1, 2. (a) Po čemu je naša situacija slična onoj u kojoj su se našli Židovi koji su se vratili u Jeruzalem? (b) Ukratko ispričaj s kojim su se izazovima Židovi suočavali. (Vidi okvir “ Događaji iz vremena Hagaja, Zaharije i Ezre”.)

 JESI li ponekad zabrinut zbog budućnosti? Možda si ostao bez posla i pitaš se hoćeš li se moći brinuti za svoju obitelj. Možda si zabrinut za sigurnost svoje obitelji zbog nestabilne političke situacije, progona ili protivljenja koje doživljavaš zato što propovijedaš dobru vijest. Ako se nalaziš u nekoj od navedenih situacija, sigurno će te ohrabriti kad vidiš kako je Jehova pomogao Izraelcima kad su se suočili sa sličnim problemima.

² Židovi koji su cijeli svoj život živjeli u Babilonu trebali su imati jaku vjeru da bi se odrekli lagodnog načina života i otputovali u zemlju o kojoj je većina njih jako malo znala. Kad su se vratili u Jeruzalem, ubrzo su osjetili posljedice nestabilne ekonomske i političke situacije te su se suočili s protivljenjem. Nekima je zbog toga bilo teško usredotočiti se na obnovu Jehovinog hrama. Stoga je Jehova oko 520. pr. n. e. poslao dvojicu proroka, Hagaja i Zahariju, kako bi potaknuo narod da ponovno prione na posao (Hag. 1:1; Zah. 1:1). Kao što ćemo vidjeti, ti su proroci uspjeli ohrabriti Židove i obnoviti u njima žar za službu Jehovi. Međutim, gotovo 50 godina kasnije Židovi koji su se vratili iz Babilona ponovno su klonuli duhom. Tada je Ezra, vješt prepisivač Božjeg zakona, došao iz Babilona u Jeruzalem kako bi ohrabrio Božji narod i potaknuo ga da se svim srcem posveti službi Jehovi (Ezra 7:1, 6).

3. Koja ćemo pitanja razmotriti u ovom članku? (Mudre izreke 22:19)

³ Hagajeva i Zaharijina proročanstva pomogla su Božjem narodu u prošlosti da se nastavi uzdati u Jehovu unatoč protivljenju. Ona i nama mogu pomoći da budemo uvjereni da će Jehova biti uz nas bez obzira na probleme koji nas mogu zadesiti. (Pročitaj Mudre izreke 22:19.) U nastavku ćemo se osvrnuti na Božju poruku koju su narodu prenosili Hagaj i Zaharija te razmotriti primjer Ezre. To će nam pomoći da dobijemo odgovore na sljedeća pitanja: Kako su na Židove koji su se vratili iz Babilona utjecali problemi koji su ih snašli? Zašto se u nesigurnim vremenima trebamo usredotočiti na vršenje Božje volje? I kako možemo ojačati svoje pouzdanje u Jehovu u teškim vremenima?

4, 5. Koji su sve problemi naveli Židove da prestanu graditi hram?

⁴ Pred Židovima koji su se vratili u Jeruzalem bilo je puno posla. Oni su brzo izgradili žrtvenik Jehovi i položili temelj hrama (Ezra 3:1–3, 10). Ali njihovo početno oduševljenje ubrzo je splasnulo. Zašto? Osim što su trebali graditi hram, morali su i sebi graditi kuće, obrađivati zemlju i prehranjivati svoje obitelji (Ezra 2:68, 70). Povrh toga, počeli su im se protiviti neprijatelji, koji su skovali zavjeru da zaustave gradnju hrama (Ezra 4:1–5).

⁵ Na povratnike je utjecala i nestabilna ekonomska i politička situacija. Njihova zemlja sada je bila dio Perzijskog Carstva. Nakon što je 530. pr. n. e. umro perzijski kralj Kir, njegov nasljednik Kambiz sa svojom je vojskom krenuo u osvajanje Egipta. Njegovi su vojnici na putu prema Egiptu vjerojatno prošli kroz izraelsku zemlju te su od Izraelaca zahtijevali hranu, vodu i smještaj, što je njima dodatno otežalo ionako tešku situaciju. Nakon Kambiza na vlast je došao Darije I. Početno razdoblje njegove vladavine obilježile su pobune i politička previranja. Zbog svega toga mnogi Židovi koji su se vratili u Jeruzalem nesumnjivo su bili zabrinuti za to kako će se brinuti za svoju obitelj. Svi ti problemi naveli su neke Židove da počnu misliti da nije pravo vrijeme za izgradnju Jehovinog hrama (Hag. 1:2).

