5. Mojsijeva 32:1-52

32  “Slušajte, nebesa, što ću govoriti!Zemlja neka čuje riječi usta mojih!+   Pouka će moja kao kiša kapati,+riječi će moje kao rosa sipiti,+kao sitna kiša po travi,+kao obilan pljusak po raslinju.+   Jer ću objavljivati ime Jehovino.+Veličajte Boga našega!+   On je Stijena, djelo mu je savršeno,+jer su svi putevi njegovi pravda.+Bog je on vjeran,+ bez nepravde,+pravedan je i istinoljubiv.+   Oni su se pokvarili,+nisu mu djeca, krivnja je njihova.+Naraštaj je to pokvaren i izopačen!+   Zar Jehovi tako činite,+narode bezumni koji mudrosti nema?+Nije li on Otac tvoj koji te stvorio,+koji te načinio i utvrdio?+   Sjeti se dana davnih,+razmišljaj o godinama naraštaja prošlih!Upitaj oca svojega i reći će ti,+starce svoje i kazat će ti!+   Kad je Svevišnji dao nasljedstvo narodima,+kad je razdvojio sinove Adamove,+postavio je granicu narodima+prema broju sinova Izraelovih.+   Jer je baština Jehovina narod njegov.+Jakov je dio koji on nasljeđuje.+ 10  Našao ga je u zemlji pustoj,+u pustinji praznoj, gdje se zavijanje čuje.+Ogradio ga je,+ za njega se brinuo,+čuvao ga kao zjenicu oka svojega.+ 11  Kao što orao podiže orliće iz gnijezda svojega,lebdi nad ptićima svojim,+širi krila svoja, uzima ihi na krilima ih svojim nosi,+ 12  tako je Jehova sam njega vodio,+i tuđeg boga nije bilo s njim.+ 13  Izveo ga je na uzvišice zemaljske,+da jede plodove poljske.+Davao mu je med iz stijene da siše,+ulje iz stijene kremene,+ 14  maslac kravlji i mlijeko ovčje+sa salom ovnujskim,ovnove, pasminu bašansku, i jarce+sa pšenicom najboljom.+I pio je vino, krv od grožđa.+ 15  Kad se Ješurun*+ ugojio, počeo se ritati.+(Ugojio si se, Ješurune, udebljao, usalio!)+I ostavio je Boga koji ga je načinio,+prezreo je Stijenu+ spasenja svojega. 16  Tuđim su bogovima+ ljubomoru njegovu izazivali,+gadostima su ga vrijeđali.+ 17  Žrtve su prinosili demonima, a ne Bogu,+bogovima koje nisu poznavali,+novima koji su se nedavno pojavili,+za koje nisu znali praoci vaši. 18  Zaboravio si Stijenu koja te rodila,+izgubio si iz sjećanja Boga, koji te rodio u bolovima porođajnim.+ 19  Kad je to Jehova vidio, prezreo ih je,+jer su ga rasrdili sinovi njegovi i kćeri njegove. 20  I rekao je: ‘Okrenut ću lice svoje od njih,+vidjet ću kakav će biti kraj njihov.Jer su naraštaj izopačen,+sinovi u kojima vjernosti nema.+ 21  Izazivali su ljubomoru moju onim što nije bog,+rasrdili su me idolima ništavnim.+I ja ću njihovu ljubomoru izazivati onim što nije narod,+narodom bezumnim vrijeđat ću ih.+ 22  Jer gnjev se moj kao vatra raspalio,+i gorjet će do groba,* do mjesta najdubljega,+proždrijet će zemlju i rod njezin,+zapaliti temelje gorama.+ 23  Nevolje ću im umnožiti,+strijele ću svoje na njih potrošiti.+ 24  Iscrpljeni bit će od gladi,+ proždirat će ih vrućica jaka+i pošast strašna.+Zube zvjerinje na njih ću poslati,+s otrovom gmazova što po prahu gmižu.+ 25  Vani će im mač,+a unutra strah,+ubijati mladiće i djevojke,+dojenčad i starce.+ 26  Trebao sam reći: “Rasijat ću ih,+izbrisat ću spomen njihov među ljudima smrtnim”,+ 27  ali bojao sam se ruganja neprijateljeva,+da to ne bi pogrešno protumačili protivnici njihovi+i da ne bi rekli: “Naša je ruka nadmoćnija,+nije Jehova učinio sve ovo.”+ 28  Jer Izrael je narod bez razuma,+nema među njima razboritosti.