1. Što učimo iz Propovjednika 3:1, 7?

NEKI ljudi vole puno pričati. Drugi su više povučeni i šutljivi. Kao što pokazuje tematski redak ovog članka, postoji vrijeme kad treba govoriti i vrijeme kad treba šutjeti. (Pročitaj Propovjednika 3:1, 7.) Možda mislimo kako bi bilo lijepo kad bi neka naša braća i sestre govorili više. A za neke bi nam pak bilo draže kad bi pričali manje.

2. Tko ima pravo odrediti kada i kako trebamo koristiti dar govora?

² Govor je dar koji smo dobili od Jehove (2. Mojs. 4:10, 11; Otkr. 4:11). On nam putem svoje Riječi pomaže da razumijemo kako ispravno koristiti taj dar. U ovom članku razmotrit ćemo biblijske primjere koji će nam pomoći da prosudimo kada trebamo govoriti, a kada šutjeti. Vidjet ćemo i kako Jehova gleda na ono što govorimo drugima. Razmotrimo najprije kada trebamo govoriti.

3. U skladu s Rimljanima 10:14, kada i kako trebamo govoriti o Jehovi i Kraljevstvu?

³ Uvijek trebamo biti spremni govoriti o Jehovi i Kraljevstvu (Mat. 24:14; pročitaj Rimljanima 10:14). Kada to činimo, oponašamo Isusa. On je ljudima govorio istinu o svom Ocu – to je bio jedan od glavnih razloga zašto je došao na Zemlju (Ivan 18:37). No moramo imati na umu da je važno i kako nešto kažemo. Stoga kad govorimo drugima o Jehovi, trebamo to činiti “blago i s dubokim poštovanjem” i pritom pokazivati obzirnost prema osjećajima i uvjerenjima svojih sugovornika (1. Petr. 3:15). Tada nećemo samo govoriti nego ćemo i poučavati ljude, a možda ćemo i svojim riječima doprijeti do njihovog srca.

4. Prema Mudrim izrekama 9:9, kako starješine mogu svojim riječima pomoći drugima?

⁴ Starješine ne bi smjeli oklijevati razgovarati s bratom ili sestrom kad vide da im je potreban savjet. Naravno, oni će izabrati pravi trenutak za razgovor kako ne bi nepotrebno doveli osobu u neugodnu situaciju. Možda će trebati pričekati i porazgovarati s njom kad u blizini ne bude drugih ljudi. Starješine se uvijek trude poštovati dostojanstvo svojih suvjernika. Ipak, ne ustručavaju se ukazati im na biblijska načela koja im mogu pomoći da mudro postupaju. (Pročitaj Mudre izreke 9:9.) Zašto je tako važno da imamo hrabrosti otvoreno govoriti kad je to potrebno? Razmotrimo dva različita primjera. Jedan je čovjek trebao ukoriti svoje sinove, a jedna je žena trebala reći budućem kralju da je donio krivu odluku.

5. U kojoj situaciji Eli nije rekao ono što je trebao?

⁵ Veliki svećenik Eli imao je dva sina koja je jako volio. No njegovi sinovi nisu poštovali Jehovu. Oni su bili svećenici i obavljali su važne službe u svetom šatoru. Međutim, zloupotrebljavali su svoje ovlasti, pokazivali veliko nepoštovanje prema žrtvama koje su se prinosile Jehovi te su besramno činili blud (1. Sam. 2:12–17, 22). Prema Mojsijevom zakonu, Elijevi sinovi zaslužili su smrt, ali njihov je otac bio previše popustljiv, pa ih je samo blago prekorio i dopustio im da nastave služiti u šatoru (5. Mojs. 21:18–21). Što je Jehova mislio o načinu na koji je Eli postupio? Rekao mu je: “Zašto sinovima svojim iskazuješ veću čast nego meni?” Jehova je odlučio pogubiti ta dva zlikovca (1. Sam. 2:29, 34).

6. Što učimo iz Elijevog primjera?

⁶ Iz Elijevog primjera možemo izvući važnu pouku. Ako saznamo da je neki naš prijatelj ili član obitelji prekršio Božji zakon, moramo razgovarati s njim i podsjetiti ga na Jehovina mjerila. Potom se trebamo pobrinuti da dobije potrebnu pomoć od braće koja služe kao Jehovini predstavnici (Jak. 5:14). Nemojmo nikad biti poput Elija i svom prijatelju ili članu obitelji iskazivati veću čast nego Jehovi. Trebamo biti hrabri da bismo otvoreno razgovarali s nekim kome je potreban ukor, ali trud se itekako isplati. Za razliku od Elija, Izraelka po imenu Abigajila postupila je vrlo hrabro. Zapazi što je ona učinila.