6. S kojim su se još poteškoćama suočili Židovi i što im je Zaharija zajamčio? (Zaharija 4:6, 7)

⁶ Pročitaj Zahariju 4:6, 7. Osim što su se suočavali s ekonomskim problemima i političkom nestabilnosti, Židovi su morali trpjeti i progon. Godine 522. pr. n. e. neprijatelji su uspjeli ishoditi zabranu, pa je gradnja Jehovinog hrama zaustavljena. No Zaharija je zajamčio Židovima da će im Jehova svojim moćnim duhom pomoći da svladaju sve prepreke na koje naiđu. Godine 520. pr. n. e. kralj Darije ukinuo je zabranu i dopustio Židovima da nastave s gradnjom hrama te je čak naredio da im se da novac kako bi lakše pokrili troškove gradnje. Osim toga, odredio je da im i upravitelji pruže potrebnu pomoć (Ezra 6:1, 6–10).

7. Koje su blagoslove Židovi dobili kad su se posvetili vršenju Jehovine volje?

 ⁷ Jehova je preko Hagaja i Zaharije obećao svom narodu da će imati njegovu podršku ako im gradnja hrama bude na prvom mjestu u životu (Hag. 1:8, 13, 14; Zah. 1:3, 16). Riječi tih proroka ohrabrile su Židove, pa su oni 520. pr. n. e. nastavili s obnovom hrama. I tako je hram bio dovršen za manje od pet godina. Budući da su se Židovi unatoč svim problemima posvetili vršenju Jehovine volje, on im je pomogao ne samo u materijalnom nego i u duhovnom pogledu. Zahvaljujući tome radosno su služili Jehovi (Ezra 6:14–16, 22).

8. Kako nam riječi iz Hagaja 2:4 mogu pomoći da i dalje budemo usredotočeni na vršenje Božje volje? (Vidi i bilješku.)

⁸ Budući da je velika nevolja tako blizu, još smo više svjesni koliko je važno slušati zapovijed da propovijedamo dobru vijest (Mar. 13:10). No možda nam je teško usredotočiti se na taj zadatak ako imamo financijskih problema ili ako doživljavamo protivljenje zbog toga što propovijedamo dobru vijest. Što nam može pomoći da nam Kraljevstvo bude na prvom mjestu u životu? Budimo čvrsto uvjereni da je “Jehova nad vojskama” b na našoj strani. On će nas podupirati ako nam Kraljevstvo i dalje bude važnije od naših želja i ciljeva. Dakle, ne trebamo se ničega bojati. (Pročitaj Hagaja 2:4.)

9, 10. Kako se jedan bračni par uvjerio u istinitost Isusovih riječi iz Mateja 6:33?

⁹ Razmotrimo primjer Olega i njegove žene Irine c, koji služe kao pioniri. Nakon što su se preselili u drugi kraj kako bi pomagali jednoj skupštini, ostali su bez posla zbog sve veće ekonomske krize koja je vladala u njihovoj zemlji. Iako otprilike godinu dana nisu mogli naći stalan posao, neprestano su osjećali da im Jehova s ljubavlju pruža podršku, a znali bi dobiti i pomoć od svoje braće i sestara. Što im je pomoglo da se lakše nose s problemima i osjećajem neizvjesnosti? Oleg, koji je u početku bio potišten i tjeskoban, kaže: “To što smo se zaokupili službom propovijedanja pomoglo nam je da budemo fokusirani na ono što je u životu najvažnije.” Dok su on i žena tražili posao, i dalje su revno propovijedali.

¹⁰ Kad su se jednog dana vratili kući iz službe, pred vratima su našli dvije vrećice pune hrane. Kasnije su saznali da im je to donio jedan njihov bliski prijatelj, koji je zbog toga proputovao čak 160 kilometara. Oleg kaže: “Tog smo dana još jednom osjetili koliko se Jehova i skupština s ljubavlju brinu za nas. Uvjereni smo da Jehova nikada ne zaboravlja svoje sluge, čak ni onda kad nam se čini da je naša situacija bezizlazna” (Mat. 6:33).

