1. Kako bi opisao milosrdnu osobu?

 KAKO bi opisao milosrdnu osobu? Vjerojatno kao nekoga tko je dobar, srdačan, suosjećajan i velikodušan. Možda bi ti odmah pala na pamet i Isusova priča o milosrdnom Samarićaninu. Taj je čovjek iz drugog naroda “iskazao milosrđe” jednom Židovu kojeg su razbojnici pretukli i opljačkali. Samarićanin se sažalio na Židova i s ljubavlju se pobrinuo za njega (Luka 10:29–37). Ta usporedba ističe jednu prekrasnu osobinu našeg Boga – milosrđe. Bog je milosrdan zato što nas voli. On nam svaki dan na mnogo načina pokazuje milosrđe.

2. Na koji se još način može pokazati milosrđe?

² No milosrđe se može pokazati i na jedan drugi način. Milosrdna osoba može odlučiti da će nekoga poštedjeti kazne ako za to postoji opravdani razlog. Jehova pokazuje takvo milosrđe prema nama. On “ne postupa s nama po našim grijesima” (Psal. 103:10). No u nekim situacijama Jehova može ukoriti ili kazniti osobu koja je učinila grijeh.

3. Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor?

³ U ovom članku odgovorit ćemo na tri pitanja: Zašto Jehova pokazuje milosrđe? Je li moguće strogo ukoriti ili kazniti nekoga, a ipak biti milosrdan? Što nam može pomoći da pokazujemo milosrđe? Pogledajmo kako Božja Riječ odgovara na ta pitanja.

4. Zašto Jehova pokazuje milosrđe?

⁴ Jehova voli pokazivati milosrđe. Apostol Pavao je pod nadahnućem napisao da je Bog “neizmjerno milosrdan”. U ovom kontekstu Pavao je govorio o milosrđu koje je Bog iskazao svojim nesavršenim pomazanim slugama kad im je pružio nadu da će živjeti na nebu (Efež. 2:4–7). No Jehova ne pokazuje milosrđe samo svojim pomazanim slugama. Psalmist David je napisao: “Jehova je dobar prema svima, njegovo se milosrđe očituje u svim njegovim djelima” (Psal. 145:9). Budući da Jehova voli ljude, on im pokazuje milosrđe kad god ima temelja za to.

5. Kako je Isus upoznao Jehovino milosrđe?

⁵ Isus bolje od bilo koga drugoga zna koliko Jehova voli pokazivati milosrđe. On je dugo vremena bio sa svojim Ocem na nebu i mogao je tisućama godina promatrati kako se Jehova ophodi s ljudima (Izr. 8:30, 31). U mnogim je prilikama vidio kako njegov Otac pokazuje milosrđe grešnim ljudima (Psal. 78:37–42). Kad je poučavao ljude, Isus je često isticao tu prekrasnu osobinu svog Oca.

6. Kako nam je Isus dočarao dubinu Jehovinog milosrđa?

⁶ Kao što smo spomenuli u prethodnom članku, Isus nam je pomoću usporedbe o rasipnom sinu na dirljiv način dočarao koliko Jehova voli pokazivati milosrđe. Taj je sin “otputovao u daleku zemlju i ondje protratio nasljedstvo živeći raskalašeno” (Luka 15:13). Kasnije se pokajao, ponizio i vratio se kući. Što je njegov otac mislio o svemu tome? Mladić je to saznao još i prije nego što je došao do kućnog praga. Isus je rekao: “Dok je još bio daleko, otac ga je ugledao i sažalio se na njega, pa mu je potrčao u susret, zagrlio ga i izljubio.” Otac nije ponizio svog sina. Naprotiv, milosrdno mu je oprostio i primio ga natrag. Rasipni sin je učinio teške grijehe, ali se pokajao i zato mu je otac oprostio. Milosrdni otac iz te usporedbe predočava Jehovu. Isus nam je putem te usporedbe na divan način pokazao da je Jehova spreman oprostiti grešnicima koji se iskreno kaju (Luka 15:17–24).

