Bog je od potomaka patrijarha Abrahama načinio narod i nazvao ga Izrael. Dao mu je zakon i povjerio mu odgovornost da čuva njegovu Riječ te da štiti pravu religiju (Psalam 147:19, 20). Preko Izraela su se trebali blagosloviti svi drugi narodi na Zemlji. Pročitajte 1. Mojsijevu 22:18.

Bog je izabrao Izraelce da budu njegovi svjedoci. Njihova povijest pokazuje da poslušnost Božjim zakonima ljudima služi na dobrobit (5. Mojsijeva 4:6). Drugi su mogli promatrati izraelski narod i učiti iz njihovog primjera te tako bolje upoznati pravog Boga. Pročitajte Izaiju 43:10, 12.

S vremenom je Bog odbacio nevjerni izraelski narod i odlučio osnovati kršćansku skupštinu (Matej 21:43; 23:37, 38). Tako su kršćani preuzeli ulogu svjedoka pravog Boga Jehove, ulogu koju su ranije imali Izraelci. Pročitajte Djela apostolska 15:14, 17.

Isus je svoje sljedbenike uputio da na organiziran način propovijedaju “dobru vijest” i čine učenike od ljudi iz svih naroda (Matej 10:7, 11; 24:14; 28:19, 20). Danas kad je kraj ovog zlog svijeta sve bliže propovijeda se u većim razmjerima nego ikada prije, a milijuni ljudi iz svih naroda ujedinjeno štuju Jehovu u skladu s njegovom voljom (Otkrivenje 7:9, 10). Pravi kršćani sastaju se kako bi se uzajamno hrabrili i pomagali jedni drugima. Na svojim sastancima dobivaju istu duhovnu pouku bez obzira na to u kojem dijelu svijeta žive. Pročitajte Hebrejima 10:24, 25.

Jehovini svjedoci počeli su djelovati tijekom 1870-ih. Malena grupa istraživača Biblije pomnim je proučavanjem ispravno razumjela biblijske istine koje su dugo vremena bile skrivene od ljudi. Znajući da je Isus prve kršćane poučio da organizirano propovijedaju, u mnogim su zemljama počeli objavljivati dobru vijest o Kraljevstvu. Od 1931. zovu se Jehovini svjedoci. Pročitajte Djela apostolska 1:8; 2:1, 4; 5:42.

Kršćanske skupštine u 1. stoljeću, kojih je bilo u mnogim zemljama, dobivale su upute od skupine apostola i starješina u Jeruzalemu. Oni su predvodili prve kršćane priznajući Isusa kao Glavu skupštine (Djela apostolska 16:4, 5). Slično tome, međunarodnu organizaciju Jehovinih svjedoka danas predvodi Vodeće tijelo, upravni odbor u kojem služe dugogodišnji starješine. Ono nadgleda rad podružnica Jehovinih svjedoka u kojima se prevodi, tiska i distribuira biblijska literatura na preko 600 jezika. Skupštine Jehovinih svjedoka, kojih diljem svijeta ima preko 100 000, na taj način od Vodećeg tijela dobivaju upute i biblijsku pouku. U svakoj skupštini postoje starješine, odnosno duhovni pastiri, koji udovoljavaju biblijskim preduvjetima za službu koju vrše. Oni se s ljubavlju brinu za Božje stado. Pročitajte 1. Petrovu 5:2, 3.

Jehovini svjedoci organizirani su kako bi propovijedali biblijsku poruku i pomagali drugima da postanu Isusovi učenici. Po uzoru na apostole oni propovijedaju od kuće do kuće (Djela apostolska 20:20). Usto proučavaju Bibliju sa svima koji iskreno žele saznati istinu o Bogu. Ali Jehovini svjedoci nisu samo puka organizacija. Oni su više nalik obitelji — imaju svog nebeskog Oca koji ih jako voli te se poput braće i sestara brinu jedni za druge (2. Solunjanima 1:3). Budući da se zajednički trude vršiti Božju volju i pomagati drugima, oni su najsretnija “obitelj” na cijeloj Zemlji. Pročitajte Psalam 33:12 i Djela apostolska 20:35.