Rimljanima 11:1-36
11 Zato pitam: Zar je Bog odbacio svoj narod?+ Nipošto! Jer i ja sam Izraelac, Abrahamov potomak iz Benjaminovog plemena.
2 Bog nije odbacio svoj narod, kojem je prvom poklonio pažnju.+ Pa zar ne znate što Pisma kažu o Iliji, o tome kako se žalio Bogu na Izraelce?
3 “Jehova*, pobili su tvoje proroke i porušili tvoje žrtvenike. Samo sam ja ostao, a sada i mene* žele ubiti.”+
4 No što mu je Bog rekao? “Još uvijek imam 7000 ljudi koji nisu kleknuli pred Baalom.”+
5 Tako i u sadašnje vrijeme postoji ostatak+ koji je Bog izabrao u svojoj nezasluženoj dobroti.
6 A ako se to dogodilo zbog nezaslužene dobrote,+ onda to više nije zbog djela,+ inače nezaslužena dobrota više ne bi bila nezaslužena dobrota.
7 Dakle, što reći? Izrael nije dobio ono što žarko želi, ali izabrani su to dobili.+ A ostalima je srce otvrdnulo,+
8 kao što je napisano: “Bog je dao da utonu u dubok san,+ dao im je oči koje ne vide i uši koje ne čuju. To traje sve do današnjeg dana.”+
9 A David kaže: “Neka im njihov stol postane i stupica, i zamka, i kamen spoticanja, i kazna.
10 Neka im oči potamne da ne vide i neka im leđa stalno budu pognuta.”+
11 Zato pitam: Jesu li se tako spotaknuli i pali da više ne mogu ustati? Nipošto! Ali zbog njihovog krivog koraka ljudi iz drugih naroda* mogu dobiti spasenje, što izaziva ljubomoru izraelskog naroda.+
12 A ako je njihov krivi korak donio blagoslov svijetu i ako je smanjenje njihovog broja donijelo blagoslov ljudima iz drugih naroda,+ koliko li će tek blagoslova biti kad njihov broj bude potpun!
13 A sad govorim vama koji ste iz drugih naroda. Budući da sam ja apostol poslan drugim narodima,+ veličam svoju službu+
14 ne bih li nekako izazvao ljubomoru svojih sunarodnjaka i spasio neke od njih.
15 Jer ako njihovo odbacivanje+ znači da se svijet može pomiriti s Bogom, što će značiti njihovo prihvaćanje? Ništa drugo nego povratak iz smrti u život!
16 Ako je dio tijesta koji se prinosi kao prvina svet, sveto je i cijelo tijesto. I ako je korijen svet, svete su i grane.
17 No ako su neke grane odlomljene, a ti si, iako si divlja maslina, pricijepljen među preostale, pa se i ti hraniš sokovima koje daje korijen masline,
18 nemoj s prezirom gledati na* odlomljene grane. A ako s prezirom gledaš na njih,+ sjeti se da ne nosiš ti korijen, nego korijen tebe.
19 Nato ćeš reći: “Grane su odlomljene da ja budem pricijepljen.”+
20 To je istina. Ali oni su odlomljeni+ jer nisu imali vjere, a ti stojiš zbog vjere.+ Nemoj biti ohol, nego se boj.
21 Jer ako Bog nije poštedio prirodne grane, neće poštedjeti ni tebe.
22 Stoga razmisli o Božjoj dobroti+ i strogosti. On je strog prema onima koji su pali,+ a prema tebi je dobar sve dok si dostojan njegove dobrote. U protivnom ćeš i ti biti odsječen.
23 A što se tiče njih, ako počnu vjerovati, oni će biti pricijepljeni+ zato što ih Bog može ponovno pricijepiti.
24 Jer ako si ti odsječen od masline koja je po svojoj prirodi divlja i protivno prirodi pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni koji su prirodne grane biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!
25 Braćo, želim da se upoznate s ovom svetom tajnom+ kako ne biste sami sebe smatrali razboritima: Jednom dijelu izraelskog naroda otvrdnulo je srce i tako će biti sve dok ne bude sakupljen puni broj ljudi iz drugih naroda.
26 Tako će sav Izrael+ biti spašen. Kao što je napisano: “Izbavitelj* će doći sa Siona+ i uklonit će bezbožna djela Jakovljevih potomaka.
27 Ovo je savez koji ću sklopiti s njima+ kad uklonim njihove grijehe.”+
28 Istina, što se tiče dobre vijesti, oni su Božji neprijatelji, i to je na vašu dobrobit. Ali što se tiče Božjeg izbora, on ih voli zbog obećanja koje je dao njihovim praocima.+
29 Jer Bog ne žali kad nekome da dar ili kad nekome uputi poziv.
30 Vi ste nekada bili neposlušni Bogu,+ ali sada vam je zbog njihove neposlušnosti+ iskazano milosrđe,+
31 a kao što je vama iskazano milosrđe zbog njihove neposlušnosti, tako i njima sada može biti iskazano milosrđe.
32 Jer Bog je dopustio da svi ljudi budu zarobljenici neposlušnosti+ kako bi svima iskazao milosrđe.+
33 Kako li je beskrajna Božja velikodušnost*, mudrost i znanje! Kako li su nedokučive njegove odluke* i neistraživi njegovi putevi!
34 Jer “tko je upoznao Jehovin* um, tko je njegov savjetnik”?+
35 “Tko mu je išta dao, pa da mu se on treba odužiti?”+
36 Jer sve je od njega i po njemu i za njega. On neka je hvaljen u svu vječnost! Amen.