7. Kako se Jehovina mudrost očituje u načinu na koji pokazuje milosrđe?

⁷ Jehova pokazuje milosrđe zato što je neizmjerno mudar. No njegova mudrost nije hladna i ne svodi se samo na čisto razumsku logiku. Naprotiv, Biblija kaže da je “mudrost odozgo (...) puna milosrđa i dobrih plodova” (Jak. 3:17). Poput oca koji jako voli svoju djecu, Jehova zna da je to što im iskazuje milosrđe za njihovo dobro (Psal. 103:13; Iza. 49:15). Zahvaljujući Božjem milosrđu ljudi se mogu nadati lijepoj budućnosti, iako su nesavršeni i čine greške. Zato im Jehova u svojoj velikoj mudrosti pokazuje milosrđe kad god ima temelja za to. No Jehova je mudar i savršeno uravnotežen u pokazivanju milosrđa. On dobro zna granicu između milosrđa i prevelike popustljivosti. Svjestan je da u nekim situacijama nije na mjestu pokazati milosrđe jer bi to značilo da odobrava neispravno postupanje.

8. Što je ponekad potrebno učiniti i zašto?

⁸ No što ako neki Božji sluga počne živjeti nemoralno i namjerno činiti grijeh? Pavao je pod Jehovinim nadahnućem napisao da se trebamo prestati družiti s takvom osobom (1. Kor. 5:11). One koji čine grijeh i ne kaju se isključuje se iz skupštine. To je potrebno učiniti kako bi se zaštitilo vjernu braću i sestre i pokazalo poštovanje prema Jehovinim uzvišenim moralnim mjerilima. No neki misle da isključenje nije izraz Božjeg milosrđa. Je li to istina? Pogledajmo.

9, 10. Prema Hebrejima 12:5, 6, zašto možemo reći da je isključenje izraz milosrđa? Objasni to pomoću primjera.

⁹ Kad na sastanku čujemo obavijest da netko koga poznamo i volimo “više nije Jehovin svjedok”, to nas jako rastuži. Možda se pitamo je li stvarno bilo potrebno isključiti tu osobu. Je li isključenje zaista izraz milosrđa? Naravno da je. Uskratiti osobi ukor ili kaznu koja joj je potrebna nije ni mudro ni milosrdno, a niti je znak ljubavi (Izr. 13:24). Može li isključenje pomoći nepokajničkom grešniku da se promijeni? Da, može. Mnogi koji su činili teške grijehe rekli su da im je to što su bili isključeni pomoglo da se urazume, promijene svoj način postupanja i vrate se Jehovi. (Pročitaj Hebrejima 12:5, 6.)

¹⁰ No zašto možemo reći da je isključenje nepokajničkog grešnika izraz milosrđa prema skupštini? Prikažimo to jednom usporedbom. Pastir primijeti da je jedna od njegovih ovaca bolesna. Da bi je izliječio, mora je odvojiti od ostatka stada. Ovce vole biti zajedno s drugim ovcama i mogu se uznemiriti kad ih se odvoji od stada. No znači li to da je pastir postupio okrutno ili nemilosrdno kad je odlučio bolesnu ovcu odvojiti od ostalih? Naravno da ne. On zna da ne smije dopustiti da bolesna ovca bude u stadu jer bi se tada bolest mogla proširiti na druge ovce. Time što odvoji bolesnu ovcu pastir zapravo štiti cijelo stado. (Usporedi Levitski zakonik 13:3, 4.)

11. (a) U kom se smislu isključenu osobu može usporediti s bolesnom ovcom? (b) Što isključena osoba može činiti i koju pomoć može dobiti?

¹¹ Kršćanina koji je isključen iz skupštine mogli bismo usporediti s bolesnom ovcom. On je bolestan u duhovnom pogledu (Jak. 5:14). Kao i neke fizičke bolesti, i duhovna bolest može biti vrlo zarazna. Zato je u nekim slučajevima neophodno odvojiti duhovno bolesnu osobu od ostatka skupštine. Isključenje je izraz Jehovine ljubavi prema vjernim pripadnicima njegovog stada. Ono može pomoći i prijestupniku da shvati koliko je teško sagriješio i može ga potaknuti da se pokaje. Dok je osoba isključena, može dolaziti na sastanke, na kojima može dobivati pouku iz Biblije i jačati svoju vjeru. Isto tako, može dobivati našu literaturu i gledati JW Broadcasting^®. Kad starješine vide da je isključena osoba počela činiti neke promjene, mogu joj s vremena na vrijeme dati neki savjet kako bi joj pomogli da obnovi svoj odnos s Jehovom i bude ponovno primljena u skupštinu Jehovinih svjedoka. *