7. Zašto je Abigajila razgovarala s Davidom?

⁷ Abigajila je bila žena bogatog zemljoposjednika Nabala. Kad su David i njegovi ljudi bježali od kralja Šaula, neko su vrijeme bili s Nabalovim pastirima i štitili njegova stada od pljačkaša. Je li Nabal bio zahvalan za njihovu pomoć? Nije. Kad ga je David zamolio da njegovim ljudima da malo hrane i vode, Nabal se ljutito izvikao na njih i izvrijeđao ih (1. Sam. 25:5–8, 10–12, 14). Stoga je David odlučio pobiti sve muškarce iz Nabalovog doma (1. Sam. 25:13, 22). Kako se mogao izbjeći takav strašan pokolj? Abigajila je shvatila da treba nešto poduzeti, stoga je hrabro izašla pred 400 gladnih, ljutitih i naoružanih ljudi i razgovarala s Davidom.

8. Što učimo od Abigajile?

⁸ Kad je Abigajila došla pred Davida, govorila je hrabro i s puno poštovanja te je iznijela uvjerljive argumente. Iako nije bila kriva za nastali problem, ispričala se Davidu. Dala mu je na znanje kako vjeruje da je on dobar čovjek i da će ispravno postupiti. Osim toga, uzdala se u Jehovinu pomoć (1. Sam. 25:24, 26, 28, 33, 34). Poput Abigajile i mi trebamo imati hrabrosti da reagiramo ako vidimo da netko srlja u nevolju (Psal. 141:5). Trebamo pokazati poštovanje, ali i biti hrabri. Kad nekome s ljubavlju pružimo potreban savjet, pokazujemo da smo mu pravi prijatelji (Izr. 27:17).

9, 10. Što starješine trebaju imati na umu kad savjetuju druge?

⁹ Naročito je važno da starješine imaju hrabrosti razgovarati s objaviteljima u skupštini koji učine kakav krivi korak (Gal. 6:1). Starješine ponizno prihvaćaju činjenicu da su i sami nesavršeni te da će jednog dana možda i oni trebati savjet. Unatoč tome ne ustručavaju se ukoriti druge kad je to potrebno (2. Tim. 4:2; Titu 1:9). Kad starješine nekoga savjetuju, nastoje ga vješto i strpljivo poučavati. Oni vole svog brata i ta ih ljubav potiče da mu pomažu (Izr. 13:24). No njima je prvenstveno stalo do toga da iskažu čast Jehovi, a to čine tako što zastupaju njegova mjerila i štite skupštinu od štetnih utjecaja (Djela 20:28).

¹⁰ Dosad smo vidjeli kada trebamo hrabro govoriti. No u nekim prilikama najbolje je da ništa ne kažemo. S kojim se izazovima možemo suočiti u takvim situacijama?

11. Koju je usporedbu Jakov upotrijebio i zašto je ona primjerena?

¹¹ Nije lako paziti na svoj jezik. Biblijski pisac Jakov na slikovit je način opisao tu borbu. On je rekao: “Ako tko ne griješi u riječima, taj je čovjek savršen, sposoban zauzdati i cijelo tijelo” (Jak. 3:2, 3). Uzde se stavljaju konju na glavu i u usta. Povlačenjem uzdi jahač može usmjeravati konja ili ga zaustaviti. Ako jahač ispusti uzde iz ruku, konj se može oteti kontroli te nauditi i sebi i njemu. Slično tome i mi možemo učiniti puno štete ako ne kontroliramo svoj jezik. Razmotrimo neke situacije u kojima bismo trebali “povući uzde” i ne reći ništa.

12. Kada trebamo zauzdati jezik?

¹² Kako reagiraš kad znaš da neki brat ili sestra ima neke povjerljive informacije? Naprimjer, ako upoznaš nekoga tko živi u zemlji u kojoj je djelovanje Jehovinih svjedoka zabranjeno, dođeš li u iskušenje da ga pitaš pojedinosti o tome kako se ondje odvija naše djelo? Naravno, pritom nemaš nikakve loše namjere. Mi volimo svoju braću i zanima nas što se s njima događa. Osim toga, molimo se za njih i želimo znati što konkretno možemo spomenuti u svojim molitvama. Međutim, u spomenutoj situaciji trebamo zauzdati jezik i suzdržati se od pitanja. Ako bismo vršili pritisak na nekoga tko ima povjerljive informacije, ne bismo pokazivali ljubav ni prema toj osobi ni prema svojim suvjernicima koji žive u toj zemlji jer bi ih onaj tko otkrije povjerljive informacije mogao time dovesti u opasnost. Nitko od nas sigurno ne bi htio dodatno otežavati situaciju u kojoj se nalaze naša braća i sestre u zemljama gdje je naše djelo zabranjeno. S druge strane, ako služimo u takvoj zemlji, sigurno nećemo otkrivati pojedinosti o tome kako Jehovini svjedoci ondje propovijedaju, održavaju sastanke i izvršavaju druge teokratske aktivnosti.

