Što kaže Biblija:

 Krštenje je potpuno podranjanje pod vodu. a U Bibliji se spominje da su se u 1. stoljeću krstili mnogi ljudi (Djela apostolska 2:41). Među njima je bio i Isus, koji je kršten potpunim uranjanjem u rijeku Jordan (Matej 3:13, 16). Za jednog Etiopljanina koji se krstio Biblija kaže da je nakon krštenja izašao iz vode (Djela apostolska 8:36–40).

 Isus je učio da se njegovi sljedbenici moraju krstiti (Matej 28:19, 20). To je jasno istaknuo i apostol Petar (1. Petrova 3:21).

U ovom članku:

•  Značenje krštenja

•  Što Biblija govori o krštenju male djece?

•  Što znači krstiti se u ime Oca, Sina i svetog duha?

•  Je li grijeh ponovno se krstiti?

•  Vrste krštenja o kojima govori Biblija

•  Pogrešna gledišta o krštenju

 Značenje krštenja

 Krštenje je simbol, odnosno javni pokazatelj, da se netko pokajao za svoje grijehe i bezuvjetno obećao Bogu da će vršiti njegovu volju, što između ostalog znači da će biti poslušan Bogu i Isusu u svim područjima života. Onaj tko se krsti i tako počne živjeti po Božjoj volji, ima priliku dobiti vječni život.

 Krštenje uranjanjem u vodu simbolizira važnu životnu promjenu. Kako to? Biblija krštenje uspoređuje s pokopom (Rimljanima 6:4; Kološanima 2:12). Naime, uranjanjem u vodu osoba “umire” u odnosu na svoj prijašnji način života, a izranjanje iz vode simbolizira početak novog života – života posvećenog Bogu.

 Što Biblija govori o krštenju male djece?

 U Bibliji se nigdje ne spominje krštenje novorođenčadi.

 Takva praksa nije u skladu s biblijskim učenjima. Biblija zapravo uči da osoba koja se želi krstiti treba udovoljiti određenim preduvjetima. Naprimjer, treba razumjeti barem osnovna biblijska učenja i živjeti u skladu s njima. Treba se pokajati za svoje grijehe i u molitvi predati svoj život Bogu (Djela apostolska 2:38, 41; 8:12). Malo dijete ne može poduzeti nijedan od tih koraka.

 Što znači krstiti se u ime Oca, Sina i svetog duha?

 Isus je svojim sljedbenicima rekao: “Činite učenike (...). Krstite ih u ime Oca i Sina i svetog duha i učite ih da se drže svega što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20). Izraz “u ime Oca, Sina i svetog duha” znači da osoba koja se krsti priznaje položaj i vlast Oca i Sina te ulogu svetog duha. Prikazat ćemo to jednim primjerom. Jednom čovjeku koji je bio hrom od rođenja apostol Petar je rekao: “U ime Isusa Krista Nazarećanina, hodaj!” (Djela apostolska 3:6). Tim riječima pokazao je da priznaje vlast koju je Krist imao i da Kristu pripada zasluga za čudesno izlječenje tog hromog čovjeka.

•   “Otac” je Jehova b, Svemogući Bog. On je sve stvorio i dao život svemu živom te ima vrhovnu vlast (Postanak 17:1; Otkrivenje 4:11).

•   “Sin” je Isus Krist, koji je dao svoj život za nas (Rimljanima 6:23). Mi ne možemo dobiti spasenje ako ne priznamo važnu ulogu koju Isus ima u ostvarenju Božjeg nauma (Ivan 14:6; 20:31; Djela apostolska 4:8–12).

•   “Sveti duh” je sila kojom se Bog služi. c Naprimjer, tim se duhom služio kako bi stvorio sve što postoji, kako bi dao život svim stvorenjima, kako bi svoju poruku prenio prorocima i drugima te im dao snage da vrše njegovu volju (Postanak 1:2; Job 33:4; Rimljanima 15:18, 19). Osim toga, svojim svetim duhom Bog je nadahnuo pisce Biblije da zapišu njegove misli (2. Petrova 1:21).

 Je li grijeh ponovno se krstiti?

 Nije neobično da ljudi promijene religiju. No što ako su u svojoj nekadašnjoj crkvi bili kršteni? Bi li bio grijeh da se opet krste? Neki to smatraju grijehom i svoje mišljenje podupiru riječima iz Efežanima 4:5, gdje piše: “Jedan je Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje.” No taj redak ne znači da se osoba ne smije ponovno krstiti. Zašto to kažemo?

 Kontekst. Iz konteksta Efežanima 4:5 vidi se da je apostol Pavao govorio o tome da pravi kršćani trebaju biti ujedinjeni u vjeri i učenjima (Efežanima 4:1–3, 16). Takvo jedinstvo može vladati među njima jedino ako svi postupaju po uzoru na svog Gospodina, Isusa Krista, ako imaju ista vjerska uvjerenja – odnosno ako na isti način razumiju biblijska učenja – te ako se njihovo krštenje temelji na istim kriterijima, koji su izneseni u Bibliji.

