2. Ljetopisa 6:1-42
6 Tada je Salamun rekao:+ “Jehova, ti si rekao da ćeš prebivati u gustoj tami,+
2 a ja sam sagradio dom da bude uzvišeno prebivalište tvoje+ i mjesto gdje ćeš stanovati dovijeka.”+
3 Potom se kralj okrenuo i stao blagoslivljati+ svu zajednicu izraelsku, a sva je zajednica izraelska stajala ondje.+
4 I rekao je: “Neka je blagoslovljen Jehova, Bog Izraelov,+ koji je ustima svojim govorio s Davidom, ocem mojim,+ i rukom svojom ispunio obećanja svoja,+ govoreći:
5 ‘Od dana kad sam izveo narod svoj iz zemlje egipatske nisam izabrao grad ni iz kojeg plemena Izraelova da se u njemu sagradi dom gdje bi prebivalo ime moje,+ niti sam izabrao ikoga za vođu narodu svojemu Izraelu.+
6 Ali sada sam izabrao Jeruzalem+ da u njemu prebiva ime moje i izabrao sam Davida da vlada nad narodom mojim Izraelom.’+
7 I David, otac moj, poželio je u srcu svojemu da sagradi dom imenu Jehove, Boga Izraelova.+
8 No Jehova je Davidu, ocu mojemu, rekao: ‘Želja je srca tvojega sagraditi dom imenu mojemu, i dobro je što ti je to na srcu.+
9 Ali nećeš ti sagraditi taj dom,+ nego sin tvoj koji će ti se roditi,* on će sagraditi dom imenu mojemu.’+
10 I Jehova je ispunio riječ+ koju je dao i ja sam došao na mjesto Davida, oca svojega,+ i sjeo na prijestolje+ Izraelovo, kao što je rekao Jehova,+ te sam sagradio dom imenu Jehove, Boga Izraelova,+
11 i namjestio ondje kovčeg+ u kojem je savez Jehovin što ga je sklopio sa sinovima Izraelovim.”+
12 Potom je stao pred žrtvenik Jehovin pred svom zajednicom izraelskom+ i raširio ruke svoje.+
13 (Salamun je naime načinio bakreno postolje+ i postavio ga nasred dvorišta.+ Bilo je pet lakata* dugo, pet lakata široko i tri lakta visoko. I Salamun je stajao na njemu.) I kleknuo+ je pred svom zajednicom izraelskom i raširio ruke svoje prema nebu,+
14 govoreći: “Jehova, Bože Izraelov,+ nema Boga kao što si ti+ na nebu ili na zemlji, koji čuvaš savez+ i iskazuješ milost* slugama svojim koji ti služe* svim srcem svojim.+
15 Ispunio si sluzi svojemu Davidu, ocu mojemu, ono što si mu obećao.+ Dao si mu obećanje ustima svojim, a rukom si ga svojom ispunio, kao što se vidi danas.+
16 I sada, Jehova, Bože Izraelov, ispuni sluzi svojemu Davidu, ocu mojemu, ono što si mu obećao, govoreći: ‘Neće ti nestati nasljednika da sjedi preda mnom na prijestolju Izraelovu,+ samo ako sinovi tvoji+ budu pazili na put svoj i živjeli* po zakonu mojemu+ kao što si ti po mojoj volji živio.’+
17 Molim te sada, Jehova, Bože Izraelov,+ neka se obistini obećanje+ koje si dao sluzi svojemu Davidu!+
18 Ali hoće li doista Bog stanovati s ljudima na zemlji?+ Evo, ni nebo, ni nebo nad nebesima ne može te obuhvatiti,+ a kamoli ovaj dom što sam ga sagradio!+
19 Jehova, Bože moj, obazri se na molitvu sluge svojega+ i na molbu njegovu kojom za milost moli+ te poslušaj vapaj+ i molitvu koju ti danas upućuje sluga tvoj!+
20 Neka oči tvoje budno motre+ ovaj dom dan i noć, ovo mjesto za koje si rekao da će u njemu prebivati ime tvoje!+ Poslušaj molitvu koju ti upućuje sluga tvoj okrenut prema ovome mjestu!+
21 Poslušaj molbe koje ti upućuju sluga tvoj+ i narod tvoj Izrael okrenuti prema ovome mjestu!+ Čuj s mjesta gdje prebivaš, s neba,+ čuj i oprosti!+
22 Ako tko zgriješi bližnjemu svojemu,+ pa ovaj zatraži od njega da se zakune i izloži prokletstvu,+ i ako pod zakletvom dođe pred žrtvenik tvoj u ovome domu,+
23 tada čuj s neba+ te budi sudac+ slugama svojim i naplati zlome, obarajući djela njegova na glavu njegovu,+ a pravednoga proglasi pravednim,+ nagrađujući ga po pravednosti njegovoj.+
