Morski krastavci su životinje koje žive na dnu mora ili na koraljnim grebenima. Njihova koža može biti neravna, kvrgava ili čak bodljikava. Iznimno su prilagodljivi, tako da za svega nekoliko minuta ili čak sekundi mogu postati mekani poput gline ili pak jako tvrdi. Zahvaljujući tome mogu se zavući u uske pukotine i zatim se stvrdnuti kako ih grabežljivci ne bi mogli izvući. Tajna se krije u fascinantnoj građi njihove kože.

 Razmislite o sljedećem: Koža morskog krastavca može biti različite tvrdoće. Da bi promijenili tvrdoću kože, morski krastavci aktiviraju posebne bjelančevine koje stvaraju ili prekidaju veze među vlaknima u koži, te je tako ukrućuju odnosno omekšavaju.

 Bjelančevine koje ukrućuju kožu morskog krastavca djeluju tako da formiraju sićušne veze među vlaknima vezivnoga tkiva. Druga vrsta bjelančevina prekida veze među vlaknima, pa koža postaje mekša. Morski krastavci mogu se toliko smekšati da se na dodir čini kao da će se rastopiti.

 Znanstvenici razvijaju materijale koji bi bili prilagodljivi poput kože morskog krastavca. Cilj im je, između ostaloga, proizvesti elektrode koje bi se koristile u neurokirurgiji. One bi trebale biti dovoljno krute da se mogu precizno ugraditi na pravo mjesto u mozgu, ali kasnije bi se trebale smekšati. Zahvaljujući tome smanjila bi se vjerojatnost da tijelo odbaci ugrađene elektrode.

 Što vi mislite? Je li pametna koža morskog krastavca nastala evolucijom ili je ona čudo stvaranja?