1, 2. Kako su riječi iz Propovjednika 11:6 povezane s propovijedanjem dobre vijesti o Kraljevstvu?

U NEKIM zemljama ljudi jako dobro reagiraju kad čuju dobru vijest. To je upravo ono za čime su čeznuli! U drugim zemljama ljudi ne pokazuju puno zanimanja za Boga i Bibliju. Kako u tvojoj zemlji ljudi obično reagiraju na dobru vijest? Kako god oni reagirali, Jehova očekuje da nastaviš propovijedati sve dok on ne kaže da je dosta.

² U vrijeme koje je Jehova odredio prestat ćemo propovijedati i tada će “doći kraj” (Mat. 24:14, 36). Kako dotada možemo primjenjivati savjet: “Neka ti ruke ne počivaju” *? (Pročitaj Propovjednika 11:6.)

3. O čemu će biti riječi u ovom članku?

³ U prethodnom članku razmotrili smo što trebamo činiti kako bismo bili uspješni u propovijedanju dobre vijesti (Mat. 4:19). Ovaj članak govorit će o tri načina na koje možemo ojačati svoju odlučnost da propovijedamo unatoč teškoćama s kojima se suočavamo. Vidjet ćemo zašto je važno da (1) ostanemo usredotočeni na propovijedanje, (2) budemo strpljivi i (3) sačuvamo jaku vjeru.

4. Zašto trebamo i dalje biti usredotočeni na zadatak koji nam je Jehova povjerio?

⁴ Isus je prorekao što će se događati u svijetu i kakvi će biti ljudi tijekom posljednjih dana. Znao je da bi takve okolnosti mogle njegovim sljedbenicima odvratiti pažnju od najvažnijeg zadatka – djela propovijedanja. Stoga je potaknuo svoje učenike da ostanu duhovno budni (Mat. 24:42). U Noinim danima mnogo je toga ljudima odvraćalo pažnju od upozorenja koje im je Noa objavljivao. Sve to i nama danas može odvraćati pažnju (Mat. 24:37–39; 2. Petr. 2:5). Zato je važno da i dalje budemo usredotočeni na zadatak koji nam je Jehova povjerio.

5. Kako se u Djelima apostolskim 1:6–8 opisuju razmjeri djela propovijedanja?

⁵ Danas je izuzetno važno da se posvetimo propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu. Isus je prorekao da će to djelo poprimiti velike razmjere i nastaviti se još dugo nakon njegove smrti (Ivan 14:12). Kad je Isus umro, neki njegovi učenici vratili su se ribarenju. Nakon što je uskrsnuo, učinio je čudo i omogućio nekim svojim učenicima da ulove jako puno ribe. U toj je prilici istaknuo da je propovijedanje i činjenje učenika važnije od bilo kojeg drugog posla (Ivan 21:15–17). Kratko prije nego što je uzašao na nebo, Isus je svojim učenicima rekao da će se djelo svjedočenja koje je on započeo proširiti daleko izvan granica Izraela. (Pročitaj Djela apostolska 1:6–8.) Godinama kasnije Isus je apostolu Ivanu dao viziju u kojoj mu je pokazao što će se događati u “Gospodinovom danu” *. Između ostalog, Ivan je vidio kako se pod vodstvom anđela “vječna dobra vijest” propovijeda “svakom narodu, plemenu, jeziku i puku”. Bio je to uistinu impresivan prizor! (Otkr. 1:10; 14:6). Nema sumnje, Jehova želi da mi danas sudjelujemo u tom veličanstvenom djelu svjedočenja sve dok ono ne bude dovršeno.

