Rimljanima 9:1-33
9 Kao Kristov sljedbenik govorim istinu, ne lažem, i moja savjest pod vodstvom svetog duha svjedoči o tome
2 da u srcu nosim veliku tugu i neprekidnu bol.
3 Jer spreman sam biti proklet i odvojen od Krista kad bi to pomoglo mojoj braći, onima koji su mi rod po tijelu.
4 Oni su Izraelci, njih je Bog usvojio kao sinove+ i uzvisio ih te im dao saveze,+ Zakon,+ obećanja+ i čast da mu služe*.+
5 Oni su potomci praotaca+ od kojih je po tijelu potekao Krist.+ Neka je Bog, koji je nad svime, hvaljen u svu vječnost! Amen.
6 No to ne znači da se Božja riječ nije ispunila. Jer nisu svi koji potječu od Izraela zaista Izraelci.+
7 I nisu svi Abrahamova djeca samo zato što su njegovo potomstvo.+ Naime, piše: “Preko Izaka dobit ćeš potomstvo koje ti je bilo obećano*.”+
8 To znači da djeca dobivena po tijelu nisu ujedno i Božja djeca,+ nego se kao potomstvo računaju djeca dobivena po obećanju.+
9 Jer obećanje je glasilo ovako: “Doći ću dogodine u ovo doba i Sara će imati sina.”+
10 Ali obećanje nije bilo dano samo tada nego i kad je Rebeka začela blizance s našim praocem Izakom.+
11 Naime, dok se još nisu rodili niti učinili išta dobro ili loše – da bi se pokazalo da u skladu s Božjim naumom odabir ne ovisi o djelima, nego o onome koji poziva –
12 bilo joj je rečeno: “Stariji će sin robovati mlađem.”+
13 Kao što je napisano: “Jakova sam volio, a Ezava zamrzio.”+
14 Dakle, što da kažemo? Je li Bog nepravedan? Nipošto!+
15 Jer on kaže Mojsiju: “Smilovat ću se onome kome se želim smilovati i bit ću milostiv onome kome želim biti milostiv.”+
16 Prema tome, to ne ovisi ni o čijoj želji ni trudu, nego o Bogu, koji pokazuje milosrđe.+
17 Jer u Pismima se za faraona kaže: “Ostavio sam te na životu zato da na tebi pokažem svoju moć i da se moje ime objavi po cijeloj zemlji.”+
18 Dakle, Bog odlučuje kome će pokazati milosrđe, a kome će dopustiti da bude tvrdoglav.+
19 Nato ćeš mi reći: “Zašto onda Bog okrivljuje ljude? Pa tko se može oduprijeti njegovoj volji?”
20 Čovječe, tko si ti da prigovaraš Bogu?+ Hoće li djelo reći svom tvorcu: “Zašto si me ovakvim načinio?”+
21 Pa nije li u vlasti lončara da od iste gline načini jednu posudu za plemenitu upotrebu, a drugu za neplemenitu upotrebu?+
22 Pa što ako je Bog htio pokazati srdžbu i obznaniti svoju moć, ali je s puno strpljivosti podnosio posude srdžbe koje su spremne za uništenje?
23 I ako je to učinio kako bi pokazao svoju silnu veličanstvenost na posudama milosrđa,+ koje je unaprijed pripremio da budu proslavljene,
24 naime na nama, koje je pozvao ne samo među Židovima nego i među neznabošcima*,+ tko tome može išta prigovoriti?
25 Tako i u Hošei kaže: “One koji nisu moj narod+ zvat ću svojim narodom i onu koju nisam volio zvat ću voljenom.+
26 I na mjestu na kojem im je bilo rečeno: ‘Vi niste moj narod’, bit će nazvani sinovima živog Boga.”+
27 A Izaija je o Izraelu objavio: “Iako Izraelaca ima kao morskog pijeska, samo će ih se mali broj spasiti.+
28 Jer Jehova* će se brzo i temeljito obračunati s onima koji žive na zemlji.”+
29 Izaija je prorekao i ovo: “Da nam Jehova nad vojskama nije ostavio potomstva, bili bismo kao Sodoma, bili bismo slični Gomori.”+
30 Dakle, što da kažemo? Neznabošci, koji se nisu trudili postati pravednima,+ proglašeni su pravednima zbog vjere.+
31 A Izraelci, koji su se trudili postati pravednima držeći se Zakona, nisu u tome uspjeli.
32 Zašto? Zato što su pokušavali postati pravednima putem djela, a ne putem vjere. Spotaknuli su se o “kamen spoticanja”,+
33 kao što je napisano: “Postavljam na Sionu kamen+ spoticanja i stijenu posrtanja, ali nitko tko vjeruje u njega neće se razočarati.”+
