“Za sve imam snage uz pomoć onoga koji mi daje snagu” (Filipljanima 4:13, prijevod Novi svijet).

 “Sve mogu u Onome koji me jača!” (Filipljanima 4:13, Jeruzalemska Biblija).

 Ove riječi, koje je zapisao apostol Pavao, služe kao jamstvo onima koji štuju Boga da će dobiti snagu da izvrše njegovu volju.

 U nekim biblijskim prijevodima piše da je Krist taj koji je Pavlu davao snagu. No u najstarijim grčkim rukopisima u ovom retku ne pojavljuje se riječ “Krist”. Zbog toga se te Pavlove riječi u mnogim prijevodima prevode kao: “uz pomoć onoga koji mi daje snagu” (prijevod Novi svijet), “u Onome koji me jača” (Jeruzalemska Biblija) ili “u onome koji mi daje snagu” (Stvarnost / Kršćanska sadašnjost). O kome je onda Pavao govorio?

 Kontekst upućuje na zaključak da je Pavao govorio o Bogu (Filipljanima 4:6, 7, 10). Ranije u ovoj istoj poslanici Pavao je Filipljanima napisao: “Bog djeluje u vama zato što mu je to po volji te vam daje i želju i snagu da činite ono što je njemu ugodno” (Filipljanima 2:13). A u 2. Korinćanima 4:7 napisao je da je Bog taj koji mu je davao snagu da izvrši svoju službu. (Usporedi 2. Timoteju 1:8.) Dakle, postoje dobri razlozi da zaključimo da se Pavlove riječi “onaj koji mi daje snagu” odnose na Boga.

 Na što je Pavao mislio kad je napisao da ima snage “za sve”? Pavao je očito imao u mislima razne okolnosti u kojima se našao dok je izvršavao Božju volju. Bilo da je u materijalnom pogledu imao puno ili malo, on se oslanjao na to da će se Bog pobrinuti za njega. Pavao je tako naučio da bude zadovoljan bez obzira na to u kakvim se okolnostima nalazi (2. Korinćanima 11:23–27; Filipljanima 4:11).

 Pavlove riječi mogu utješiti i Božje sluge danas. Bog će im dati snagu koja im je potrebna kako bi izdržali kušnje i izvršili njegovu volju. Bog ih može ojačati putem svog svetog duha, odnosno sile kojom se služi, zatim preko njihovih suvjernika i preko svoje Riječi, Biblije (Luka 11:13; Djela apostolska 14:21, 22; Hebrejima 4:12).

 Taj redak dio je završnih riječi poslanice koju je Pavao uputio kršćanima u Filipima. Napisao ju je otprilike 60. ili 61. n. e., tijekom svog prvog zatočeništva u Rimu. Kršćani iz Filipa neko vrijeme nisu mogli u materijalnom pogledu podupirati apostola Pavla. No onda su mu ipak uspjeli poslati darove kako bi mu pomogli da ima ono osnovno što mu treba (Filipljanima 4:10, 14).

 Pavao je srdačno pohvalio kršćane iz Filipa zbog njihove velikodušnosti i potvrdio im da ima sve što mu je potrebno (Filipljanima 4:18). Usto je iskoristio priliku da s njima podijeli jednu važnu činjenicu o kršćanskom životu: Svi kršćani, bez obzira na to jesu li bogati ili siromašni, mogu biti istinski zadovoljni ako se oslanjaju na Božju pomoć (Filipljanima 4:12).