6. Kako možemo ostati usredotočeni na djelo propovijedanja?

⁶ Da bismo ostali usredotočeni na djelo propovijedanja, trebamo razmišljati o tome što sve Jehova čini da bi nam pomogao. Između ostalog, pruža nam obilje duhovne hrane u obliku tiskanih i digitalnih publikacija, audioizdanja i videoizdanja te raznih sadržaja koji se objavljuju na našoj internetskoj televiziji. Zamisli samo, na našoj službenoj internetskoj stranici dostupni su sadržaji na preko 1000 jezika! (Mat. 24:45–47). U svijetu koji je podijeljen zbog političkih, vjerskih i ekonomskih razlika preko osam milijuna Božjih slugu istinski je ujedinjeno i čini složno međunarodno bratstvo. Naprimjer, u petak 19. travnja 2019. Jehovini svjedoci diljem svijeta bili su ujedinjeni tako što su svi gledali snimku govora u kojem se razmatrao dnevni citat za taj dan. Te je večeri čak 20 919 041 osoba prisustvovala obilježavanju Isusove smrti. Velika je čast to što možemo biti svjedoci tih izvanrednih događaja i sudjelovati u njima. Kad s cijenjenjem razmišljamo o tome, to nas potiče da ostanemo usredotočeni na propovijedanje vijesti o Kraljevstvu.

7. Kako nam Isusov primjer pomaže da ostanemo usredotočeni na propovijedanje?

⁷ Da bismo ostali usredotočeni na propovijedanje, važno je i da se ugledamo na Isusa. On nije dopustio da ga išta odvrati od toga da svjedoči za istinu (Ivan 18:37). Nije se dao namamiti kad mu je Sotona ponudio “sva kraljevstva svijeta te njihovu raskoš i sjaj” niti je došao u iskušenje da prihvati vladarski položaj kad su ga ljudi htjeli postaviti za kralja (Mat. 4:8, 9; Ivan 6:15). Na njegove odluke nije utjecala želja za materijalnim bogatstvom niti ga je zastrašilo snažno protivljenje (Luka 9:58; Ivan 8:59). Kad se mi suočavamo s ispitima vjere, možemo ostati koncentrirani na službu ako imamo na umu savjet apostola Pavla. On je potaknuo kršćane da razmišljaju o Isusovom primjeru i ugledaju se na njega kako se ne bi umorili i odustali (Hebr. 12:3).

8. Što je strpljivost i zašto nam je ona danas naročito važna?

⁸ Strpljiva osoba spremna je mirno čekati da se situacija promijeni. Bilo da se nadamo okončanju neke neugodne situacije bilo da već dugo čekamo da nam se ostvari neka želja, trebamo biti strpljivi. Prorok Habakuk čeznuo je za time da dođe kraj zlu i nasilju koje se činilo u Judi (Hab. 1:2). Isusovi učenici nadali su se da će Kraljevstvo “odmah biti uspostavljeno” i izbaviti ih od rimskog tlačenja (Luka 19:11). Mi jedva čekamo da dođe dan kada će Božje kraljevstvo ukloniti sa Zemlje sve zlo i uspostaviti novi svijet u kojem će vladati pravda (2. Petr. 3:13). Međutim, trebamo biti strpljivi i čekati da dođe vrijeme koje je Jehova odredio za to. Razmotrimo neke načine na koje nas Jehova uči da budemo strpljivi.

9. Koji primjeri pokazuju da je Jehova strpljiv?

⁹ Jehova je najbolji primjer u pokazivanju strpljivosti. On je Noi dao dovoljno vremena da sagradi arku i da upozori ljude na dolazak potopa (1. Petr. 3:20; 2. Petr. 2:5). Strpljivo je slušao Abrahama dok mu je on postavljao niz pitanja u vezi s njegovom odlukom da uništi zle stanovnike Sodome i Gomore (Post. 18:20–33). Jehova je stoljećima bio izuzetno strpljiv s nevjernim izraelskim narodom (Neh. 9:30, 31). I mi danas vidimo da je Jehova jako strpljiv jer svima koje privlači k sebi daje vremena da “dođu do pokajanja” (2. Petr. 3:9; Ivan 6:44; 1. Tim. 2:3, 4). Ako je on toliko strpljiv, onda i mi imamo razloga biti strpljivi dok propovijedamo i poučavamo ljude. Vrijednu pouku o strpljivosti Jehova nam pruža i putem jedne usporedbe koju nalazimo u njegovoj Riječi.

10. Čemu nas uči primjer ratara iz Jakova 5:7, 8?

