Govorenje jezicima odnosi se na čudesnu sposobnost nekih prvih kršćana da govore jezike koje nikad nisu učili (Djela apostolska 10:46). Osobe koje su znale te jezike lako su ih mogle razumjeti (Djela apostolska 2:4-8). Govorenje jezicima bilo je jedan od darova svetog duha koji je Bog dao nekim kršćanima u 1. stoljeću (Hebrejima 2:4; 1. Korinćanima 12:4, 30).

•  Kada je i gdje započelo govorenje jezicima?

•  Što je bila svrha govorenja jezicima?

•  Da li se govorenje jezicima trebalo zauvijek nastaviti?

•  Zašto je govorenje jezicima prestalo?

•  Što je s današnjim govorenjem jezicima?

•  Kako prepoznati prave kršćane?

 To se čudo prvi put dogodilo u Jeruzalemu, u jutarnjim satima na židovski blagdan Pedesetnicu 33. godine. Tom se prilikom sakupilo 120 Isusovih učenika. “Svi su se ispunili svetim duhom i počeli govoriti raznim jezicima” (Djela apostolska 1:15; 2:1-4). Potom se okupilo veliko mnoštvo ljudi “iz svakog naroda pod nebom” i “svatko [je] čuo učenike kako govore njegovim jezikom” (Djela apostolska 2:5, 6).

1.   Potvrditi da kršćani imaju Božju podršku. U prošlosti je Bog činio čuda kako bi dokazao da podupire svoje vjerne sluge, primjerice Mojsija (2. Mojsijeva 4:1-9, 29-31; 4. Mojsijeva 17:10). Govorenje jezicima imalo je sličnu svrhu. Pokazalo je da Bog podupire novoosnovanu kršćansku skupštinu. Apostol Pavao je napisao: “Jezici nisu znak za vjernike, nego za nevjernike” (1. Korinćanima 14:22).

2.   Omogućiti kršćanima da daju temeljito svjedočanstvo. Oni koji su na Pedesetnicu 33. godine čuli Isusove sljedbenike rekli su: “Svi ih čujemo kako našim jezicima govore o veličanstvenim djelima Božjim!” (Djela apostolska 2:11). Dakle, to je čudo imalo još jednu važnu svrhu: omogućiti kršćanima da temeljito svjedoče i da načine “učenike od ljudi iz svih naroda”, kao što im je to Isus zapovjedio (Matej 28:19; Djela apostolska 10:42). Oko 3 000 ljudi koji su promatrali čudo govorenja jezicima i čuli svjedočanstvo postali su Isusovi učenici tog istog dana (Djela apostolska 2:41).

 Ne. Darovi svetog duha, uključujući i govorenje jezicima, bili su privremeni. Biblija je prorekla: “Darovi proricanja će nestati, jezici će prestati” (1. Korinćanima 13:8).

 Darovi svetog duha uglavnom su se prenosili na druge kršćane u prisutnosti apostola, i to obično tako što su apostoli polagali ruke na svoje suvjernike (Djela apostolska 8:18; 10:44-46). Po svemu sudeći, oni koji su od apostola dobili darove duha nisu ih prenosili na druge (Djela apostolska 8:5-7, 14-17). To je kao da neki službenik izda vozačku dozvolu nekoj osobi, ali ta osoba nema zakonsko pravo izdati dozvolu nekome drugome. Govorenje jezicima očigledno je završilo smrću apostola i onih koji su taj dar dobili osobno od njih.

 Čudesan dar govorenja jezicima očito je završio pretkraj 1. stoljeća. Danas nitko ne može s pravom tvrditi da mu Bog daje moć da govori jezicima. a

 Isus je rekao da će se njegove učenike moći prepoznati po samopožrtvovnoj ljubavi (Ivan 13:34, 35). Apostol Pavao naučavao je da će ljubav uvijek biti znak prepoznavanja pravih kršćana (1. Korinćanima 13:1, 8). Ukazao je na to da će uz pomoć Božjeg duha kršćani razvijati osobine koje se u Bibliji nazivaju “plod duha”, a prva od njih je ljubav (Galaćanima 5:22, 23).