11. U što možemo biti sigurni ako nam vršenje Božje volje bude najvažnije u životu?

¹¹ Jehova želi da se usredotočimo na činjenje učenika – djelo kojim se spašavaju životi. Kao što smo spomenuli u  7. odlomku, Hagaj je potaknuo Jehovin narod da sa svetom službom krene ispočetka, kao da ponovno polažu temelje hrama, iako su ih zapravo položili 17 godina ranije. Hagaj kao da im je rekao: “Zaboravite sve te godine u kojima niste ništa radili i krenite ispočetka, ‘od danas’.” Jehova je obećao da će im, ako tako postupe, “davati svoj blagoslov” (Hag. 2:18, 19). I mi možemo biti sigurni da će Jehova blagosloviti naš trud ako nam zadatak koji nam je povjerio bude najvažniji u životu.

12. Zašto su Ezra i Židovi koji su s njim putovali trebali imati jaku vjeru?

¹² Ezra je 468. pr. n. e. s drugom grupom Židova doputovao iz Babilona u Jeruzalem. Ezri i onima koji su išli s njim trebala je jaka vjera da bi uopće krenuli na taj put. Ceste kojima su putovali bile su opasne, a oni su sa sobom nosili velike količine zlata i srebra koje su dobili kao prilog za hram. Zbog toga su bili laka meta za razbojnike i pljačkaše (Ezra 7:12–16; 8:31). A kad su došli u Jeruzalem, ubrzo su shvatili da ni ondje nisu sigurni. Grad je bio gotovo pust, a zidine i vrata bili su porušeni te ih je trebalo obnoviti. Što od Ezre možemo naučiti o tome kako ojačati svoje pouzdanje u Jehovu?

13. Kako je Ezra ojačao svoje pouzdanje u Jehovu? (Vidi i bilješku.)

¹³ Ezra je vidio kako je Jehova podupirao svoj narod u teškim vremenima. Kad je godinama ranije, 484. pr. n. e., kralj Ahasver izdao naredbu da se pobiju svi Židovi u Perzijskom Carstvu, Ezra je vjerojatno živio u Babilonu (Est. 3:7, 13–15). Ezra i Židovi “u svakoj pokrajini” bili su u životnoj opasnosti. Kad su čuli za kraljevu odredbu, među njima je zavladala velika žalost te su postili i plakali. Sigurno su tom prilikom molili Jehovu za pomoć (Est. 4:3). Zamisli kako su se osjećali Ezra i ostali Židovi kad se situacija iz temelja promijenila, pa su život izgubili upravo oni ljudi koji su protiv njih skovali zavjeru (Est. 9:1, 2). Ti turbulentni događaji sigurno su pripremili Ezru za kušnje koje su ga čekale u budućnosti i pomogli mu da ojača svoje pouzdanje u to da Jehova može zaštititi svoj narod. d

14. Koju je pouku jedna sestra izvukla iz teške situacije u kojoj se našla?

¹⁴ Kad vidimo kako se Jehova brine za nas u nesigurnim vremenima, naše pouzdanje u njega još više raste. Razmotrimo primjer naše sestre Anastasije, koja živi u istočnoj Europi. Ona je dala otkaz na poslu jer nije htjela zauzimati strane u političkim pitanjima. Anastasija kaže: “Prvi put u životu ostala sam bez novca. Ali prepustila sam stvari Jehovi u ruke i vidjela sam kako se on s ljubavlju brine za mene. Ako ikad opet ostanem bez posla, neću se bojati. Ako se moj nebeski Otac danas brine za mene, znam da će se brinuti i sutra.”

15. Što je Ezri pomoglo da se uvijek uzda u Jehovu? (Ezra 7:27, 28)

¹⁵ Ezra se uvjerio da je Jehova uvijek uz njega. Razmišljao je o tome kako mu je Jehova sve pomagao u prošlosti i to mu je nesumnjivo pomoglo da se i dalje uzda u njega. Zapazi da Ezra kaže: “Jehova, moj Bog, bio [je] uz mene.” (Pročitaj Ezru 7:27, 28.) Zanimljivo je da se taj i slični izrazi više puta provlače kroz njegovu knjigu, što pokazuje da je Ezra bio svjestan da je Jehova uz njega i da mu pomaže (Ezra 7:6, 9; 8:18, 22, 31).

