2. Ljetopisa 26:1-23

26  Tada je sav narod+ Judin uzeo Uziju,+ koji je imao šesnaest godina, i postavio ga za kralja+ umjesto njegova oca Amasije.+  On je ponovno sagradio Elot+ i vratio ga Judi nakon što je kralj počinuo s praocima svojim.+  Uzija+ je imao šesnaest godina kad je počeo vladati i vladao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Jekolija+ i bila je iz Jeruzalema.  Činio je što je pravo u očima Jehovinim,+ sve kako je činio i Amasija, otac njegov.+  Neprestano je tražio+ Boga za života Zaharije, koji ga je učio strahu Božjem.+ Dok je tražio pravog Boga Jehovu, on ga je blagoslivljao.+  Krenuo je u rat protiv Filistejaca+ i razvalio zidine Gata,+ zidine Jabne+ i zidine Ašdoda,+ a potom je sagradio gradove na području Ašdoda+ i po ostalom kraju filistejskom.  Pravi mu je Bog pomagao+ protiv Filistejaca i protiv Arapa,+ koji su živjeli u Gurbaalu, i protiv Meunimaca.+  Amonci+ su plaćali danak+ Uziji, a glas o njemu+ proširio se sve do Egipta, jer je postao vrlo moćan.  Uzija je sagradio kule+ u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata,+ kod Dolinskih vrata+ i kod Potpornja,* te ih je utvrdio. 10  Sagradio je kule+ i u pustinji i iskopao mnogo nakapnica,* jer je imao mnogo stoke, a isto je učinio i u Šefeli+ i na visoravni. Imao je ratare i vinogradare u brdima i na Karmelu, jer je volio poljodjelstvo. 11  Uzija je imao i vojsku koja je išla u rat, vojnike koji su u četama išli u pohode,+ kako ih je izbrojio i popisao+ pisar+ Jeiel i upravitelj Maaseja, pod zapovjedništvom+ Hananije, jednoga od knezova kraljevih.+ 12  Ukupan broj poglavara rodova,+ hrabrih+ junaka,+ iznosio je dvije tisuće i šest stotina. 13  Pod njihovim je zapovjedništvom bila vojska od tri stotine sedam tisuća i pet stotina ljudi koji su išli u rat kao moćna vojna sila da pomažu kralju u borbi protiv neprijatelja.+ 14  Uzija je svoj vojsci nabavio štitove,+ koplja,+ kacige,+ oklope,+ lukove+ i kamenje za praćke.+ 15  U Jeruzalemu je načinio ratne sprave, što su mu ih izumili graditelji, za odapinjanje strijela i bacanje velikog kamenja s kula+ i uglova zidina. I tako se glas o njemu+ pronio nadaleko, zbog čudesne pomoći koju je dobivao sve dok nije postao moćan. 16  Ali kad je postao moćan, srce mu se toliko uzoholilo+ da je sam sebe u zlo svalio.+ Postao je nevjeran Jehovi, Bogu svojemu, i ušao je u hram Jehovin da pali kad na kadionom žrtveniku.+ 17  Za njim je odmah ušao svećenik Azarija i s njim osamdeset svećenika Jehovinih, hrabrih ljudi. 18  Oni su se suprotstavili kralju+ Uziji i rekli mu: “Ne smiješ+ ti, Uzija, paliti kad Jehovi, nego svećenici, sinovi Aronovi,+ koji su posvećeni, oni trebaju paliti kad! Iziđi iz svetinje! Nevjerno si postupio i to ti ne služi na čast+ pred Jehovom Bogom.” 19  Tada se Uzija razgnjevio+ držeći u ruci kadionicu za paljenje kada.+ Ali dok se gnjevio na svećenike, izbila mu je guba+ na čelu pred svećenicima u domu Jehovinu, pored kadionoga žrtvenika. 20  Kad su ga Azarija, glavar svećenički, i svi drugi svećenici pogledali, gle, na čelu mu je izbila guba!+ I brže su ga izveli odande, a i sam je požurio da izađe, jer ga je udario Jehova.+ 21  Kralj Uzija+ ostao je gubav sve do svoje smrti i živio je u kući svojoj jer je zbog gube bio izuzet od dužnosti svojih.+ Bio je odstranjen iz doma Jehovina, a njegov sin Jotam upravljao je dvorom kraljevim i sudio narodu.* 22  Ostalu povijest Uzijinu,+ od početka do kraja, zapisao je prorok Izaija,+ sin Amosov.+ 23  Naposljetku je Uzija počinuo s praocima svojim i pokopali su ga s praocima njegovim, ali na polju izvan kraljevskoga groblja,+ jer su rekli: “Gubav je.” A Jotam,+ sin njegov, počeo je vladati umjesto njega.

Bilješke

Ili: “Spoja na zidinama; Ugla”.
Ili: “cisterni”.
Doslovno: “narodu zemlje” (hebrejski: am haarec).