Što Biblija kaže o kremiranju?

POKRENI

U Bibliji nisu zapisani nikakvi posebni propisi o kremiranju. Zapravo, ona ne daje nikakve zapovijedi koje se odnose bilo na ukop bilo na kremiranje.

No Biblija govori o nekim slučajevima kad su Božji vjerni sluge pokapali svoje umrle. Naprimjer, Abraham se jako potrudio da pronađe prikladno mjesto na kojem bi mogao pokopati svoju ženu Saru (1. Mojsijeva 23:2-20; 49:29-32).

U Bibliji se spominje da su vjerni Božji sluge ponekad i spaljivali tijela umrlih. Naprimjer, kad su izraelski kralj Šaul i njegovi sinovi poginuli u bici, njihova su tijela ostala na neprijateljskom teritoriju te su bila oskvrnuta. Kad su za to čuli bogobojazni izraelski vojnici, otišli su po posmrtne ostatke Šaula i njegovih sinova te su ih najprije spalili, a potom pokopali njihove kosti (1. Samuelova 31:8-13). Biblija pokazuje da su ti ljudi ispravno postupili i da je takav pogreb bio doličan (2. Samuelova 2:4-6).

Uobičajene zablude vezane uz kremiranje

Što neki misle: Kremiranjem se obeščašćuje tijelo umrloga.

Što kaže Biblija: Čovjek se nakon smrti vraća u prah, a to se uistinu i dogodi kad se tijelo raspadne (1. Mojsijeva 3:19). Kremiranje samo ubrzava taj proces time što tijelo pretvara u pepeo, odnosno prah.

Što neki misle: U biblijsko doba spaljivalo se samo one koji su zaslužili Božju osudu.

Što kaže Biblija: Tijela nekih zlih ljudi uistinu su bila spaljena. Tako je naprimjer bilo s Akanom i članovima njegove obitelji (Jošua 7:25). No za taj bi se primjer prije moglo reći da je iznimka nego pravilo (5. Mojsijeva 21:22, 23). Kao što je već spomenuto, nije bilo neuobičajeno da se spali i tijelo bogobojazne osobe. To je primjerice bio slučaj s Jonatanom, sinom kralja Šaula.

Što neki misle: Bog ne može uskrsnuti nekoga čije je tijelo uništeno kremiranjem.

Što kaže Biblija: Bog može uskrsnuti umrle bez obzira na to jesu li njihova tijela pokopana, kremirana, izgubljena u morskim dubinama ili ih je pojela neka zvijer (Otkrivenje 20:13). Svemogući Bog s lakoćom im može načiniti novo tijelo (1. Korinćanima 15:35, 38).

Kremiranje ili ukop — kako donijeti odluku?

Ako trebate odlučiti hoćete li pokopati ili kremirati nekoga od voljenih umrlih, bilo bi dobro da uzmete u obzir sljedeće:

Želje pokojnika. Biblija spominje nekoliko osoba koje su sa svojom obitelji razgovarale o tome kako žele biti sahranjene. Kasnije su članovi njihove obitelji ispoštovali želje koje su te osobe izrazile za života (1. Mojsijeva 50:4, 5; 2. Mojsijeva 13:19).
Mjesni običaji. Na odluke vezane uz pogreb često utječu i mjesni običaji (Ivan 19:40). Naprimjer, u biblijska vremena ljudi su uglavnom zakapali svoje umrle (1. Mojsijeva 49:31; 1. Samuelova 28:3). I danas bi se prilikom donošenja takvih odluka netko mogao voditi običajima svoga kraja, pod uvjetom da se ti običaji ne kose s biblijskim načelima.
Zakonske obveze. Biblija nas potiče da poštujemo zakone zemlje u kojoj živimo (Rimljanima 13:1). U nekim zemljama vlasti su izdale zakone o tome što se mora napraviti s posmrtnim ostacima. Naprimjer, u nekim državama strogo je propisano gdje se smije prosuti pepeo pokojnika.
Osjećaji drugih. Biblija nas potiče da uvijek uzimamo u obzir tuđe osjećaje (Filipljanima 2:4). Kad trebamo odlučiti hoćemo li člana obitelji pokopati ili kremirati, bilo bi dobro da se upitamo: Što bi drugi u obitelji željeli? Kako ljudi u našem kraju gledaju na kremiranje?