16. U kojim situacijama imamo priliku vidjeti da se Jehova brine za nas? (Vidi i ilustraciju.)

¹⁶ Jehova i nama može pomoći kad se nađemo u nekoj teškoj situaciji. Naprimjer, kad zamolimo šefa za slobodne dane kako bismo mogli ići na kongres ili kad ga pitamo da nam izađe u susret kad je riječ o smjenama ili satnici kako bismo mogli ići na sve naše sastanke, dajemo Jehovi priliku da nam pokaže da se zaista brine za nas. U takvim situacijama na kraju sve možda ispadne puno bolje nego što smo mi to očekivali. Tada naše pouzdanje u Jehovu još više raste.

17. Kako je Ezra pokazao poniznost u izazovnim situacijama? (Vidi ilustraciju s naslovnice.)

¹⁷ Ezra je ponizno tražio pomoć od Jehove. Svaki put kad je bio zabrinut zbog teškog zadatka koji je stajao pred njim, Ezra se ponizno molio Jehovi (Ezra 8:21–23; 9:3–5). Kad su Židovi vidjeli da se Ezra uzda u Jehovu, pružili su mu podršku i pokazali vjeru po uzoru na njega (Ezra 10:1–4). Kad se pitamo hoćemo li imati dovoljno za život ili kad smo zabrinuti za sigurnost svoje obitelji, moramo se s pouzdanjem obratiti Jehovi u molitvi.

18. Što nam može pomoći da se još više uzdamo u Jehovu?

¹⁸ Ako ponizno tražimo pomoć od Jehove i prihvatimo podršku koju nam pružaju suvjernici, naše pouzdanje u Boga bit će sve jače. Erika, majka troje djece, nije izgubila pouzdanje u Jehovu čak ni kad je doživjela velike tragedije. U kratkom periodu umrlo joj je nerođeno dijete i njen voljeni muž. Prisjećajući se tih teških trenutaka, Erika kaže: “Ne možeš unaprijed znati kako će ti Jehova pomoći. Pomoć može doći na neke skroz neočekivane načine. Vidjela sam da je Jehova na mnoge moje molitve odgovorio preko mojih prijatelja. U njihovim riječima i postupcima prepoznala sam odgovore na svoje molitve. Ako se povjerim svojim prijateljima, oni mi lakše mogu pomoći.”

19, 20. Što učimo od Židova koji se nisu mogli vratiti u Jeruzalem?

¹⁹ Puno možemo naučiti i od Židova koji se nisu mogli vratiti u Jeruzalem. Neki od njih nisu mogli učiniti puno zbog poodmakle dobi, slabog zdravlja ili obiteljskih obaveza. Pa ipak, oni su svojim prilozima spremno podupirali one koji su se odlučili vratiti u Jeruzalem (Ezra 1:5, 6). Po svemu sudeći, nekih 19 godina nakon što se prva grupa Židova vratila u domovinu, oni koji su ostali u Babilonu i dalje su slali svoje priloge u Jeruzalem (Zah. 6:10).

²⁰ Čak i ako ne možemo puno učiniti u službi Jehovi, budimo sigurni da on cijeni sve što radimo kako bismo mu ugodili. Kako to znamo? Jehova je svom proroku Zahariji rekao da načini krunu od zlata i srebra koje su poslali Židovi koji su ostali u Babilonu (Zah. 6:11). Ta “raskošna kruna” trebala je služiti “za spomen”, odnosno kao podsjetnik na njihove velikodušne priloge (Zah. 6:14, bilješka). Možemo biti uvjereni da Jehova nikada neće zaboraviti ono što činimo za njega dok mu služimo u ovim nesigurnim vremenima (Hebr. 6:10).

21. Što će nam pomoći da se i u budućnosti uzdamo u Jehovu?

²¹ U ovim posljednjim danima nesumnjivo ćemo se i dalje suočavati s problemima, a u budućnosti situacija može postati još gora (2. Tim. 3:1, 13). No nemojmo dopustiti da nas svlada tjeskoba. Imajmo na umu riječi koje je Jehova uputio svom narodu u Hagajevo vrijeme: “Ja sam s vama (...). Ne bojte se!” (Hag. 2:4, 5). I mi možemo biti sigurni da će Jehova biti s nama dok god dajemo sve od sebe da vršimo njegovu volju. Iz Hagajevih i Zaharijinih proročanstava te Ezrinog primjera izvukli smo dragocjene pouke. Budemo li ih primjenjivali, to će nam pomoći da se uzdamo u Jehovu što god da nas u budućnosti snađe.