1. Koju je jasnu zapovijed Isus dao svojim učenicima? (Vidi ilustraciju s naslovnice.)

U NOĆI prije svoje smrti Isus je svojim učenicima dao jasnu zapovijed. Rekao im je: “Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga!” Zatim je dodao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga” (Ivan 13:34, 35).

2. Zašto je važno da pokazujemo ljubav jedni drugima?

² Isus je rekao da će svi moći jasno prepoznati tko su njegovi pravi učenici ako oni budu pokazivali ljubav kakvu je i on pokazivao. To je vrijedilo u 1. stoljeću, a vrijedi još i danas. Doista je važno da ljubimo jedni druge čak i kad nam to nije nimalo lako!

3. O čemu će biti riječi u ovom članku?

³ Svi smo nesavršeni i zbog toga nam je teško ljubiti jedni druge svim srcem. Unatoč tome moramo davati sve od sebe kako bismo oponašali Krista. U ovom članku vidjet ćemo kako nam ljubav pomaže da se trudimo biti mirotvorci te da budemo nepristrani i gostoljubivi. Dok ga budeš proučavao, pitaj se: Što mogu naučiti od braće i sestara koji su unatoč izazovima nastavili pokazivati ljubav jedni drugima?

4. Prema Mateju 5:23, 24, zašto se trebamo pomiriti sa suvjernikom koji ima nešto protiv nas?

⁴ Isus nas je poučio koliko je važno pomiriti se sa suvjernikom koji ima nešto protiv nas. (Pročitaj Mateja 5:23, 24.) Istaknuo je da moramo biti u dobrim odnosima s drugima ako želimo ugoditi Bogu. Jehova je sretan kad dajemo sve od sebe kako bismo bili u miru sa svojom braćom. On neće prihvatiti našu svetu službu ako se uporno ljutimo na nekoga i ne želimo ni pokušati pomiriti se s njim (1. Ivan. 4:20).

5. U kojoj je situaciji Marku bilo teško pomiriti se sa suvjernikom?

⁵ Ponekad je teško izgladiti narušene odnose. Zašto? Razmotrimo što se dogodilo Marku *. Njega je jako povrijedilo to što ga je jedan brat kritizirao i govorio ružne stvari o njemu drugima u skupštini. Kako je Marko reagirao? “Razljutio sam se i svašta sam mu rekao”, priznao je. No nakon toga bilo mu je žao što se tako ponio, pa se pokušao ispričati i pomiriti s njim. Unatoč svim njegovim pokušajima brat se nije htio pomiriti. Marko je u početku mislio: “Zašto da se ja trudim ako se on ne želi pomiriti?” No pokrajinski nadglednik savjetovao mu je da ne odustane. Što je Marko učinio?

6. (a) Kako se Marko trudio pomiriti s bratom? (b) Kako je Marko primijenio savjet iz Kološanima 3:13, 14?

⁶ Kad je preispitao svoj način razmišljanja, Marko je uvidio da mu nedostaje poniznosti i da je sklon misliti da je bolji od drugih. Shvatio je da mora promijeniti svoje stavove (Kol. 3:8, 9, 12). Ponizno je ponovno pristupio uvrijeđenom bratu i ispričao se za svoje ponašanje. Osim toga, više puta mu je napisao pismo u kojem je naveo da mu je iskreno žao i da bi jako volio da ponovno budu prijatelji. Čak mu je dao par malih poklona za koje je mislio da će mu se svidjeti. Nažalost, taj se brat i dalje ljutio na njega. Usprkos svemu Marko je, u skladu s Isusovom zapovijedi, odlučio i dalje pokazivati ljubav svom bratu i spremno opraštati. (Pročitaj Kološanima 3:13, 14.) Čak i ako drugi ne reagiraju dobro na naša nastojanja da se pomirimo, prava kršćanska ljubav pomoći će nam da i dalje opraštamo i molimo se za pozitivan ishod (Mat. 18:21, 22; Gal. 6:9).

7. (a) Što nam je Isus rekao? (b) U kojoj se neugodnoj situaciji našla jedna sestra?

⁷ Isus je rekao da se s drugima trebamo ophoditi onako kako bismo voljeli da se oni ophode s nama. Potom je dodao da nije dovoljno voljeti samo one koji vole nas (Luka 6:31–33). Što ako te netko iz skupštine izbjegava i ne želi te ni pozdraviti? To se ne događa često, ali Lara je to doživjela. Ispričala je: “Jedna sestra se ponašala prema meni kao da ne postojim, a ja nisam znala zašto. To me jako uznemiravalo i nije mi bilo ugodno ići na sastanke.” Lara je isprva razmišljala: “Nisam joj ništa napravila. Uostalom, i drugi u skupštini misle da se ta sestra čudno ponaša.”