12. Na koji način starješine mogu pokazati ljubav i milosrđe nepokajničkom grešniku?

¹² Važno je imati na umu da se iz skupštine isključuju samo nepokajnički grešnici. Starješine znaju da je to ozbiljan korak i nipošto neće olako donijeti odluku o nečijem isključenju. Oni znaju da Jehova kažnjava prijestupnika “koliko treba” (Jer. 30:11). Starješine vole svoju braću i ne žele učiniti ništa čime bi narušili njihov odnos s Jehovom. No u nekim situacijama ljubav i milosrđe pokazat će tako da nepokajničkog grešnika isključe iz skupštine.

13. Zašto je jedan kršćanin u Korintu trebao biti isključen?

¹³ Pogledajmo što je apostol Pavao učinio kad je saznao da jedan kršćanin u Korintu čini težak grijeh i ne kaje se zbog toga. Taj je čovjek bio u nemoralnoj vezi sa ženom svog oca. To je stvarno bilo odvratno! Jehova je u staro doba rekao Izraelcima: “Čovjek koji spava sa ženom svog oca nanosi sramotu svom ocu. Neka se oboje pogube” (Lev. 20:11). Naravno, Pavao nije mogao prijestupniku iz Korinta izreći smrtnu kaznu. No rekao je braći da ga isključe iz skupštine. Nemoralno ponašanje tog čovjeka utjecalo je i na druge u skupštini. Neki od njih čak su mislili da to i nije tako težak grijeh (1. Kor. 5:1, 2, 13).

14. Kako je Pavao pokazao milosrđe isključenom čovjeku iz Korinta i zašto? (2. Korinćanima 2:5–8, 11)

¹⁴ Nakon nekog vremena Pavao je saznao da je došlo do velike promjene. Prijestupnik se iskreno pokajao. Iako je taj čovjek nanio veliku sramotu skupštini, Pavao je kazao da ne želi pretjerivati i biti prestrog prema njemu. Rekao je Korinćanima: “Spremno [mu] oprostite i utješite ga.” Zašto je to rekao? Zato da prijestupnika “ne bi shrvala prevelika žalost”. Pavao se sažalio na tog čovjeka koji se pokajao za svoj grijeh. Apostol nije htio da on bude toliko žalostan zbog onog što je učinio da digne ruke od svega i prestane moliti Jehovu za oprost. (Pročitaj 2. Korinćanima 2:5–8, 11.)

15. Kako starješine mogu odlučno primjenjivati disciplinske mjere, a ipak biti milosrdni?

¹⁵ Poput Jehove, i starješine vole pokazivati milosrđe. Oni će odlučno primijeniti disciplinske mjere kad je to potrebno, a pokazat će milosrđe kad god je to moguće, odnosno kad postoji temelj za to. Ako bi postupali drugačije, time ne bi pokazali milosrđe, nego preveliku popustljivost. No trebaju li samo starješine pokazivati milosrđe?

16. Prema Mudrim izrekama 21:13, kako se Jehova odnosi prema onima koji ne pokazuju milosrđe drugima?

¹⁶ Svi kršćani trude se biti milosrdni poput Jehove. Zašto? Između ostalog zato što Jehova ne želi slušati one koji ne pokazuju milosrđe drugima. (Pročitaj Mudre izreke 21:13.) Nitko od nas sigurno ne bi htio da se Jehova ogluši na njegove molitve i stoga svi mi pazimo kako nikad ne bismo bili nemilosrdni prema drugima. Umjesto da ignoriramo nekog suvjernika kojem je teško i kojem treba podrška, moramo uvijek biti spremni saslušati “vapaj onoga koji je u nevolji”. Osim toga, trudimo se imati na umu nadahnute riječi: “Onome tko prema drugima nije milosrdan, sudit će se bez milosrđa” (Jak. 2:13). Ako smo ponizni i svjesni toga koliko je nama potrebno milosrđe, veća je vjerojatnost da ćemo ga pokazivati drugima. Naročito trebamo biti milosrdni kad se u skupštinu vrati prijestupnik koji se pokajao.