13. Prema Mudrim izrekama 11:13, što starješine trebaju činiti i zašto?

¹³ Posebno se starješine trebaju držati biblijskog načela iz Mudrih izreka 11:13 i ne otkrivati drugima povjerljive informacije. (Pročitaj.) To može biti pravi izazov, pogotovo ako je starješina oženjen. Muž i žena imaju vrlo prisan odnos i stoga često razgovaraju te jedno drugome povjeravaju svoje najdublje misli, osjećaje i brige. No starješina je svjestan toga da ne smije ženi “otkrivati tajne”, odnosno ono što mu braća i sestre iz skupštine kažu u povjerenju. Ako bi to činio, izgubio bi njihovo povjerenje i narušio svoj ugled. Braća koja u skupštini imaju odgovorna zaduženja ne smiju biti dvolična (1. Tim. 3:8). Oni ne smiju obmanjivati druge ni biti skloni ogovaranju. Ako starješina voli svoju ženu, neće je opterećivati informacijama koje ona ne treba znati.

14. Kako žena starješine može pomoći mužu da ostane na dobrom glasu?

¹⁴ Žena može pomoći svom mužu da ostane na dobrom glasu tako da ne vrši pritisak na njega kako bi joj rekao ono što ne smije otkrivati. Kad žena primjenjuje taj savjet, pruža podršku svom mužu, ali pokazuje i poštovanje prema onima koji su mu se povjerili. A što je najvažnije, svojim ponašanjem raduje Jehovu jer doprinosi miru i jedinstvu skupštine (Rim. 14:19).

15. Kako je Jehova gledao na trojicu Jobovih prijatelja i zašto?

¹⁵ Iz biblijske knjige o Jobu možemo puno naučiti o tome kako i kada trebamo govoriti. Nakon što je Job doživio niz strašnih nevolja, došla su mu četiri čovjeka kako bi ga utješili i savjetovali. Oni su dugo vremena šutjeli. No sudeći po onome što su kasnije rekli, Elifaz, Bildad i Sofar nisu šutjeli zato što su razmišljali o tome kako pomoći Jobu. Naprotiv, smišljali su kako će dokazati da je u nečemu pogriješio. Neke njihove izjave bile su točne, ali mnogo toga što su rekli o Jobu i Jehovi bilo je ili okrutno ili neistinito (Job 32:1–3). Njih trojica oštro su osudila Joba. Kako je Jehova reagirao na to? Razgnjevio se na njih. Njihovo ponašanje nazvao je ludošću i zapovjedio im je neka zamole Joba da se pomoli za njih (Job 42:7–9).

16. Što možemo naučiti iz lošeg primjera Elifaza, Bildada i Sofara?

¹⁶ Iz lošeg primjera Elifaza, Bildada i Sofara možemo izvući nekoliko pouka. Kao prvo, ne smijemo suditi svojoj braći (Mat. 7:1–5). Prije nego im nešto kažemo, trebamo ih pažljivo saslušati. Tek tada ćemo razumjeti situaciju u kojoj se nalaze (1. Petr. 3:8). Kao drugo, kad odlučimo nešto reći, trebamo paziti da ono što kažemo bude obzirno i točno (Efež. 4:25). Kao treće, Jehova itekako obraća pažnju na ono što govorimo jedni drugima.

17. Što učimo od Elihua?

¹⁷ Četvrti čovjek koji je posjetio Joba bio je Elihu, Abrahamov rođak. On je slušao dok su Job i ostala trojica govorili. Očito ih je pažljivo slušao jer je Jobu mogao dati suosjećajan, ali izravan savjet koji mu je pomogao da ispravi svoj način razmišljanja (Job 33:1, 6, 17). Elihu je prvenstveno želio proslaviti Jehovu, a ne uzvisivati sebe ili nekog drugog čovjeka (Job 32:21, 22; 37:23, 24). Što učimo od Elihua? Postoji vrijeme kada treba šutjeti i slušati (Jak. 1:19). Isto tako, kad nekome dajemo savjet, treba nam biti najvažnije proslaviti Jehovu, a ne uzvisivati same sebe.

18. Kako možemo pokazati da cijenimo dar govora?

¹⁸ Svoje cijenjenje za dar govora možemo pokazati tako da se držimo biblijskih savjeta o tome kada i kako govoriti. Mudri kralj Salamun pod nadahnućem je napisao: “Riječi izgovorene u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama” (Izr. 25:11). Ako pažljivo slušamo što drugi govore i trudimo se promisliti prije nego nešto kažemo, naše riječi mogu biti poput zlatnih jabuka – dragocjene i privlačne. Budemo li tako postupali, hrabrit ćemo i izgrađivati druge, bez obzira na to govorimo li malo ili puno, a Jehova će biti ponosan na nas (Izr. 23:15; Efež. 4:29). To je uistinu najbolji način da pokažemo zahvalnost za divan dar govora koji smo dobili od Boga!