ČLANAK ZA RAZMATRANJE 31
“Ne posustajemo”
Zato ne posustajemo (2. KOR. 4:16)
PJESMA 24 Budimo ustrajni!
SAŽETAK *
1. Na što je Pavao podsjetio kršćane u Filipima?
SVI se kršćani nalaze u trci za život. Bez obzira na to jesmo li tek započeli trku ili sudjelujemo u njoj već godinama, ne smijemo posustati sve dok ne dođemo do cilja. Savjeti koje je apostol Pavao dao kršćanima u Filipima mogu nas potaknuti da svoju trku otrčimo do kraja. Neki članovi te skupštine već su godinama služili Jehovi kad su dobili Pavlovu poslanicu. Oni su već bili dobri “trkači”, ali Pavao ih je podsjetio da trebaju i dalje ustrajno trčati. Želio je da se poput njega svim silama trude dostići cilj (Filip. 3:14).
2. Zašto možemo reći da su Pavlovi savjeti Filipljanima došli u pravo vrijeme?
2 Filipljanima su Pavlovi savjeti došli u pravo vrijeme. Njihova se skupština od samog početka suočavala s protivljenjem. Sve je počelo kad su se Pavao i Sila oko 50. godine na Božji poziv uputili u Makedoniju i stigli u Filipe (Djela 16:9). Ondje su upoznali ženu po imenu Lidija, koja ih je slušala i “Jehova joj je otvorio srce da prihvati” dobru vijest (Djela 16:14). Nedugo nakon toga ona se krstila zajedno sa svojim ukućanima. No Ðavo nije mirovao. Neki su Filipljani odvukli Pavla i Silu pred gradske upravitelje i lažno ih optužili da izazivaju nered. Zbog toga su njih dvojica bila išibana, bačena u zatvor, a kasnije su morali otići iz grada (Djela 16:16-40). Jesu li zato odustali? Nipošto! A kako su reagirala braća i sestre u tek osnovanoj skupštini? Za svaku je pohvalu što se ni oni nisu pokolebali. Sigurno ih je jako ohrabrio dobar primjer koji su im dali Pavao i Sila.
3. Čega je Pavao bio svjestan? Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor?
3 Pavao je čvrsto odlučio da neće posustati (2. Kor. 4:16). No znao je da mora ostati usredotočen na cilj ako želi dovršiti trku. Što učimo od njega? Koji suvremeni primjeri pokazuju da Božji sluge mogu ustrajati unatoč problemima? I kako nada u ono što nas čeka u budućnosti jača našu odlučnost da nikad ne posustanemo?
ŠTO UČIMO OD PAVLA
4. Kako je Pavao nastavio revno vršiti svoju službu unatoč nepovoljnim okolnostima?
4 U kakvim se okolnostima nalazio Pavao dok je pisao Filipljanima? Bio je u kućnom pritvoru u Rimu. Nije mogao ići u propovijedanje, ali je koristio vrijeme da bi svjedočio svojim posjetiteljima i pisao poslanice udaljenim skupštinama. I mnogi današnji kršćani koji su vezani za kuću koriste svaku priliku da bi prenijeli dobru vijest onima koji dođu u njihov dom. Usto pišu ohrabrujuća pisma stanarima koje drugi objavitelji ne mogu pronaći kod kuće.
5. Prema Filipljanima 3:12-14, što je pomoglo Pavlu da ostane usredotočen na svoj cilj?
5 Pavao nije dopustio da mu ono što je bilo u prošlosti odvrati pažnju od službe Jehovi, bilo da je riječ o njegovim postignućima ili o greškama. Rekao je: “Zaboravljam ono što je iza mene”, jer je znao da jedino tako može “dosegnuti ono što je ispred”, odnosno uspješno dovršiti trku. (Pročitaj Filipljanima 3:12-14.) Što je to Pavlu moglo odvratiti pažnju? Kao prvo, on je bio vrlo uspješan čovjek prije nego što je postao kršćanin. No kako je gledao na to? Rekao je: “Sve to smatram smećem” (Filip. 3:3-8). Kao drugo, nije dopustio da ga krivnja zbog toga što je nekad progonio kršćane pokoleba u službi Bogu. I kao treće, nije zaključio da je već dovoljno učinio za Jehovu i da se sad može odmoriti. Istina, on je puno postigao u službi i svašta je pretrpio — više je puta bio u zatvoru, pretučen, kamenovan, doživio je brodolom, a bio je i gladan i bez odjeće (2. Kor. 11:23-27). No bez obzira na sve što je postigao i pretrpio, znao je da mora nastaviti dalje služiti Jehovi. Isto vrijedi i za nas.