¹⁰ Pročitaj Jakova 5:7, 8. Primjer ratara koji čeka da zemlja donese dragocjeni plod uči nas da budemo strpljivi. Istina je da neke biljke brzo narastu. Međutim, mnoge druge biljke, pogotovo one koje imaju jestive plodove, rastu puno sporije. U Izraelu je usjevima trebalo oko šest mjeseci da narastu i postanu zreli za žetvu. Ratar bi posijao sjeme nakon rane jesenje kiše, a žetvu bi obavio nakon kasne kiše u proljeće (Mar. 4:28). Mudro je da budemo strpljivi poput ratara. No to nije uvijek lako.

11. Kako će nam strpljivost pomoći u službi?

¹¹ Nesavršeni ljudi obično žele odmah vidjeti rezultate svog truda. No ako želimo ubrati plodove u svom vrtu, moramo stalno voditi brigu o njemu, a to znači okopavati, saditi, čupati korov i zalijevati sadnice. Da bismo pomogli nekome da postane Isusov učenik, također trebamo stalno ulagati velik trud. Potrebno je vrijeme da bismo iz srca onih koje poučavamo iskorijenili predrasude i ravnodušnost. Strpljivost će nam pomoći da se ne obeshrabrimo kad nas ljudi ne žele slušati. A i kad neke osobe pozitivno reagiraju, moramo biti strpljivi. Osobu s kojom proučavamo Bibliju ne možemo prisiliti na to da razvije vjeru. Ponekad je čak i Isusovim učenicima trebalo dosta vremena da shvate smisao nekih njegovih pouka (Ivan 14:9). Uvijek imajmo na umu da mi sadimo i zalijevamo, ali Bog daje da posijano sjeme raste (1. Kor. 3:6).

12. Kako možemo pokazivati strpljivost kad svjedočimo članovima obitelji koji nisu u istini?

¹² Možda nam je teško pokazivati strpljivost kad svjedočimo članovima obitelji koji nisu u istini. No u tome nam može pomoći načelo iz Propovjednika 3:1, 7. Ondje piše da ima “vrijeme kad se šuti i vrijeme kad se govori”. Svojim lijepim ponašanjem možemo svjedočiti bez ijedne riječi. No trebamo uvijek biti spremni i govoriti o istini kad nam se za to ukaže prilika (1. Petr. 3:1, 2). Dok revno propovijedamo i poučavamo ljude, budimo strpljivi sa svima, pa tako i s članovima svoje obitelji.

13, 14. Koji su neki od Božjih slugu na čiju se strpljivost možemo ugledati?

¹³ O pokazivanju strpljivosti puno možemo naučiti od vjernih Božjih slugu o kojima se govori u Bibliji, ali i od onih iz suvremenog doba. Habakuk je čeznuo za time da dođe kraj zlu, ali strpljivo je rekao: “Na svom stražarskom mjestu ja ću stajati” (Hab. 2:1). Apostol Pavao jako je želio dovršiti svoju službu i dobiti nebesku nagradu. No ipak je strpljivo nastavio davati “temeljito svjedočanstvo objavljujući dobru vijest” (Djela 20:24).

¹⁴ Razmisli i o primjeru jednog bračnog para koji je završio Gilead te je bio poslan u zemlju u kojoj ima malo Jehovinih svjedoka. Tamošnji stanovnici uglavnom nisu kršćani i malo je tko od njih htio proučavati Bibliju. Dok je to dvoje misionara muku mučilo sa započinjanjem biblijskih tečajeva, njihovi prijatelji iz Gileada koji su poslani u neke druge zemlje oduševljeno su im pisali kako vode mnoge biblijske tečajeve i pomažu ljudima da upoznaju istinu. No taj je bračni par i dalje strpljivo propovijedao iako ih većina ljudi nije htjela slušati. Nakon što su osam godina propovijedali na području koje je izgledalo neplodno, bili su presretni kad su konačno dočekali da se krsti jedna osoba s kojom su proučavali. Što učimo iz navedenih iskustava vjernih Božjih slugu u prošlosti i u suvremeno doba? Oni nisu postali lijeni niti su dopustili da im ruke počivaju, a Jehova je nagradio njihov trud. Ugledajmo se i mi “na one koji zbog svoje vjere i strpljivosti nasljeđuju ono što je obećano” (Hebr. 6:10–12).

