Pahuljasta glavica maslačka vrlo je nježna i vjetar lako otpuše sitne sjemenke koje se nalaze na njoj. Kad se sjemenke maslačka vinu u zrak, izgledaju poput malih padobranaca nošenih vjetrom. One imaju izvanrednu sposobnost letenja – neke od njih vjetar može odnijeti čak kilometar dalje od matične biljke, pa i više. Što im omogućava da tako dugo ostanu u zraku? Znanstvenici su nedavno otkrili da se sjemenke maslačka služe posebnim letnim mehanizmom koji je četiri puta učinkovitiji i puno stabilniji od klasičnog padobrana.

 Razmislite o sljedećem: Svaka sjemenka ima papus, odnosno snop finih tankih dlačica. Papus djeluje poput sićušnog padobrana i tako omogućava sjemenki da dugo ostane u zraku.

 Ali nije samo otpor koji stvara papus zaslužan za to što sjemenka maslačka može tako dugo letjeti. Kako zrak prolazi kroz papus i oko njega, formira se vrtlog koji nalikuje prstenastom mjehuriću zraka. Zbog strujanja zraka unutar tog vrtloga stvara se područje niskog tlaka. To papus diže uvis i dodatno usporava padanje.

 Papus maslačka sa svojim precizno raspoređenim dlačicama poseban je po tome što je porozan. Ustvari, njegovu strukturu – čak 90 posto – čini prazan prostor. Međutim, iako je načinjen od vrlo malo materijala, maslačkov padobran puno je efikasniji i stabilniji od konvencionalnog.

 Znanstvenici traže načine kako primijeniti spoznaje o letnom mehanizmu sjemenke maslačka. Neki sugeriraju da bi one mogle potaknuti razvoj malih dronova koji imaju malu ili gotovo nikakvu energetsku potrošnju, čime bi se znatno smanjili energetski troškovi. Takvi dronovi mogli bi imati široku upotrebu – između ostalog, mogli bi se koristiti za praćenje onečišćenja zraka.

 Što vi mislite? Jesu li sjemenka maslačka i njen izvanredni letni mehanizam nastali evolucijom? Ili su djelo inteligentnog tvorca?