 Apostol Pavao potaknuo je neke koji su bili kršteni da se opet krste. Zašto? Zato što su se prvi put krstili iako nisu potpuno razumjeli kršćanska učenja (Djela apostolska 19:1–5).

 Ispravan temelj za krštenje. Da bi Bog prihvatio nečije krštenje, ta se osoba treba krstiti na temelju dobrog poznavanja biblijske istine (1. Timoteju 2:3, 4). Ako se krsti na temelju vjerskih učenja koja nisu u skladu s Biblijom, Bog to krštenje ne smatra valjanim (Ivan 4:23, 24). Osoba može biti iskrena, ali problem je u tome što ne zna točno što je Božja volja (Rimljanima 10:2). Ako želi dobiti Božje priznanje, ona treba dobro upoznati Bibliju, živjeti po onome što je saznala iz nje, predati svoj život Bogu i ponovno se krstiti. U tom slučaju ponovno krštenje nije grijeh. Baš naprotiv, ono je ispravan korak.

 Vrste krštenja o kojima govori Biblija

 Osim krštenja u vodi, kojim su se krstili Kristovi sljedbenici, Biblija spominje i neka drugačija krštenja – koja su imala različita značenja. Razmotrite neke primjere.

 Krštenja koja je vršio Ivan Krstitelj. d Židovi i obraćenici na židovstvo bili su kršteni Ivanovim krštenjem. Time su pokazali da se kaju za grijehe koje su počinili protiv Mojsijevog zakona – zakona koji je Bog preko Mojsija dao Izraelcima. Ivanovo krštenje pripremilo je narod da priznaju i prihvate Mesiju, Isusa Nazarećanina (Luka 1:13–17; 3:2, 3; Djela apostolska 19:4).

 Isusovo krštenje. Isusa je krstio Ivan Krstitelj. To krštenje bilo je posebno. Zašto? Prije svega, Isus je bio savršen čovjek i nije počinio nikakav grijeh (1. Petrova 2:21, 22). Zato njegovo krštenje nije bilo “molba za čistu savjest koja je upućena Bogu” (1. Petrova 3:21). Ustvari, Isus je svojim krštenjem pokazao Bogu da želi vršiti njegovu volju kao prorečeni Mesija, to jest Krist, što je značilo i da će svoj život dati za nas (Hebrejima 10:7–10).

 Krštenje svetim duhom. I Ivan Krstitelj i Isus Krist govorili su o krštenju svetim duhom (Matej 3:11; Luka 3:16; Djela apostolska 1:1–5). Krstiti se svetim duhom nije isto kao i krstiti se u ime svetog duha (Matej 28:19). U čemu je razlika?

 Samo relativno malen broj Isusovih sljedbenika krsti se svetim duhom. Oni su pomazani svetim duhom jer su izabrani da s neba vladaju s Kristom kao kraljevi i svećenici e (1. Petrova 1:3, 4; Otkrivenje 5:9, 10). Tko će biti njihovi podanici? To će biti milijuni Isusovih sljedbenika koji se nadaju vječnom životu u raju na Zemlji (Matej 5:5; Luka 23:43).

 Krštenje u Krista Isusa i njegovu smrt. Oni koji su kršteni svetim duhom, kršteni su i “u Krista Isusa” (Rimljanima 6:3). To krštenje odnosi se na Isusove pomazane sljedbenike, koji će vladati s njim na nebu. Time što se krste u Krista Isusa, oni postaju dio njegove pomazane skupštine, odnosno tijela kojem je on glava (1. Korinćanima 12:12, 13, 27; Kološanima 1:18).

 Pomazani kršćani kršteni su i u Isusovu smrt (Rimljanima 6:3, 4). Po uzoru na Isusa, oni žive samopožrtvovnim načinom života, poslušni su Bogu i znaju da neće živjeti vječno na Zemlji. To simbolično krštenje dovršava se njihovom smrću i uskrsnućem na nebo (Rimljanima 6:5; 1. Korinćanima 15:42–44).

 Krštenje vatrom. Ivan Krstitelj rekao je: “[Isus] će vas krstiti svetim duhom i vatrom. U ruci ima vijaču i temeljito će očistiti svoje gumno. Svoju pšenicu skupit će u žitnicu, a pljevu će spaliti neugasivom vatrom” (Matej 3:11, 12). Te riječi pokazuju da se krštenje vatrom razlikuje od krštenja svetim duhom. Što one znače?

 Pšenica predočava one koji slušaju Isusa. Oni dobivaju priliku da budu kršteni svetim duhom. Pljeva predočava one koji ne slušaju Isusa. Oni će biti kršteni vatrom, to jest bit će uništeni jednom zauvijek (Matej 3:7–12; Luka 3:16, 17).