8. Što je Lara poduzela kako bi se pomirila sa sestrom i što učimo iz njenog iskustva?

⁸ Lara je poduzela korake kako bi se pomirila sa sestrom. Molila se Jehovi i odlučila razgovarati s njom. Popričale su o problemu, zagrlile se i pomirile. Činilo se da je sve u redu. “Ali kasnije je opet sve bilo po starom”, kaže Lara. “To me jako obeshrabrilo.” U početku je mislila da neće biti mirna sve dok ta sestra ne promijeni svoj stav. No na koncu je shvatila da je najbolje da joj i dalje pokazuje ljubav i od srca oprašta (Efež. 4:32–5:2). Sjetila se da prava kršćanska ljubav “ne pamti zlo”, nego “sve podnosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi” (1. Kor. 13:5, 7). Lara je ponovno osjetila unutarnji mir, a s vremenom je i sestra postala srdačnija prema njoj. Ako se i ti trudiš biti u miru sa svojim suvjernicima i voljeti ih, budi siguran da će “Bog ljubavi i mira” biti s tobom (2. Kor. 13:11).

9. Prema Djelima apostolskim 10:34, 35, zašto moramo biti nepristrani?

⁹ Jehova nije pristran. (Pročitaj Djela apostolska 10:34, 35.) Ako smo nepristrani poput njega, pokazujemo da smo njegova djeca. Mi slušamo zapovijed da ljubimo svoje bližnje kao same sebe i trudimo se čuvati mir naše duhovne obitelji (Rim. 12:9, 10; Jak. 2:8, 9).

10, 11. Kako je jedna sestra pobijedila svoje negativne osjećaje?

¹⁰ Nije uvijek lako biti nepristran. Uzmimo za primjer ono što se dogodilo sestri Ruti. Kad je bila u tinejdžerskoj dobi, doživjela je vrlo ružno iskustvo s jednom ženom iz druge zemlje. Kako je to utjecalo na nju? Ruta priznaje: “Zamrzila sam sve što ima veze s tom zemljom. Mislila sam da su svi tamošnji ljudi isti, čak i braća i sestre.” Kako je Ruta pobijedila svoje negativne osjećaje?

¹¹ Shvatila je da se mora boriti protiv takvog načina razmišljanja. Čitala je iskustva i izvještaje iz te zemlje koji su objavljeni u Godišnjaku. Rekla je: “Trudila sam se pozitivno razmišljati o ljudima iz te zemlje. Počela sam uviđati da braća i sestre iz te zemlje revno služe Jehovi. Shvatila sam da su i oni dio našeg međunarodnog bratstva.” No Ruta je s vremenom zaključila da mora ići i korak dalje. Objasnila je: “Kad god sam srela braću i sestre iz te zemlje, posebno sam se trudila biti srdačna prema njima. Razgovarala sam s njima i bolje ih upoznala.” Do čega je to dovelo? Ruta je rekla: “Moji negativni osjećaji postupno su nestali.”

12. Koji je problem imala sestra Sara?

¹² Neki su pristrani a da toga nisu ni svjesni. Naprimjer, Sara je smatrala da nema problema s pristranošću jer nije prosuđivala ljude po boji kože, nacionalnosti, imovinskom stanju ili zaduženjima koja imaju u organizaciji. No priznala je: “U jednom trenutku shvatila sam da ipak jesam pristrana.” U kom je smislu bila pristrana? Sarini roditelji i ostali članovi njene obitelji bili su fakultetski obrazovani. Budući da je odrasla u takvom okruženju, najviše se voljela družiti s obrazovanim ljudima. Čak je jednom prijatelju rekla: “Ja se družim s braćom i sestrama koji su visokoobrazovani, a izbjegavam one koji nisu.” Sara je očito trebala promijeniti svoj stav. Je li u tome uspjela?

13. Kako je Sara promijenila svoj stav i što učimo od nje?

¹³ Pokrajinski nadglednik pomogao je Sari da preispita svoj način razmišljanja. Ona kaže: “Pohvalio me što vjerno služim Jehovi, dajem kvalitetne komentare i dobro poznajem Bibliju. Potom mi je objasnio da, osim što stječemo znanje, trebamo razvijati i kršćanske osobine kao što su poniznost, skromnost i suosjećajnost.” Sara je poslušala njegov savjet. Rekla je: “Shvatila sam da je najvažnije da budemo dobrostivi i pokazujemo ljubav.” To joj je pomoglo da svoju braću i sestre vidi u drugačijem svjetlu. Objasnila je: “Trudila sam se kod njih zapažati osobine zbog kojih su dragocjeni Jehovi.” A kako je s nama? Nemojmo nikad misliti da smo zbog svog obrazovanja bolji od drugih! Budemo li žarko ljubili svu braću, nećemo biti pristrani (1. Petr. 2:17).

