugo ostati,+ a oni što nariču već se kreću ulicom.+
6 Misli na njega prije nego što se prekine srebrno uže i razbije zlatna zdjela, prije nego se razbije vrč na izvoru i slomi kotač na bunaru.
7 Tada se prah vraća u zemlju,+ gdje je i bio, a duh* se vraća pravom Bogu, koji ga je dao.+
8 “Ispraznost nad ispraznostima!” kaže onaj koji poučava* narod.+ “Sve je isprazno!”+
9 Onaj koji je poučavao narod nije samo bio mudar nego je i stalno prenosio narodu svoje znanje,+ a usto je promišljao i sve temeljito istražio te sastavio zbirku mnogih mudrih izreka.+
10 Onaj koji je poučavao narod trudio se pronaći ugodne riječi+ te napisati ono što je vjerodostojno i istinito.
11 Riječi mudrih nalik su ostanima*+ i zbirke njihovih izreka nalik su čvrsto zabijenim čavlima. One potječu od jednog pastira.
12 A kad je riječ o drugim zapisima, sine moj, budi oprezan: Nema kraja pisanju mnogih knjiga i prekomjerno čitanje tih knjiga umara čovjeka*.+
13 Bit je svega što si čuo: Boj se* pravog Boga+ i drži se njegovih zapovijedi+ jer to je sve što je čovjek dužan činiti.+
14 Naime, pravi će Bog donijeti sud o svakom djelu, pa tako i o svemu što je skriveno, i reći će je li ono dobro ili zlo.+
