Rimljanima 1:1-32
1 Od Pavla, roba Isusa Krista, pozvanog da bude apostol, odvojenog za propovijedanje Božje dobre vijesti,+
2 koju je Bog unaprijed obznanio preko svojih proroka u svetim Pismima.
3 Ta dobra vijest govori o njegovom Sinu, koji je po tijelu Davidov potomak,+
4 ali koji je snagom svetog duha bio proglašen Božjim Sinom+ kad je bio uskrsnut od mrtvih.+ To je Isus Krist, naš Gospodin,
5 preko kojega sam primio* nezasluženu dobrotu i apostolsku službu+ kako bi, na slavu njegovog imena, ljudi iz svih naroda+ mogli pokazati vjeru i biti mu poslušni.
6 Među njima ste i vi pozvani da pripadnete Isusu Kristu.
7 Pišem ovo svima u Rimu koje Bog voli i koji su pozvani da budu sveti:
Neka vam Bog, naš Otac, i Gospodin Isus Krist iskažu nezasluženu dobrotu i podare mir.
8 Prije svega, zahvaljujem svom Bogu preko Isusa Krista za sve vas jer se o vašoj vjeri govori po cijelom svijetu.
9 Bog, kojem svim srcem* služim* propovijedajući dobru vijest o njegovom Sinu, može posvjedočiti da vas uvijek spominjem u svojim molitvama+
10 i usrdno ga molim da napokon uspijem doći k vama, ako to bude moguće i ako to bude Božja volja.
11 Jer žarko vas želim vidjeti da vam dam kakav duhovni dar kako biste ojačali,
12 odnosno kako bismo se uzajamno ohrabrili,+ ja vašom vjerom, a vi mojom.
13 Želim da znate, braćo, da sam mnogo puta namjeravao doći k vama, ali dosad sam bio spriječen. Htio sam doći da i među vama uberem plod kao i među ostalim narodima.
14 Dužnik sam i Grcima i ostalim narodima*, i učenima* i neukima.
15 Zato žarko želim i vama u Rimu+ objaviti dobru vijest.
16 Naime, ne stidim se dobre vijesti.+ Ona je Božja sila koja donosi spasenje svakome tko vjeruje,+ najprije Židovu,+ a onda i Grku.+
17 Jer oni koji vjeruju vide da putem dobre vijesti Bog otkriva svoju pravednost i to im jača vjeru,+ kao što je napisano: “Pravednik će živjeti zbog vjere.”+
18 A Bog izlijeva* svoju srdžbu+ s neba na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji na nepravedan način guše istinu,+
19 jer ono što se može znati o Bogu posve im je očito – Bog im je to već otkrio.+
20 Naime, njegova nevidljiva svojstva – njegova vječna moć+ i božanstvo+ – jasno se vide još od stvaranja svijeta+ jer se mogu razabrati u onome što je stvoreno. Stoga ti ljudi nemaju izgovora.
21 Premda su poznavali Boga, nisu ga slavili kao Boga niti su mu iskazivali zahvalnost, nego su se prepustili ispraznim razmišljanjima i njihovo nerazumno srce obavila je tama.+
22 Tvrdili su da su mudri, ali postali su bezumni
23 i umjesto da slave neraspadljivog Boga, slavili su kipove načinjene po obličju raspadljivog čovjeka te ptica, četveronožaca i gmazova.+
24 Budući da su htjeli živjeti po željama svog srca, Bog ih je pustio da postupaju nečisto i da tako nanose sramotu svom tijelu.
25 Oni su Božju istinu zamijenili za laž te su se klanjali* i služili* stvorenju umjesto Stvoritelju, kojem pripada vječna hvala. Amen.
26 Zato ih je Bog prepustio sramotnoj spolnoj požudi.+ Njihove su žene zamijenile prirodne spolne odnose protuprirodnima.+
27 Isto tako, muškarci su prestali imati prirodne spolne odnose sa ženama te su se u svojoj požudi uspalili jedni za drugima, pa muškarci s muškarcima+ čine ono što je sramotno i primaju zasluženu kaznu* za svoje iskvarene postupke.+
28 Budući da nisu smatrali vrijednim dobro upoznati Boga*, Bog je dopustio da ih vode razmišljanja koja mu nisu po volji i da čine ono što je nedolično.+
29 Oni su puni svake nepravde,+ zloće, lakomosti+ i pokvarenosti, ispunjeni su zavišću,+ ubojstvom,+ svađom, prijevarom+ i pakošću.+ Ogovaraju,
30 kleveću,+ mrze Boga, drski su, oholi, umišljeni, smišljaju zlo, neposlušni su roditeljima,+
31 nerazumni,+ ne poštuju dogovore, bezosjećajni su prema drugima* i nemilosrdni.
32 Iako dobro poznaju Božju pravednu odredbu – da oni koji tako postupaju zaslužuju smrt+ – oni ne samo da i dalje tako postupaju nego i odobravaju takva djela kad ih drugi čine.