17. Kako je kralj David pokazivao milosrđe?

¹⁷ Biblijski primjeri mogu nam pomoći da pokazujemo milosrđe i da ne budemo bešćutni i okrutni prema drugima. Naprimjer, kralj David često je od srca pokazivao milosrđe. Iako ga je Šaul htio ubiti, David je bio milosrdan prema tom Božjem pomazanom kralju. Nikad mu se nije pokušao osvetiti ili mu nanijeti zlo (1. Sam. 24:9–12, 18, 19).

18, 19. U koje dvije situacije David nije pokazao milosrđe?

¹⁸ Međutim, David nije uvijek postupao milosrdno. Naprimjer, kad je Nabal, koji je bio grub i zao čovjek, s nepoštovanjem razgovarao s njim i kad nije htio dati hranu njemu i njegovim ljudima, David se toliko razljutio da je odlučio ubiti Nabala te sve muške članove njegove obitelji i njegove sluge. No Nabalova žena Abigajila, koja je bila jako dobra i strpljiva, brzo je odnijela hranu Davidu i njegovim ljudima. Na taj je način spriječila Davida da na sebe navuče krivnju za krvoproliće (1. Sam. 25:9–22, 32–35).

¹⁹ Jednom drugom prilikom prorok Natan ispričao je Davidu priču o bogatašu koji je nekom siromahu uzeo njegovu voljenu ovčicu. Kad je to čuo, David se jako razljutio te je rekao: “Tako mi Jehove, živog Boga, čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt!” (2. Sam. 12:1–6). David je dobro poznavao Mojsijev zakon. Znao je da onaj tko bi ukrao ovcu treba to četverostruko nadoknaditi (Izl. 22:1). Ali je li zbog toga zaslužio smrtnu kaznu? Kazna kakvu bi David odredio tom čovjeku bila bi zaista prestroga. Natan je ispričao tu priču kako bi pomogao Davidu shvatiti da je on počinio daleko teže grijehe. A Jehova je prema Davidu bio puno milosrdniji nego što je David bio prema čovjeku iz Natanove priče koji je siromahu uzeo ovcu (2. Sam. 12:7–13).

20. Što možemo naučiti iz Davidovog primjera?

²⁰ Kad se David razgnjevio na Nabala, rekao je da on i svi njegovi ljudi zaslužuju smrt. A kasnije je rekao da bogataša iz Natanove priče treba pogubiti zbog onog što je učinio. Možda se pitamo kako je David, koji je inače bio dobar i milosrdan čovjek, mogao tako nemilosrdno osuditi tog bogataša koji je uzeo ovcu. Razmislimo malo o kontekstu. David je u to vrijeme imao nečistu savjest. Ako je netko sklon nemilosrdno osuđivati druge, to je znak da u duhovnom pogledu s njim nešto nije u redu, da je njegov odnos s Jehovom narušen. Isus je strogo upozorio svoje sljedbenike: “Ne sudite, da vam se ne sudi. Jer kako vi sudite druge, tako će se suditi vama” (Mat. 7:1, 2). Zato trebamo paziti da ne budemo nemilosrdni prema drugima. Naprotiv, dajmo sve od sebe da budemo jako milosrdni, kao što je milosrdan naš Bog.

21, 22. Na koje načine možemo pokazivati milosrđe?

²¹ Biti milosrdan ne znači samo suosjećati s onima koji pate. To znači i učiniti nešto za njih kako bismo im olakšali patnju. Stoga je dobro da svi mi otvorimo oči i trudimo se vidjeti ima li u našoj obitelji, skupštini ili sredini u kojoj živimo netko kome je potrebna pomoć. Sigurno će nam se pružiti mnoge prilike da drugima pokažemo milosrđe. Naprimjer, je li nekome potrebna utjeha? Možemo li nekome pružiti praktičnu pomoć, možda tako da mu donesemo nešto za jelo ili obavimo neki posao umjesto njega? Treba li nekom kršćaninu koji je ponovno primljen u skupštinu dobar prijatelj koji će ga hrabriti i jačati? Možemo li tješiti druge ljude tako da im prenosimo dobru vijest? To je jedan od najboljih načina na koje možemo pokazivati milosrđe svim ljudima s kojima dođemo u kontakt (Job 29:12, 13; Rim. 10:14, 15; Jak. 1:27).

²² Ako se trudimo zapažati potrebe drugih, vidjet ćemo da možemo pokazivati milosrđe na razne načine. A kad pokazujemo milosrđe, time jako radujemo svog nebeskog Oca, koji je “neizmjerno milosrdan”!