6. Što bi se sve moglo ubrojiti u “ono što je iza”, a što bismo trebali “zaboraviti”?
6 Kako i mi, poput Pavla, možemo “zaboraviti ono što je iza”? Neki od nas možda moraju pobijediti osjećaj krivnje zbog grijeha iz prošlosti. Ako to i nas muči, možda bismo se mogli prilikom osobnog proučavanja usredotočiti na Kristovu otkupnu žrtvu. Budemo li proučavali i duboko razmišljali o toj ohrabrujućoj temi te se molili Jehovi u vezi s tim, to može ublažiti osjećaj krivnje koji nas nepotrebno muči. Možda nam čak pomogne da se prestanemo okrivljavati za grijehe koje nam je Jehova već oprostio. Razmotrimo što još možemo naučiti od Pavla. Neki od nas odrekli su se potencijalno unosne karijere kako bi mogli učiniti više za Jehovu. Ako je to i s nama slučaj, možemo li “zaboraviti ono što je iza” tako da ne žalimo za financijskim uspjehom koji smo možda mogli postići? (4. Mojs. 11:4-6; Prop. 7:10). U “ono što je iza” može se ubrojiti čak i ono što smo postigli u službi Jehovi ili pak kušnje koje smo izdržali. Naravno, razmišljanje o tome kako nas je Jehova tijekom godina blagoslivljao i pružao nam podršku može nam pomoći da se zbližimo s njim. No ne želimo postati samozadovoljni i misliti da smo već učinili dovoljno (1. Kor. 15:58).
U trci za život moramo ostati usredotočeni na svoj cilj i ne dopustiti da nam išta odvlači pažnju (vidi odlomak 7)
7. Prema 1. Korinćanima 9:24-27, što trebamo činiti da bismo pobijedili u trci za život? Navedi primjer.
7 Pavao je jako dobro razumio Isusove riječi: “Snažno se naprežite” (Luka 13:23, 24). Znao je da se mora, poput Krista, snažno naprezati do samog kraja. Zbog toga je kršćanski način života usporedio s utrkom. (Pročitaj 1. Korinćanima 9:24-27.) Trkač je usredotočen na cilj i ne dopušta da mu išta odvrati pažnju. Naprimjer, sudionici neke gradske utrke možda moraju trčati ulicom koja je prepuna trgovina ili drugih stvari koje im mogu privući pažnju. Bi li trkač ikad stao pred izlogom neke trgovine da vidi što se nudi? Ne, ako želi pobijediti. I mi koji sudjelujemo u trci za život moramo paziti da nam nešto ne odvrati pažnju. Ako ostanemo usredotočeni na svoj cilj i poput Pavla se snažno naprežemo, osvojit ćemo nagradu!
SAČUVAJMO VJERU UNATOČ PROBLEMIMA
8. Na koja ćemo se tri problema osvrnuti u nastavku?
8 Osvrnimo se sada na tri problema zbog kojih bismo mogli usporiti u trci. To su neispunjena očekivanja, narušeno zdravlje i dugotrajne kušnje. Vidjet ćemo kako su se drugi nosili s takvim situacijama i što možemo naučiti od njih (Filip. 3:17).
9. Kako neispunjena očekivanja mogu utjecati na nas?
9 Neispunjena očekivanja. Prirodno je da željno iščekujemo ispunjenje Jehovinih divnih obećanja. Kad je prorok Habakuk zamolio Jehovu da što prije stane na kraj zlu u Judi, Jehova ga je potaknuo neka i dalje čeka to vrijeme jer će sigurno doći (Hab. 2:3). No kad se čekanje jako oduži, naše oduševljenje može splasnuti, a čak se možemo i obeshrabriti (Izr. 13:12). Upravo se to dogodilo nekim kršćanima početkom 20. stoljeća. U to su vrijeme mnogi pomazanici očekivali da će 1914. otići na nebo. Kako su reagirali kad se njihova očekivanja nisu ostvarila?
