1. Kako je zavist utjecala na Josipovu obitelj?

JAKOV je volio sve svoje sinove, ali 17-godišnji Josip bio mu je posebno drag. Kako su Josipova braća reagirala kad su to vidjela? Postali su zavidni, a to ih je navelo da ga zamrze. Josip nije ničim zaslužio mržnju svoje braće. No oni su ga ipak prodali u ropstvo, a ocu su slagali da je njegovog najdražeg sina rastrgala zvijer. Zbog zavisti su razorili mir svoje obitelji i svom ocu slomili srce (1. Mojs. 37:3, 4, 27–34).

2. Prema Galaćanima 5:19–21, zašto je zavist jako opasna?

² Zavist * se u Bibliji spominje među pogubnim “djelima tijela”, koja bi nas mogla koštati života u Božjem Kraljevstvu. (Pročitaj Galaćanima 5:19–21.) Kad zavist pusti korijen u nečijem srcu, često urodi drugim otrovnim “plodovima”, kao što su neprijateljstva, svađe i izljevi gnjeva.

3. O čemu će biti riječi u ovom članku?

³ Primjer Josipove braće pokazuje da zavist može narušiti odnose i mir u obitelji. Premda mi nikad ne bismo učinili ono što su učinila Josipova braća, ne smijemo zaboraviti da smo svi nesavršeni i da nas srce lako može prevariti (Jer. 17:9). Stoga nije nikakvo čudo što se ponekad moramo boriti sa zavišću. Razmotrimo neke primjere iz Biblije koji nam služe kao upozorenje. Oni će nam pomoći da utvrdimo zašto bi se zavist mogla ukorijeniti u našem srcu. Potom ćemo vidjeti neke konkretne načine kako se možemo boriti protiv zavisti i promicati mir.

4. Zašto su Filistejci zavidjeli Izaku?

⁴ Materijalno blagostanje. Izak je bio bogat čovjek i Filistejci su mu zavidjeli na tome (1. Mojs. 26:12–14). Zbog toga su čak zatrpali sve bunare na kojima je Izak pojio svoju stoku (1. Mojs. 26:15, 16, 27). I danas neki ljudi zavide onima koji u materijalnom pogledu imaju više od njih. Ne samo da žele ono što drugi imaju nego bi htjeli i da oni ostanu bez toga.

5. Zašto su vjerski vođe zavidjeli Isusu?

⁵ Dobro mišljenje drugih. Židovski vjerski vođe zavidjeli su Isusu zbog toga što ga je običan narod jako volio (Mat. 7:28, 29). Isus je bio Božji predstavnik i naučavao je istinu. Ipak, vjerski vođe širili su pakosne laži kako bi ga ocrnili (Mar. 15:10; Ivan 11:47, 48; 12:12, 13, 19). Što mi učimo iz toga? Ako kod sebe primijetimo i najmanju sklonost da zavidimo onima koje skupština voli zbog njihovih lijepih osobina, moramo se boriti protiv toga. Umjesto da im zavidimo, trudimo se oponašati njihov način ophođenja i pokazivati iste lijepe osobine (1. Kor. 11:1; 3. Ivan. 11).

6. Kako je Diotref pokazivao zavist?

⁶ Teokratska zaduženja. U 1. stoljeću Diotref je zavidio onima koji su predvodili kršćansku skupštinu. Htio je biti prvi među članovima skupštine, pa je širio zlobne glasine kako bi apostola Ivana i drugu odgovornu braću doveo na loš glas (3. Ivan. 9, 10). Naravno, mi nećemo otići tako daleko kao Diotref. Ali mogli bismo početi zavidjeti suvjerniku koji dobije zadatak kojem smo se mi nadali, posebno ako smatramo da bismo ga znali izvršavati jednako dobro ili čak bolje od njega.

7. Kako zavist može djelovati na nas?

⁷ Zavist je kao otrovni korov. Kad jednom pusti korijen u našem srcu, teško ju je iskorijeniti. Nju raspiruju drugi negativni osjećaji, naprimjer ljubomora, ponos i sebičnost. Kao što korov može ugušiti cvijeće, tako i zavist može ugušiti lijepe osobine, poput ljubavi, suosjećajnosti i dobrote. Čim primijetimo klicu zavisti u svom srcu, moramo je odstraniti iz njega. Kako se možemo boriti protiv zavisti?

