Psalmi 77:1-20
Ravnatelju, za jedutun*. Asafov psalam.+ Pjesma.
77 Glasno ću zavapiti k Bogu,zavapit ću k Bogu i on će čuti moj glas.+
2 U dan nevolje tražim Jehovu.+
Noću bez prestanka pružam ruke prema njemu.
Ne mogu naći utjehu.
3 Kad pomislim na Boga, uzdišem.+
Tjeskoban sam i snaga me izdaje.+ (Sela)
4 Ti mi ne daš da sklopim oči,uznemiren sam i ne mogu govoriti.
5 U mislima se vraćam u davne dane,+u davno minule godine.
6 Noću se prisjećam svoje pjesme*.+
Duboko razmišljam,+pomno tražim odgovore.
7 Zar nas je Jehova zauvijek odbacio?+
Zar nam više nikad neće iskazati milost?+
8 Je li njegove vjerne ljubavi zauvijek nestalo?
Zar nijedan budući naraštaj neće vidjeti ispunjenje njegovog obećanja?
9 Je li nam Bog zaboravio iskazati svoju milost,+je li nam zbog svog gnjeva uskratio milosrđe? (Sela)
10 Govorim: “Ovo me uznemirava*:+
Svevišnji nam je uskratio pomoć*.”
11 Sjećat ću se Jahovih djela.
Sjećat ću se čudesnih djela koja si učinio u davno doba.
12 Duboko ću razmišljati o svim tvojim djelima,promišljat ću o tvojim postupcima.+
13 Bože, tvoji su putevi sveti.
Koji je bog velik kao ti, Bože?+
14 Ti si pravi Bog, činiš čudesna djela.+
Svoju si snagu obznanio narodima.+
15 Svojom silom* izbavio si* svoj narod,+Jakovljeve i Josipove sinove. (Sela)
16 Vode su te vidjele, Bože,vode su te vidjele i uskomešale su se.+
Duboke su se vode uzburkale.
17 Iz oblaka se sručila voda.
Oblačnim nebom prolomila se grmljavinai tvoje su strijele poletjele na sve strane.+
18 Tutnjava tvojih gromova+ odjekivala je poput kotača bojnih kola,munje su obasjale svijet,+zemlja se uzdrmala i zatresla.+
19 Tvoj je put išao kroz more,+tvoja staza kroz silne vode,a tvoje stope nitko nije mogao pronaći.
20 Vodio si svoj narod kao stado,+povjerio si ih Mojsiju i Aronu.+
