Rimljanima 8:1-39
8 Zato za one koji su ujedinjeni s Kristom Isusom nema osude.
2 Jer zakon duha koji daje život onima koji su ujedinjeni s Kristom Isusom oslobodio+ te zakona grijeha i smrti.
3 Ono što Zakon nije mogao učiniti+ jer je zbog ljudske nesavršenosti bio nemoćan,+ učinio je Bog tako što je poslao svog Sina+ u tijelu sličnom grešnom tijelu+ da ukloni grijeh. Tako je osudio grijeh u tijelu
4 da bi se pravedne odredbe Zakona ispunile na nama+ koji ne živimo po tijelu, nego živimo po duhu.+
5 Jer oni koji žive po tijelu, razmišljaju o onome što je svojstveno tijelu,+ a oni koji žive po duhu, razmišljaju o onome što je svojstveno duhu.+
6 Razmišljanje svojstveno tijelu donosi smrt,+ a razmišljanje svojstveno duhu donosi život i mir.+
7 Naime, razmišljanje svojstveno tijelu donosi neprijateljstvo s Bogom+ jer se tijelo ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može se pokoriti.
8 Stoga oni koji žive po tijelu, ne mogu ugoditi Bogu.
9 Međutim, ako Božji duh doista prebiva u vama, vi ne živite po tijelu, nego po duhu.+ Ali tko nema Kristov duh, taj nije Kristov.
10 No ako je Krist ujedinjen s vama,+ tijelo vam je mrtvo zbog grijeha, ali duh vam daje život zbog pravednosti.
11 A ako duh onoga koji je Isusa podignuo iz mrtvih prebiva u vama, onaj koji je Krista Isusa podignuo iz mrtvih+ oživit će i vaša smrtna tijela+ svojim duhom koji prebiva u vama.
12 Dakle, braćo, mi imamo dužnost, ali naša dužnost nije da živimo po tijelu i ugađamo njegovim željama.+
13 Jer ako živite po tijelu, umrijet ćete, no ako duhom usmrtite djela tijela,+ živjet ćete.+
14 Svi koje vodi Božji duh Božji su sinovi.+
15 Jer niste primili duh ropstva koji bi u vama ponovno izazvao strah, nego ste primili duh kojim nas Bog usvaja kao sinove* i koji nas potiče da vičemo: “Abba*, Oče!”+
16 Taj duh svjedoči s našim duhom+ da smo Božja djeca.+
17 A ako smo djeca, onda smo i nasljednici – Božji nasljednici, a Kristovi sunasljednici.+ Međutim, moramo trpjeti zajedno s Kristom+ kako bismo zajedno s njim bili i proslavljeni.+
18 Stoga smatram da patnje koje sada doživljavamo nisu ništa u usporedbi sa slavom koja će se objaviti na nama.+
19 Jer sve što je stvoreno* željno iščekuje objavljivanje Božjih sinova.+
20 Ono što je stvoreno podloženo je ispraznosti+ – ne svojom voljom, nego voljom onoga koji je sve to podložio – ali pritom je pružena nada
21 da će ono što je stvoreno i samo biti oslobođeno+ robovanja raspadljivosti i da će dobiti veličanstvenu slobodu Božje djece.
22 Jer znamo da sve što je stvoreno uzdiše i da je u boli sve do sada.
23 A i mi koji smo primili duh kao prvinu svog nasljedstva, i mi u sebi uzdišemo+ dok željno očekujemo da budemo usvojeni kao Božji sinovi+ i oslobođeni svog tijela putem otkupnine.
24 Mi smo spašeni i dobili smo tu nadu. Ali nada koja se vidi nije nada, jer kad čovjek nešto vidi, da li se tome nada?
25 A ako se nadamo+ onome što ne vidimo,+ ustrajno to iščekujemo.+
26 Osim toga, duh nam pritječe u pomoć kad smo slabi.+ Ponekad ne znamo za što se trebamo moliti, ali duh se zauzima za nas kad u molitvi ne možemo ni izreći svoje uzdisaje.
27 A onaj koji istražuje srca+ zna na što ukazuje duh jer se duh po Božjoj volji zauzima za svete.
28 Znamo da Bog daje da sva njegova djela skladno doprinose dobrobiti onih koji ga vole, onih koje je on pozvao u skladu sa svojim naumom.+
29 Jer unaprijed je odredio da oni kojima je najprije poklonio pažnju budu oblikovani po slici njegovog Sina,+ kako bi on bio prvorođenac+ među mnogom braćom.+
30 A one koje je unaprijed odredio,+ njih je i pozvao.+ One koje je pozvao, njih je i proglasio pravednima,+ a one koje je proglasio pravednima, njih je i proslavio.+
31 Dakle, što da na to kažemo? Ako je Bog uz nas, tko će biti protiv nas?+
32 Ako nije poštedio ni vlastitog Sina, nego ga je predao za sve nas,+ neće li nam onda uz njega velikodušno podariti i sve ostalo?
33 Tko može optužiti Božje izabranike?+ Nitko, jer Bog ih proglašava pravednima.+
34 Tko ih može osuditi? Nitko, jer Krist Isus je umro, a i ne samo to, on je ustao iz mrtvih, te je zdesna Bogu+ i zauzima se za nas.+
35 Tko će nas rastaviti od Kristove ljubavi?+ Da li nevolja, ili tjeskoba, ili progonstvo, ili glad, ili golotinja, ili opasnost, ili mač?+
36 Kao što je napisano: “Zbog tebe nas stalno ubijaju, smatraju nas ovcama za klanje.”+
37 Ali u svemu tome nadmoćno pobjeđujemo+ uz pomoć onoga koji je pokazao da nas voli.
38 Jer uvjeren sam da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vlasti, ni ovo što je sada, ni ono što će doći, ni sile,+
39 ni visina, ni dubina, ni bilo što drugo što je stvoreno ne može rastaviti od Božje ljubavi koju nam on pokazuje preko Krista Isusa, našeg Gospodina.