8. Koje nam osobine mogu pomoći u borbi protiv zavisti?

⁸ Protiv zavisti se možemo boriti tako da razvijamo poniznost i naučimo biti zadovoljni onim što imamo. Ako nas krase te osobine, u našem srcu neće biti mjesta za zavist. Poniznost će nas spriječiti da o sebi imamo previsoko mišljenje. Ponizna osoba ne smatra da po zaslugama njoj pripada više nego drugima (Gal. 6:3, 4). Onaj tko je zadovoljan onim što ima, neće se uspoređivati s drugima (1. Tim. 6:7, 8). A kada je takva osoba ujedno i ponizna, radovat će se kad vidi da je netko drugi dobio nešto lijepo.

9. Prema Galaćanima 5:16 i Filipljanima 2:3, 4, u čemu će nam sveti duh pomoći?

⁹ Ako ne želimo biti zavidni, već ponizni i zadovoljni onim što imamo, treba nam pomoć Božjeg svetog duha. (Pročitaj Galaćanima 5:16; Filipljanima 2:3, 4.) Jehovin sveti duh može nam pomoći da preispitamo svoje najskrivenije misli i motive. Uz Božju pomoć štetne misli i osjećaje možemo zamijeniti onim pozitivnim (Psal. 26:2; 51:10). Razmotrimo primjer Mojsija i Pavla, Božjih slugu koji su se uspjeli oduprijeti zavisti.

10. U kojoj se situaciji Mojsijeva poniznost našla na kušnji? (Vidi ilustraciju s naslovnice.)

¹⁰ Mojsije je imao velik autoritet u Božjem narodu, ali nije ga ljubomorno čuvao za sebe. Naprimjer, Jehova je jednom prilikom uzeo dio svetog duha koji je bio na Mojsiju i dao ga grupi izraelskih starješina koji su stajali oko šatora sastanka. Nedugo nakon toga Mojsije je čuo da su i dvojica starješina koja nisu bila kod šatora sastanka također dobila sveti duh te su počela prorokovati. Kako je reagirao kad mu je Jošua rekao da im to zabrani? Mojsije nije postao zavidan zato što je Jehova i tim starješinama poklonio pažnju. Naprotiv, bio je ponizan i radovao se što su dobili takvu čast (4. Mojs. 11:24–29). Što možemo naučiti od Mojsija?

11. Kako se starješine mogu ugledati na Mojsija?

¹¹ Ako si starješina, jesi li ikad dobio zadatak da nekom bratu pomogneš da nauči izvršavati skupštinsko zaduženje koje je tebi jako drago? Naprimjer, možda jako voliš svaki tjedan voditi Razmatranje Stražarske kule. Ako si ponizan poput Mojsija, nećeš se osjećati ugroženo kad te starješinstvo zamoli da poučiš nekog drugog brata kako bi s vremenom on mogao izvršavati to zaduženje. Naprotiv, bit će ti drago što možeš pomoći svom bratu.

12. Kako mnogi kršćani u današnje vrijeme pokazuju da su ponizni i zadovoljni onim što imaju?

¹² Razmotrimo jednu drugu situaciju s kojom se suočavaju mnoga starija braća. Kad koordinatori starješinstva navrše 80 godina, spremni su taj zadatak prepustiti nekom drugom iako su ga oni možda izvršavali desetljećima. Pokrajinski nadglednici koji navrše 70 godina pokazuju poniznost tako što su spremni odreći se tog zaduženja i prihvatiti neki drugi vid službe. A posljednjih su godina diljem svijeta mnogi članovi betelske obitelji dobili nova zaduženja te sad služe na području. Ta vjerna braća i sestre ne zamjeraju onima koji sada vrše dužnosti koje su oni vršili nekada.

13. Zašto je Pavao mogao zavidjeti dvanaestorici apostola?

¹³ Apostol Pavao također nam služi kao dobar primjer jer je naučio biti ponizan i zadovoljan onim što je imao. On nije dopustio da se u njegovom srcu razvije zavist. Iako je bio vrlo revan u službi, ponizno je rekao: “Ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom” (1. Kor. 15:9, 10). Dvanaestorica apostola bila su s Isusom tijekom njegove službe na Zemlji, ali Pavao je postao kršćanin tek nakon Isusove smrti i uskrsnuća. Istina, s vremenom je postao “apostol poslan drugim narodima”, ali nije dobio čast biti jedan od dvanaestorice (Rim. 11:13; Djela 1:21–26). Pavao nije zavidio apostolima na tome što su pripadali toj posebnoj grupi niti na njihovom bliskom odnosu s Isusom. On je bio zadovoljan svojom službom.

