Kad vaše dijete završi sve svoje obaveze, što voli raditi – čitati ili sjediti ispred ekrana? Što mislite, hoće li prije uzeti pametni telefon ili knjigu?

 Čitanje već desetljećima ima žestoku konkurenciju. Nekad je to bila televizija, a danas su tu i mnogi videosadržaji koji su dostupni na internetu. “S vremenom bi čitanje moglo pasti u zaborav”, napisala je Jane Healy u svojoj knjizi Endangered Minds.

 Prije tridesetak godina, kad je ta knjiga napisana, moglo se činiti da je izjava te pedagoginje pretjerana. No danas, naročito u zemljama u kojima su tehnološka dostignuća dio svakodnevice, neki pedagozi kažu da su djeca slabija u čitanju nego što su to bile prijašnje generacije.

U ovom članku:

•  Zašto je važno da djeca čitaju?

•  Kako potaknuti djecu da čitaju?

•  Što kažu neki roditelji?

•   Čitanje razvija maštu. Kad čitamo neku priču, nemamo sve informacije. Naprimjer, kako zvuče glavni likovi? Kako izgledaju? Kako izgleda mjesto gdje se odvija radnja? Istina, pisac nam da neke detalje, ali mi sami u čitanju trebamo maštom obogatiti tekst i popuniti praznine.

   “Kad gledamo neki videosadržaj, ulazimo u tuđu maštu”, kaže majka koja se zove Laura. “Naravno, to može biti zanimljivo i zabavno, ali čitanje je ipak po nečemu posebno. Ono omogućuje da svojom maštom oživimo svijet koji je netko drugi opisao.”

•   Čitanje gradi karakter. Dok čitaju, djeca grade sposobnost mišljenja i logičkog zaključivanja. Budući da čitanje zahtijeva vrijeme i pažnju, ono pomaže djeci da razvijaju strpljivost, samodisciplinu i empatiju.

   Empatiju? Da! Prema mišljenju nekih stručnjaka, djeca koja se zadube u priču i pažljivo je čitaju sklonija su razmišljati o osjećajima likova o kojima knjiga govori. To im može pomoći da pokazuju empatiju ljudima s kojima se susreću u svakodnevnom životu.

•   Čitanje potiče na duboko razmišljanje. Ako u čitanju nismo površni, nego priči posvetimo dovoljno vremena i pažnje – ako se čak vratimo na neke dijelove i ponovno ih pročitamo – lakše ćemo pratiti tok misli pisca. To će nam pomoći da zapamtimo ono što čitamo i izvučemo korist iz toga (1. Timoteju 4:15).

   Jedan otac, koji se zove Joseph, kaže: “Kad čitaš, možeš razmišljati o značenju pročitanoga, povezati to s onim što već znaš i izvući pouku. Za razliku od čitanja videosadržaji ne potiču uvijek na takvo duboko razmišljanje.”

 Zaključak: Iako videosadržaji imaju određeno mjesto u životu djeteta, ono može puno toga propustiti ako ne čita.

•   Počnite što ranije. Chloe, koja ima dvoje djece, kaže: “Svojim sinovima čitali smo još dok sam bila trudna s njima i nastavili smo im čitati i nakon njihovog rođenja. Drago nam je što smo imali tu naviku. S vremenom su i oni zavoljeli čitanje.”

   Biblijsko načelo: “Od ranog djetinjstva poznaješ svete spise” (2. Timoteju 3:15).

•   Okružite ih knjigama. Ako su djeci knjige dostupne, veća je vjerojatnost da će ih uzeti u ruke i čitati. Zato, neka u vašem domu uvijek bude poneka knjiga. Tamara, majka četvero djece, kaže: “Pronađite knjige koje će vašoj djeci biti zanimljive i stavite ih pored njihovog kreveta.”

   Biblijsko načelo: “Poučavaj dijete putu kojim treba ići, pa neće zaći s njega ni kad ostari” (Mudre izreke 22:6).

•   Ograničite korištenje interneta. Jedan otac po imenu Daniel kaže da je dobro odrediti da jedna večer bude “večer bez uređaja”. “Naša obitelj barem jednom tjedno provede večer bez gledanja televizije. Tada obično odvojimo vrijeme za čitanje, bilo zajedno bilo svatko za sebe”, kaže on.

   Biblijsko načelo: Prosudite ”što je najvažnije” (Filipljanima 1:10).

•   Pružite dobar primjer. Karina, koja ima dvije curice, kaže: “Kad svojoj djeci čitate neku priču, udahnite joj život načinom na koji čitate. Uživite se i pokažite oduševljenje. Ako vi volite čitati, vjerojatno će i vaša djeca zavoljeti čitanje.”

   Biblijsko načelo: “Posveti se javnom čitanju” (1. Timoteju 4:13).

 Istina, neće sva djeca zavoljeti čitanje. No ako im pružite dobar primjer i potičete ih da čitaju, to može biti ključno da im knjiga postane prijatelj. David, koji ima dvije kćeri, učinio je još nešto. On kaže: ”Čitao sam ono što su čitale moje kćeri. Tako sam bio u toku s onim što ih zanima i uvijek smo imali o čemu razgovarati. Imali smo svoje male književne večeri. To je bilo stvarno zabavno!”