+ 29  Da su barem mudri!+ Tada bi promišljali o ovome.+ Razmišljali bi kakav će biti kraj njihov.+ 30  Kako bi jedan mogao progoniti tisuću,i dvojica potjerati deset tisuća,+da ih Stijena njihova nije prodala,da ih Jehova nije predao?+ 31  (Jer stijena njihova nije kao naša Stijena,+čak i neprijatelji naši to priznaju.)+ 32  Jer loza je njihova od loze sodomskei s polja* gomorskih.+Grožđe je njihovo grožđe otrovno,grozdovi su njihovi gorki.+ 33  Vino je njihovo otrov zmije velike,strašan otrov kobrin.+ 34  Nije li sve to kod mene pohranjeno,zapečaćeno u riznicama mojim?+ 35  Moja je osveta i kazna.+ Doći će vrijeme da im noga posrne,+jer je blizu dan propasti njihove,+i brzo se primiče ono što im se sprema.’+ 36  Jer Jehova će suditi narodu svojemu+i sažalit će se na sluge svoje,+kad vidi da je snage njihove nestalo,i da je ostao samo čovjek bespomoćan i bezvrijedan. 37  I reći će: ‘Gdje su bogovi njihovi,+stijena u kojoj su zaklon tražili,+ 38  oni što su jeli salo žrtava njihovih+i pili vino ljevanica njihovih?+Neka ustanu i pomognu vam!+Neka vam zaklon budu!+ 39  Vidite sada da sam ja Bog+i nema drugih bogova pored mene.+Ja usmrćujem i oživljujem+.Tešku sam ranu zadao+ i ja ću je izliječiti,+i nitko se iz ruke moje ne može istrgnuti.+ 40  Jer zaklinjući se podižem ruku svoju prema nebu+i kažem: “Tako ja živ bio dovijeka”,+ 41  kad naoštrim mač svoj blistavi,+i u ruku svoju sud uzmem,+izvršit ću osvetu nad protivnicima svojim+i naplatiti onima koji me silno mrze.+ 42  Strijele ću svoje krvlju opiti,+krvlju pobijenih i zarobljenih.Mač će moj meso jesti,+glave vođa neprijateljskih.’+ 43  Veselite se, narodi, s narodom njegovim,*+jer će osvetiti krv slugu svojih,+izvršit će osvetu nad protivnicima svojim+i očišćenje za zemlju naroda svojega.” 44  Tako je Mojsije došao i izrekao sve riječi ove pjesme da ga je čuo narod,+ on i Hošea,* sin Nunov.+ 45  Kad je Mojsije izgovorio sve ove riječi svemu Izraelu, 46  rekao im je: “Usadite u srce svoje sve riječi kojima vas danas opominjem,+ da biste zapovjedili sinovima svojim da paze kako bi izvršavali sve riječi ovoga zakona.+ 47  Jer za vas to nije prazna riječ,+ nego vam ona znači život,+ i držeći riječ ovu produžit ćete dane svoje u zemlji u koju idete preko Jordana da je zaposjednete.”+ 48  Toga istog dana Jehova je rekao Mojsiju: 49  “Popni se na ovu goru abarimsku,+ na goru Nebo,+ koja je u zemlji moapskoj, nasuprot Jerihonu, i pogledaj zemlju kanaansku, koju dajem u posjed sinovima Izraelovim.+ 50  Onda umri na gori na koju se popneš i pridruži se praocima svojim,+ kao što je brat tvoj Aron umro na gori Horu+ i pridružio se praocima svojim. 51  Jer ste me iznevjerili+ među sinovima Izraelovim kod voda meripskih+ u Kadešu, u pustinji Zinu, i jer me niste posvetili među sinovima Izraelovim.+ 52  Zato ćeš izdaleka vidjeti zemlju, ali nećeš ući u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim.”+

Bilješke

“Ješurun”, što znači “uzdignuti; čestiti”, počasni je naziv za Izrael.
Doslovno: “šeola”.
Ili: “terasa; terasastih polja”.
Ili: “Veselite se, nebesa, s njim i neka ga obožavaju svi anđeli Božji. Veselite se, narodi, s narodom njegovim i neka se svi sinovi Božji ojačaju u njemu”, prema Septuaginti (LXX). Usporedi He 1:6.
Prvobitno Jošuino ime.