Psalmi 137:1-9
137 Sjedili smo pokraj babilonskih rijeka.+
Plakali smo kad bismo se sjetili Siona.+
2 Po tamošnjim* topolamapovješali smo svoje harfe.+
3 Jer ondje su naši porobljivači tražili da im pjevamo,+oni koji nam se rugaju, htjeli su da ih uveseljavamo, pa su govorili:
“Pjevajte nam neku pjesmu o Sionu!”
4 Kako da pjevamo Jehovinu pjesmukad smo na tuđem tlu?
5 Ako te zaboravim, Jeruzaleme,neka moja desnica zaboravi sve što zna*.+
6 Neka mi se jezik za nepce zalijepiako te se ne budem sjećao,ako mi Jeruzalemne bude najveća radost.+
7 Sjeti se, Jehova,kako su Edomci u dan kad je Jeruzalem pao govorili:
“Srušite ga! Srušite ga do temelja!”+
8 Kćeri babilonska, uskoro ćeš biti opustošena.+
Sretan će biti onaj tko te kaznii učini ti onako kako si ti nama činila.+
9 Sretan će biti onaj tko zgrabi tvoju djecui razbije ih o stijene.+
