1. Mojsijeva 21:1-34
21 I Jehova je pogledao na Saru kao što je i rekao, i učinio je Jehova Sari kao što je obećao.+
2 I Sara je zatrudnjela+ i rodila Abrahamu sina u starosti njegovoj u vrijeme za koje mu je Bog i rekao.+
3 Tako je Abraham sinu svojemu koji mu se rodio, kojega mu je rodila Sara, dao ime Izak.+
4 I Abraham je obrezao sina svojega Izaka kad mu je bilo osam dana, kao što mu je Bog zapovjedio.+
5 A Abrahamu je bilo sto godina kad mu se rodio sin Izak.
6 Tada je Sara rekla: “Bog mi je dao da se smijem. Svatko tko čuje o tome smijat će se sa mnom.”+
7 I još je dodala: “Tko bi ikad rekao Abrahamu: ‘Sara će dojiti djecu’? A ipak sam mu rodila sina u starosti njegovoj.”
8 A dijete je raslo i bilo odbijeno od prsa.+ I Abraham je priredio veliku gozbu u dan kad je Izak bio odbijen od prsa.
9 A Sara je zapazila kako sin kojega je Egipćanka Hagara+ rodila Abrahamu ismijava Izaka.+
10 Zato je rekla Abrahamu: “Otjeraj ovu robinju i sina njezina, jer sin ove robinje neće biti nasljednik s mojim sinom, s Izakom!”+
11 Ali to je Abrahamu bilo vrlo krivo zbog sina njegova.+
12 Tada je Bog rekao Abrahamu: “Neka ti ne bude krivo ni zbog čega što ti Sara govori o dječaku i o robinji tvojoj! Poslušaj glas njezin, jer preko Izaka doći će ono što će se nazvati potomstvom tvojim!+
13 A i od sina ove robinje+ načinit ću narod, jer je tvoj potomak.”+
14 Tako je Abraham ustao rano ujutro, uzeo kruh i mijeh vode i dao Hagari,+ stavivši joj to na rame. Dao joj je i dijete,+ a zatim je otpustio. I ona je otišla te je lutala po pustinji Beer-Šebe.+
15 Kad je na koncu nestalo vode+ u mijehu, bacila+ je dijete pod jedan grm.
16 Zatim je otišla i sjela sama, daleko koliko se može lukom dobaciti, govoreći: “Ne mogu gledati kako dijete umire.”+ Sjedeći tako podalje, glasno je zaplakala.+
17 A Bog je čuo glas dječakov,+ i Božji je anđeo pozvao s neba Hagaru i rekao joj:+ “Što ti je, Hagaro? Ne boj se, jer je Bog čuo glas dječakov odande gdje je!
18 Ustani, digni dječaka i čvrsto ga primi rukom svojom, jer ću od njega načiniti velik narod!”+
19 Tada joj je Bog otvorio oči te je ugledala bunar u kojem je bilo vode.+ I ona je otišla, napunila mijeh vodom i dala dječaku da pije.
20 I Bog je bio s dječakom,+ a on je rastao i živio u pustinji, te je postao strijelac.+
21 I naselio se u pustinji Paranu,+ a majka mu je dovela ženu iz zemlje egipatske.
22 U to je vrijeme Abimelek, u pratnji Fikola, zapovjednika vojske svoje, rekao Abrahamu: “Bog je s tobom u svemu što radiš.+
23 Zato mi se ovdje zakuni Bogom+ da nećeš prevariti ni mene ni potomstvo moje ni rod moj,+ nego da ćeš meni i zemlji u kojoj si došljak+ činiti dobro* kao što sam ja činio tebi.”+
24 Tada je Abraham rekao: “Zaklinjem se.”+
25 A kad je Abraham prekorio Abimeleka zbog bunara koji su sluge Abimelekovi nasilno prisvojili,+
26 Abimelek je rekao: “Ne znam tko je to učinio, ni ti mi nisi o tome govorio, niti sam o tome čuo do danas.”+
27 Tada je Abraham uzeo ovaca i goveda i dao ih Abimeleku+ te su njih dvojica sklopila savez.+
28 Kad je Abraham odvojio sedmero janjadi iz stada,
29 Abimelek mu je rekao: “Što znači ovo sedmero janjadi koje si odvojio?”
30 On je odvratio: “Primi sedmero janjadi iz ruke moje da mi bude za svjedočanstvo+ da sam ja iskopao ovaj bunar.”
31 Zato je to mjesto nazvao Beer-Šeba,+ jer su se ondje obojica zaklela.
32 Tako su sklopili savez+ u Beer-Šebi. Potom su Abimelek i Fikol, zapovjednik vojske njegove, ustali i vratili se u zemlju Filistejaca.+
33 A Abraham je zasadio stablo tamarisa u Beer-Šebi i ondje je prizvao ime Jehove,+ vječnoga Boga.+
34 I Abraham je još mnoge dane proveo u zemlji Filistejaca kao došljak.+