15. Kako vjera jača našu odlučnost da propovijedamo?

¹⁵ Mi vjerujemo u poruku koju objavljujemo, pa je želimo prenijeti što je moguće većem broju ljudi. Vjerujemo i obećanjima koja su zapisana u Božjoj Riječi (Psal. 119:42; Iza. 40:8). Vidimo kako se u naše vrijeme ispunjavaju biblijska proročanstva. Imamo prilike vidjeti i kako se ljudima život mijenja nabolje kad počnu primjenjivati biblijske savjete. Na temelju tih dokaza još smo više uvjereni da je dobra vijest o Kraljevstvu poruka koju svi ljudi trebaju čuti.

16. U skladu s Psalmom 46:1–3, kako vjera u Jehovu i Isusa jača našu odlučnost da propovijedamo?

¹⁶ Osim toga, mi vjerujemo u Jehovu, od kojeg dolazi poruka koju objavljujemo, a i u Isusa, kojeg je on postavio za kralja Božjeg kraljevstva (Ivan 14:1). U kakvim god da se okolnostima nađemo, Jehova će uvijek biti naše utočište i snaga. (Pročitaj Psalam 46:1–3.) Isto tako, uvjereni smo da Isus s neba vodi djelo propovijedanja, koristeći pritom moć i vlast koju je dobio od Jehove (Mat. 28:18–20).

17. Navedi primjer koji pokazuje da trebamo i dalje propovijedati.

¹⁷ Vjera jača naše uvjerenje da će Jehova blagosloviti naš trud, ponekad na načine na koje ni najmanje ne očekujemo (Prop. 11:6). Naprimjer, svakoga dana tisuće ljudi prolaze pored naših štandova s literaturom i pokretnih stalaka. Je li taj način propovijedanja djelotvoran? Itekako! U Našoj službi za Kraljevstvo od studenoga 2014. pisalo je da je jedna studentica odlučila napisati seminarski rad o Jehovinim svjedocima, ali nije mogla pronaći našu dvoranu. Međutim, vidjela je naš štand s literaturom u studentskom naselju i braća su joj dala gradivo koje je trebala za svoj rad. Počela je proučavati, krstila se i sada služi kao stalni pionir. Ovakva iskustva potiču nas da nastavimo propovijedati jer otkrivaju da još uvijek ima ljudi koji trebaju čuti dobru vijest o Kraljevstvu.

18. Zašto možemo biti sigurni da će se djelo propovijedanja završiti onda kad to Jehova želi?

¹⁸ Budimo sigurni da će se propovijedanje vijesti o Kraljevstvu na vrijeme privesti kraju. Razmisli o tome što se dogodilo u Noinim danima. Jehova je tada dokazao da sve radi u pravo vrijeme. Oko 120 godina prije potopa odredio je kada će on započeti. Desetljećima nakon toga Jehova je rekao Noi da sagradi arku. Prije nego što je došao potop, Noa je možda 40 ili 50 godina marljivo gradio arku. Iako ga ljudi nisu htjeli slušati, objavljivao je upozorenje sve dok Jehova nije rekao da je došlo vrijeme da uvede životinje u arku. A onda je – točno na vrijeme – Jehova “zatvorio vrata arke” (Post. 6:3; 7:1, 2, 16).

19. Čemu se možemo nadati ako ne dopustimo da nam ruke počivaju?

¹⁹ Jehova će uskoro privesti kraju propovijedanje vijesti o Kraljevstvu. Uništit će Sotonin svijet i uspostaviti pravedni novi svijet. Dok se to ne dogodi, budimo poput Noe, Habakuka i drugih Božjih slugu koji nisu dali da im ruke počivaju. Ostanimo usredotočeni na propovijedanje, budimo strpljivi i sačuvajmo jaku vjeru u Jehovu i njegova obećanja.