14. Kako ćemo postupati ako smo ponizni i zadovoljni onim što imamo?

¹⁴ Ako smo ponizni i zadovoljni onim što imamo, bit ćemo poput Pavla i poštovati one kojima je Jehova povjerio autoritet (Djela 21:20–26). Jehova se pobrinuo da u kršćanskoj skupštini postoje starješine koji je predvode. Iako su nesavršeni, to su ljudi koje nam je on “dao (...) na dar” (Efež. 4:8, 11). Budemo li poštovali imenovanu braću i ponizno slijedili njihovo vodstvo, ostat ćemo bliski s Jehovom i biti u miru sa svojim sukršćanima.

15. Što moramo činiti?

¹⁵ Mir ne može opstati ondje gdje cvjeta zavist. Zato moramo iskorijeniti zavist iz vlastitog srca i paziti da sjeme te ružne osobine ne posijemo u tuđe srce. To su dva važna preduvjeta koja moramo ispuniti ako želimo poslušati Jehovinu zapovijed da nastojimo “promicati mir i međusobno se izgrađivati” (Rim. 14:19). Što konkretno možemo učiniti kako bismo pomogli drugima da se bore protiv zavisti i kako možemo promicati mir?

16. Kako možemo pomoći drugima da se bore protiv zavisti?

¹⁶ Naši stavovi i postupci mogu snažno utjecati na druge. Svijet nas potiče da se hvalimo onim što imamo (1. Ivan. 2:16). No takav je stav plodno tlo za zavist. Manja je vjerojatnost da ćemo kod drugih izazvati zavist ako pazimo da ne pričamo stalno o onome što imamo ili što planiramo kupiti. Isto tako, nećemo poticati zavist u drugima ako uvijek ostanemo skromni i ponizni iako su nam u skupštini povjerena određena zaduženja. Ako stalno ističemo službu koju vršimo, stvara se atmosfera u kojoj bi zavist lako mogla pustiti korijen. No ako pokazujemo iskreno zanimanje za druge i pohvalimo ih za dobra djela koja čine, pomažemo im da budu zadovoljni svojom službom te promičemo jedinstvo i mir u skupštini.

17. Što su Josipova braća uspjela učiniti i zahvaljujući čemu?

¹⁷ Da, zavist se može pobijediti! Vratimo se na izvještaj o Josipovoj braći. Puno godina nakon što su Josipu nanijeli veliku nepravdu, ponovno su se sreli s njim u Egiptu, ali nisu ga prepoznali. Josip im nije odmah otkrio tko je, nego ih je najprije iskušao kako bi vidio jesu li se promijenili. Pozvao ih je na objed na kojem je njihovom najmlađem bratu, Benjaminu, poklonio puno više pažnje nego njima (1. Mojs. 43:33, 34). Ipak, ni po čemu nije mogao zaključiti da ijedan od njih zavidi svom bratu. Dapače, pokazali su da im je iskreno stalo i do Benjamina i do oca Jakova (1. Mojs. 44:30–34). Zahvaljujući tome što su pobijedili zavist mogli su učiniti svoj dio kako bi u njihovoj obitelji ponovno zavladao mir (1. Mojs. 45:4, 15). Ako i mi iz svog srca iskorijenimo svaki trag zavisti, činit ćemo svoj dio kako bi u našoj obitelji i skupštini vladao mir.

18. Prema Jakovu 3:17, 18, što ćemo postići time što se trudimo promicati mir?

¹⁸ Jehova želi da se borimo protiv zavisti i promičemo mir. Moramo uložiti velik trud da bismo uspjeli u tome. Kao što smo vidjeli u ovom članku, svi smo skloni zavisti (Jak. 4:5). Usto živimo u svijetu u kojem zavist cvjeta. No ako razvijamo poniznost te se trudimo biti zahvalni i zadovoljni onim što imamo, zavist se neće ukorijeniti u nama. Dat ćemo svoj doprinos miru u svojoj obitelji i skupštini kako bi ondje mogao rasti “plod pravednosti”. (Pročitaj Jakova 3:17, 18.)