14. Prema Hebrejima 13:16, kako se Jehova osjeća kad vidi da smo gostoljubivi?

¹⁴ Jehova jako cijeni gostoljubivost. (Pročitaj Hebrejima 13:16.) On smatra da je pokazivanje gostoljubivosti dio naše svete službe, posebno kada pomažemo onima koji su u nevolji (Jak. 1:27; 2:14–17). Zato nas Biblija potiče: “Budite gostoljubivi!” (Rim. 12:13). Svojom gostoljubivošću pokazujemo drugima da nam je iskreno stalo do njih, da ih volimo i da želimo biti njihovi prijatelji. Jehovi je drago kad druge pozovemo u goste, možda na jelo ili piće, a raduje se i kad im jednostavno posvetimo vrijeme i pažnju (1. Petr. 4:8–10). No možda se iz nekih razloga ustručavamo pokazivati gostoljubivost.

15, 16. (a) Zašto se neki ustručavaju pokazivati gostoljubivost? (b) Što je Editi pomoglo da bude gostoljubiva?

¹⁵ Možda se ustručavamo pokazivati gostoljubivost zbog svojih životnih okolnosti. Razmotrimo primjer sestre Edite, koja je udovica. Prije nego što je upoznala istinu, nije se voljela puno družiti s ljudima. Smatrala je da je drugima lakše pokazivati gostoljubivost nego njoj.

¹⁶ Nakon što je postala Jehovin svjedok, promijenila je svoj način razmišljanja. Odlučila je nešto poduzeti kako bi pokazivala gostoljubivost. Ispričala je: “Kad se gradila naša nova dvorana, starješina mi je rekao da će doći jedan bračni par kako bi pomogao u gradnji i zamolio me da ih ugostim na dva tjedna. Sjetila sam se kako je Jehova blagoslovio udovicu iz Sarfate” (1. Kralj. 17:12–16). Edita je pristala pružiti smještaj tom bračnom paru. Je li ju Jehova blagoslovio zbog toga? Edita je rekla: “Na koncu su umjesto dva tjedna ostali kod mene dva mjeseca i tijekom tog perioda jako smo se zbližili.” Osim toga, Edita je stekla bliske prijatelje u skupštini. Sada je pionirka i jako voli svoje suradnike pozvati k sebi da se okrijepe nakon službe. Ona kaže: “Davanje me usrećuje. Kad učinim nešto lijepo za druge, zauzvrat dobijem mnoge blagoslove” (Hebr. 13:1, 2).

17. Što su Luka i njegova žena uvidjeli?

¹⁷ Mi možda već pokazujemo gostoljubivost, no možemo li se poboljšati u tome? Uzmimo za primjer Luku i njegovu ženu. Oni su oboje vrlo gostoljubivi. Često su znali ugostiti svoje roditelje, bliske prijatelje te pokrajinskog nadglednika i njegovu suprugu. No Luka kaže: “Uvidjeli smo da pozivamo samo one s kojima smo bliski.” Što su Luka i njegova žena odlučili poduzeti?

18. Što su Luka i njegova žena poduzeli kako bi u još većoj mjeri pokazivali gostoljubivost?

¹⁸ Luka i njegova žena promijenili su svoj stav nakon što su razmišljali o Isusovim riječima: “Ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je plaća?” (Mat. 5:45–47). Shvatili su da se moraju ugledati na Jehovu, koji je velikodušan prema svima. Stoga su si dali u zadatak da pozivaju k sebi braću i sestre koje nikad prije nisu ugostili. Luka kaže: “Svi uživamo u zajedničkom druženju. Sad smo bliskiji jedni s drugima i s Jehovom.”

19. Kako možemo dokazati da smo Isusovi učenici i što si odlučio činiti?

¹⁹ U ovom članku vidjeli smo kako nam žarka ljubav može pomoći da se trudimo biti mirotvorci te pokazivati nepristranost i gostoljubivost. Moramo pobijediti sve negativne osjećaje te ljubiti svoju braću i sestre žarko i od srca. Tada ćemo biti sretni i dokazat ćemo da smo pravi Isusovi učenici (Ivan 13:17, 35).