Znanstvenike već dugo fascinira želatinasta sluz koju izlučuju sljepulje. Zašto ih ona toliko zanima? Zato što je ta sluz, kako kažu neki znanstvenici, “najmekši elastični materijal u prirodi koji je dosad otkriven”.

 Razmislite o sljedećem: Sljepulje su ribe slične jeguljama koje žive na morskom dnu. Kad sljepulju napadne grabežljivac, ona iz posebnih žlijezda izlučuje gel. On sadrži proteine koji stvaraju sluzavu masu i tisuće dugačkih niti druge vrste proteina. Kad ti proteini dođu u doticaj s vodom, pretvore je u gustu sluz. Ta sluz koja se stvori oko sljepulje začepi škrge grabežljivcima, pa oni nemaju druge nego pustiti je i pobjeći.

 Sluz sljepulje ima zadivljujuća svojstva. Svaka proteinska nit stoput je tanja od ljudske vlasi i skoro deset puta čvršća od najlona. Kad se ispusti u morsku vodu, mješavina sluzave mase i proteinskih niti formira tvorevinu koja nalikuje gustom trodimenzionalnom situ. Količina vode koju ta tvorevina može privući i zadržati veća je od njene mase čak 26 000 puta. Ustvari, udio vode u sluzi iznosi skoro 100 posto!

 Znanstvenici još nisu uspjeli proizvesti materijal koji bi imao ista svojstva kao sluz sljepulje. “Ta prirodna tvorevina jako je složena”, rekao je jedan istraživač. No znanstvenici nastoje pomoću bakterija proizvesti proteinske niti služeći se genetičkim inženjerstvom. Cilj im je proizvesti lagan, elastičan i biorazgradiv materijal otporan na kidanje. Takve sintetičke proteinske niti mogle bi se koristiti za izradu ekološki prihvatljivih materijala koji bi se koristili u tekstilnoj industriji i medicini. Mogućnosti njihove primjene mogle bi biti praktički bezgranične.

 Što vi mislite? Je li izrazito složena sluz sljepulje nastala igrom slučaja ili je ona čudo stvaranja?