Royal i Pearl Spatz nisu 1914. dočekali ispunjenje svoje nade, ali su nastavili još desetljećima vjerno služiti Jehovi (vidi odlomak 10)
10. Kako se jedan bračni par nosio s neispunjenim očekivanjima?
10 Uzmimo za primjer dvoje vjernih kršćana koji su se našli u toj situaciji. Brat Royal Spatz krstio se 1908. u dobi od 20 godina. Bio je čvrsto uvjeren da će uskoro otići na nebo. Zapravo, kad je 1911. zaprosio Pearl, rekao joj je: “Znaš što će se dogoditi 1914. Ako ćemo se vjenčati, bolje je da to učinimo čim prije!” Jesu li oni odustali od trke za život kad 1914. nisu dobili svoju nebesku nagradu? Nisu, zato što im glavni cilj nije bio dobiti nagradu, nego vjerno vršiti Božju volju. Oni su čvrsto odlučili da će ustrajno otrčati svoju trku. I doista, Royal i Pearl vjerno i revno služili su Jehovi još dugi niz godina, sve do svoje smrti. I ti sigurno željno čekaš dan kad će Jehova opravdati svoje ime i vrhovnu vlast te ispuniti sva svoja obećanja. Budi uvjeren da će se sve to dogoditi u vrijeme koje on odredi. A dotad ostani zaposlen u službi Bogu i nemoj dopustiti da te neispunjena očekivanja obeshrabre ili uspore.
Čak i u poodmaklim godinama Arthur Secord trudio se dati najbolje Jehovi (vidi odlomak 11)
11-12. Zašto možemo i dalje vjerno služiti Jehovi čak i ako nas fizička snaga pomalo izdaje? Navedi primjer.
11 Narušeno zdravlje. Za razliku od doslovnog trkača, ti ne moraš biti fizički jak da bi nastavio napredovati u kršćanskoj trci. Zapravo, mnogi naši suvjernici koje fizička snaga pomalo izdaje još se uvijek gorljivo trude davati sve od sebe u službi Jehovi (2. Kor. 4:16). Naprimjer, bratu Arthuru Secordu * je u dobi od 88 godina, nakon 55 godina betelske službe, zdravlje već bilo jako narušeno. Jednog dana medicinska sestra prišla je njegovom krevetu, pogledala ga i toplo mu rekla: “Brate Secord, tvoje je tijelo prešlo puno kilometara u Jehovinoj službi.” No Arthur nije živio u prošlosti. Pogledao ju je u oči, nasmiješio se i odgovorio: “Da, to je istina. Ali nije važno ono što smo činili u prošlosti. Važno je ono što činimo odsad i nadalje.”
12 Možda već godinama služiš Jehovi, ali sada zbog slabog zdravlja ne možeš činiti ono što si nekad mogao. Ne daj da te to obeshrabri. Budi siguran da Jehova cijeni ono što si u prošlosti učinio za njega (Hebr. 6:10). A što se tiče tvojih trenutnih okolnosti, imaj na umu da se naša odanost Jehovi ne mjeri po tome koliko činimo u svetoj službi. Zapravo, svoju odanost dokazujemo tako da mu radosno služimo i činimo ono što nam zdravlje dopušta (Kol. 3:23). Jehova razumije naša ograničenja i ne traži od nas više nego što možemo dati (Mar. 12:43, 44).
Anatolij i Lidija Meljnik ostali su vjerni usprkos mnogim kušnjama (vidi odlomak 13)
13. Zašto nas iskustvo Anatolija i Lidije potiče da ustrajemo unatoč mnogim kušnjama?
13 Dugotrajne kušnje. Neki Jehovini sluge desetljećima trpe nevolje i progonstvo. Naprimjer, brat Anatolij Meljnik * imao je samo 12 godina kad je njegov otac bio uhićen, bačen u zatvor i prognan u Sibir. Od obitelji u Moldaviji dijelilo ga je preko 7 000 kilometara. Godinu dana kasnije Anatolij, njegova majka te djed i baka također su bili prognani u Sibir. S vremenom su mogli ići na sastanke u drugo selo, ali dotamo su morali pješačiti 30 kilometara po snijegu i vrlo niskim temperaturama. Kasnije je brat Meljnik bio tri godine u zatvoru, razdvojen od svoje žene Lidije i jednogodišnje kćeri. Iako su godinama podnosili nevolje, Anatolij i njegova obitelj nastavili su vjerno služiti Jehovi. On danas ima 82 godine i služi u Odboru podružnice u Srednjoj Aziji. Po uzoru na Anatolija i Lidiju, trudimo se i mi činiti sve što možemo u službi Jehovi i nastavimo biti ustrajni kao i dosad (Gal. 6:9).