24 Ako narod tvoj, Izraela, poraze neprijatelji njegovi+ zato što ti je griješio,+ ali se opet vrati k tebi+ i počne hvaliti ime tvoje,+ moliti se tebi+ i tražiti od tebe milost u ovome domu,+
25 tada čuj s neba,+ oprosti grijeh narodu svojemu Izraelu+ i vrati ga+ u zemlju koju si dao njemu i praocima njegovim.+
26 Ako se zatvori nebo i ne bude kiše+ jer su ti griješili,+ pa ti se pomole okrenuti prema ovome mjestu,+ dajući hvalu imenu tvojemu, i odvrate se od grijeha svojega jer si im nanosio nevolje,+
27 tada čuj s neba i oprosti grijeh slugama svojim, narodu svojemu Izraelu, jer ti ih učiš+ pravome putu+ kojim trebaju ići, i pusti kišu+ na zemlju svoju koju si dao narodu svojemu u nasljedstvo.+
28 Ako u zemlji zavlada glad+ ili je snađe pošast,+ suša,+ plijesan,+ ili navale skakavci+ ili žohari,+ ako ih opkole neprijatelji+ u zemlji gdje su gradovi njihovi,+ ako ih snađe kakva god nevolja ili bolest,+
29 svaku molitvu,+ svaku molbu kojom za milost moli+ koji god čovjek ili sav narod tvoj Izrael+ — jer svaki poznaje svoju nevolju+ i svoju bol — šireći u molitvi ruke svoje prema ovome domu,+
30 ti čuj s neba, iz prebivališta svojega,+ i oprosti+ i daj svakome prema svim putevima njegovim,+ jer ti poznaješ srce njegovo,+ jer samo ti poznaješ srce sinova ljudskih,+
31 da bi te se bojali+ i išli putevima tvojim sve dane dok žive na zemlji koju si dao praocima našim.+
32 Pa i kad tuđinac, koji ne pripada narodu tvojemu Izraelu,+ nego je došao iz daleke zemlje zbog velikog imena tvojega+ i snažne ruke tvoje+ i mišice tvoje podignute,+ dođe i pomoli se okrenut prema ovome domu,+
33 tada čuj s neba, iz prebivališta svojega,+ i učini sve što te zamoli onaj tuđinac,+ da bi svi narodi na zemlji upoznali ime tvoje+ i bojali se tebe+ kao i narod tvoj Izrael, i da bi znali da ovaj dom što sam ga sagradio nosi ime tvoje.+
34 Ako narod tvoj pođe u rat+ protiv neprijatelja svojih putem kojim ga pošalješ+ i ako ti se pomoli+ okrenut prema ovome gradu koji si izabrao i prema domu koji sam sagradio imenu tvojemu,+
35 tada čuj s neba molitvu njihovu i molbu njihovu kojom za milost mole+ i daj im pravdu.+
36 Ako ti zgriješe,+ jer nema čovjeka koji ne griješi,+ i ti se razgnjeviš na njih i predaš ih neprijateljima, pa ih porobljivači njihovi odvedu u zarobljeništvo u neku zemlju koja je daleko ili blizu,+
37 a oni se urazume u zemlji u koju budu odvedeni u zarobljeništvo, obrate se i stanu te moliti za milost u zemlji u kojoj su zarobljeni,+ govoreći: ‘Zgriješili smo,+ krivo smo postupali,+ zlo smo činili’,+
38 ako se doista obrate k tebi svim srcem svojim+ i svom dušom svojom u zemlji porobljivača svojih+ koji su ih odveli u zarobljeništvo i pomole ti se okrenuti prema zemlji svojoj koju si dao praocima njihovim i prema gradu koji si izabrao+ i prema domu koji sam sagradio imenu tvojemu,+
39 tada čuj s neba, iz prebivališta svojega,+ molitvu njihovu i molbe njihove kojima za milost mole,+ daj im pravdu+ i oprosti+ narodu svojemu koji ti je zgriješio.
40 Sada te molim, Bože moj, neka oči tvoje+ budu otvorene i uši tvoje+ prignute na molitvu upućenu s ovoga mjesta!
41 Ustani+ sada, Jehova Bože, pođi na mjesto počinka svojega,+ ti i kovčeg sile tvoje!+ Neka se svećenici tvoji, Jehova Bože, obuku u spasenje i vjerni tvoji neka se raduju dobru!+
42 Jehova Bože, nemoj odbaciti pomazanika svojega!+ Sjeti se milosti* svoje koju si obećao sluzi svojemu Davidu!”+
Bilješke
^ Doslovno: “koji će izaći iz bokova tvojih”.
^ Lakat je 44,5 centimetara. Vidi dodatak 13.
^ Doslovno: “koji hode pred tobom”.
^ Doslovno: “hodili”.
^ Ili: “vjerne ljubavi”.
