Marko 6:1-56
6 I otišao je odande i došao u svoj zavičaj, a učenici su njegovi išli za njim.+
2 Kad je došla subota,* počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi koji su ga slušali bili su zapanjeni i rekli su: “Odakle to ovome?+ Odakle mu takva mudrost i kako to da ruke njegove čine takva silna djela?*
3 Nije li ovo tesar,+ sin Marijin+ i brat Jakovljev,+ Josipov, Judin i Šimunov?+ I nisu li sestre njegove ovdje s nama?” I nisu htjeli vjerovati u njega.+
4 A Isus im je rekao: “Prorok nije bez časti nigdje osim u svojem zavičaju,+ među svojim rođacima i u svojem domu.”+
5 Tako ondje nije učinio nikakvo silno djelo osim što je položio ruke na nekoliko bolesnih i izliječio ih.
6 I čudio se što nemaju vjere. I obilazio je sela unaokolo i poučavao ljude.+
7 Zatim je dozvao dvanaestoricu i počeo ih slati dva po dva,+ dajući im vlast nad nečistim duhovima.+
8 I zapovjedio im je da ne nose na put ništa osim štapa — ni kruh,+ ni torbu, ni novac u pojasu+ —
9 nego da obuju sandale i da ne nose dvije haljine.+
10 Još im je rekao: “U koju kuću uđete,+ ostanite ondje sve dok ne odete iz tog kraja!+
11 A koje vas god mjesto ne primi i ne posluša vas, odlazeći odande otresite prašinu ispod svojih nogu, njima za svjedočanstvo!”+
12 Tako su krenuli i propovijedali da bi se ljudi pokajali.+
13 Istjerivali su mnoge demone+ i mazali uljem mnoge bolesne+ i liječili ih.+
14 A to je doprlo do ušiju kralja Heroda,* jer je Isusovo ime postalo poznato i govorilo se: “Krstitelj Ivan uskrsnuo je od mrtvih i zato čini silna djela.”+
15 A drugi su govorili: “To je Ilija.”+ Treći su govorili: “To je prorok poput proroka iz prošlosti.”+
16 A kad je Herod to čuo, rekao je: “To je Ivan kojem sam odrubio glavu, on je uskrsnuo.”+
17 Jer sam je Herod bio poslao da uhvate Ivana i da ga vezana bace u zatvor zbog Herodijade, žene brata svojega Filipa, kojom se bio oženio.+
18 Naime, Ivan je govorio Herodu: “Zakon ti ne dopušta imati ženu brata svojega.”+
19 A Herodijada ga je mrzila+ i htjela ga ubiti, ali nije mogla,+
20 jer se Herod bojao+ Ivana, znajući da je on pravedan i svet čovjek,+ pa ga je štitio. Kad god ga je slušao,+ bio je u velikoj nedoumici što da učini, ali ipak ga je rado slušao.
21 Ali Herodijadi se pružila prilika+ kad je Herod na svoj rođendan+ priredio večeru svojim velikašima, tisućnicima* i galilejskim prvacima.
22 I ušla je kći Herodijadina i zaplesala. Svidjela se Herodu i njegovim gostima.*+ I kralj je rekao djevojci: “Zatraži od mene što god hoćeš, i dat ću ti!”
23 I zakleo joj se: “Što god zatražiš od mene, dat ću ti,+ pa bilo to i pola mojega kraljevstva.”+
24 Ona je izašla i upitala svoju majku: “Što da tražim?” A ona je odgovorila: “Glavu Ivana Krstitelja.”+
25 I odmah je žurno ušla kralju i zatražila: “Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!”
26 Kralj se jako ražalostio, ali zbog zakletve i gostiju nije ju htio odbiti.+
27 Zato je kralj odmah poslao jednoga od tjelesne straže i zapovjedio mu da donese glavu njegovu. I ovaj je otišao i odrubio mu glavu u zatvoru+
28 i donio je na pladnju i dao je djevojci, a djevojka ju je dala majci svojoj.+
29 Kad su za to čuli učenici njegovi, došli su i uzeli tijelo njegovo i položili ga u grob.+
30 A apostoli su se skupili kod Isusa i izvijestili ga o svemu što su činili i naučavali.+
31 Tada im je rekao: “Pođite sa mnom na samotno mjesto+ i malo se odmorite!”+ Jer mnogi su dolazili i odlazili, pa nisu imali vremena ni jesti.+
32 Tako su sami otišli lađom na samotno mjesto.+
33 Ali ljudi su ih vidjeli kako odlaze, pa su mnogi doznali za to i iz svih su gradova pohrlili pješice i prestigli ih.+
34 A kad je izašao, vidio je silan narod, pa se sažalio+ na njih, jer su bili kao ovce bez pastira.+ I počeo ih je poučavati o mnogočemu.+
35 Kad je već bilo kasno, pristupili su mu učenici i rekli: “Ovo je mjesto na osami, a već je kasno.+
36 Otpusti ih, neka odu u okolne zaseoke i na imanja da si kupe nešto za jelo!”+
37 Tada im je on rekao: “Vi im dajte jesti!” A oni su ga upitali: “Da odemo kupiti kruha za dvjesto denara* pa da im damo jesti?”+
38 On im je rekao: “Koliko kruhova imate? Idite i vidite!” Kad su pogledali, rekli su: “Pet, i dvije ribe.”+
39 I rekao je svima neka posjedaju* u skupinama+ po zelenoj travi.+
40 I posjedali su u skupinama po stotinu i po pedeset.+
41 On je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo i izrekao blagoslov,+ pa razlomio+ kruhove i davao učenicima da ih podijele ljudima. I dvije je ribe razdijelio svima.
42 Svi su jeli i nasitili se.+
43 I sakupili su ulomke, dvanaest punih košara, i ostatke od riba.
44 A onih koji su jeli kruhove bilo je pet tisuća muškaraca.+
45 I odmah je primorao učenike svoje da uđu u lađu i krenu na drugu obalu prema Betsaidi, dok je on otpustio narod.+
46 Oprostio se s njima te otišao u goru da se moli.+
47 Uvečer je lađa bila nasred mora, a on sam na kopnu.+
48 Kad ih je vidio kako se muče veslajući,+ jer su plovili nasuprot vjetru, oko četvrte noćne straže* došao je k njima, hodajući po moru. Ali htio ih je mimoići.
49 A kad su ga ugledali kako hoda po moru, pomislili su: “To je utvara!” I počeli su vikati.+
50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. Ali on im se odmah obratio i rekao im: “Budite hrabri, ja sam! Ne bojte se!”+
51 I ušao je k njima u lađu i vjetar je utihnuo. A oni su se veoma zapanjili,+
52 jer nisu shvatili što je značilo čudo s kruhovima, nego im srce to i dalje nije moglo razumjeti.+
53 I kad su prešli na kopno, došli su u Genezaret i usidrili lađu u blizini.+
54 A čim su izašli iz lađe, ljudi su ga prepoznali,
55 pa su protrčali cijeli taj kraj i počeli donositi na ležajima bolesne onamo gdje su čuli da se on nalazi.
56 I kamo god bi ulazio — u sela, u gradove, u naselja+ — na trgove bi stavljali bolesnike i oni bi ga molili da dotaknu+ barem rub+ njegove haljine. I tko god bi ih dotaknuo, ozdravio bi.+
Bilješke
^ Ili: “takva čuda”.
^ Ili: “hilijarsima”.