OSTANIMO USREDOTOČENI NA SVOJU NADU
14. Što je Pavao morao činiti da bi dostigao svoj cilj?
14 Pavao je bio uvjeren da će otrčati trku do kraja i dostići cilj. Kao pomazani kršćanin, nadao se “nagradi nebeskog poziva Božjeg”. No znao je da mora nepokolebljivo ustrajati ako želi dobiti nagradu (Filip. 3:14). Da bi pomogao Filipljanima da ostanu usredotočeni na cilj, ispričao im je jednu zanimljivu usporedbu.
15. Kako je Pavao upotrijebio usporedbu o građanstvu da bi potaknuo Filipljane da ustrajno služe Jehovi?
15 Pavao je podsjetio Filipljane da imaju “građanstvo na nebesima” (Filip. 3:20). Zašto su to trebali imati na umu? U ono se vrijeme rimsko građanstvo smatralo velikom povlasticom. * No pomazani kršćani imali su puno bolje građanstvo, koje im je moglo donijeti daleko veće “povlastice” i s kojim se ono rimsko nije moglo ni izdaleka mjeriti. Zbog toga je Pavao potaknuo Filipljane: “Budući da imate građanstvo, živite dostojno dobre vijesti o Kristu” (Filip. 1:27, bilješka, prijevod Novi svijet, englesko izdanje iz 2013). Pomazani kršćani u naše vrijeme služe nam kao odličan primjer jer ustrajno služe Jehovi usredotočeni na svoj cilj — vječni život na nebu.
16. Bez obzira na to nadamo li se vječnom životu na nebu ili na Zemlji, što trebamo nastaviti činiti, prema Filipljanima 4:6, 7?
16 Bez obzira na to nadamo li se vječnom životu na nebu ili u raju na Zemlji, moramo ustrajno trčati prema cilju. U kakvim god da se okolnostima nalazimo, ne smijemo gledati na ono što je iza nas niti dopustiti da nas bilo što navede da prestanemo služiti Jehovi (Filip. 3:16). Možda nam se čini da već predugo čekamo na ispunjenje Jehovinih obećanja ili nas izdaje fizička snaga. Možda već godinama podnosimo nevolje i progonstvo. U svakom slučaju, nemojmo biti “zabrinuti ni za što”, nego kažimo Jehovi sve što nam leži na srcu, a on će nam dati mir kakav ne možemo ni zamisliti. (Pročitaj Filipljanima 4:6, 7.)
17. Što ćemo razmotriti u sljedećem članku?
17 Poput trkača koji se iz petnih žila trudi otrčati posljednju etapu utrke, i mi se moramo potpuno usredotočiti na to da dovršimo svoju trku za život. Koliko god nam to snaga i okolnosti dopuštaju, dajmo sve od sebe i gorljivo trčimo prema divnim blagoslovima koji nas čekaju. Što trebamo činiti da bismo ustrajno trčali u pravom smjeru? Sljedeći članak pomoći će nam da odredimo ispravne prioritete i naučimo “prosuditi što je najvažnije” (Filip. 1:9, 10).
PJESMA 7 Učimo ih da budu ustrajni
^ odl. 5 Koliko god da dugo služimo Jehovi, trebamo i dalje rasti i napredovati kao kršćani. Apostol Pavao potaknuo je svoje suvjernike da nikad ne posustanu u tome. U svojoj poslanici Filipljanima napisao je poticajne i ohrabrujuće misli koje nam mogu pomoći da ustrajemo u trci za život. Ovaj članak objašnjava kako njegove nadahnute riječi možemo primijeniti u životu.
^ odl. 11 Životna priča brata Secorda objavljena je u engleskom izdanju Stražarske kule od 15. lipnja 1965, stranice 380-382.
^ odl. 13 Životna priča brata Meljnika, s naslovom “Poučen od djetinjstva da ljubim Boga”, objavljena je u časopisu Probudite se! od 22. listopada 2004.
^ odl. 15 Budući da su Filipi bili rimska kolonija, stanovnici grada uživali su neka prava koja su imali rimski građani. Zbog toga je Pavlova usporedba bila lako razumljiva tamošnjoj braći.
