Rimljanima 4:1-25
4 Dakle, što ćemo reći o Abrahamu, našem praocu+ po tijelu?
2 Da je Abraham zbog svojih djela bio proglašen pravednim,+ imao bi se čime hvaliti — ali ne pred Bogom.
3 Jer što kaže Pismo? “Abraham je povjerovao Jehovi, a on ga je zbog toga smatrao pravednim.”+
4 A onome tko radi+ plaća se ne smatra darom,*+ nego nečim što mu se duguje.+
5 Ali čovjeka koji se ne uzda u ono što radi, nego vjeruje+ u onoga koji bezbožnika proglašava pravednim, on smatra pravednim zbog njegove vjere.+
6 Tako i David govori o sreći čovjeka kojega Bog smatra pravednim neovisno o njegovim djelima:
7 “Sretni su oni kojima su bezakonita djela oproštena+ i kojima su grijesi pokriveni.+
8 Sretan je čovjek kojemu Jehova ne uračunava grijeh.”+
9 Je li, dakle, ova sreća samo za obrezane ili i za neobrezane?+ Jer kažemo: “Abrahama je Bog zbog njegove vjere smatrao pravednim.”+
10 A pod kakvim ga je okolnostima počeo smatrati takvim? Kad je bio obrezan ili neobrezan?+ Ne kad je bio obrezan, nego kad je bio neobrezan.
11 I primio je znak+ — obrezanje — kao pečat pravednosti koju je stekao zbog vjere koju je imao još dok je bio neobrezan, da bude otac+ svima koji kao neobrezani vjeruju,+ kako bi ih Bog smatrao pravednima,
12 i da bude otac obrezanom potomstvu, ne samo onima koji se drže obrezanja nego i onima koji kao neobrezani idu stopama te vjere koju je imao naš otac+ Abraham.
13 Jer obećanje+ da će biti nasljednik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju zakona, nego na temelju pravednosti koju je stekao zbog svoje vjere.+
14 Jer ako su nasljednici oni koji se drže zakona, vjera je postala beskorisna i obećanje je poništeno.+
15 Ustvari, Zakon donosi srdžbu Božju,+ no gdje nema zakona, nema ni prijestupa.+
16 Dakle, obećanje+ je dano zbog vjere, po nezasluženoj dobroti,+ i zajamčeno je svemu njegovu potomstvu,+ ne samo onom koje se drži Zakona nego i onom koje se drži vjere Abrahamove. (On je otac+ svih nas,
17 kao što je napisano: “Postavljam te za oca mnogih naroda.”)+ To je bilo pred onim u kojega je vjerovao, pred Bogom, koji oživljava mrtve+ i govori o onome što se još nije dogodilo kao da se već dogodilo.+
18 Iako nije imao razloga nadati se, on je imao nadu, pa je povjerovao+ da će postati ocem mnogih naroda,+ kao što je bilo rečeno: “Toliko će biti potomstva tvojega.”+
19 I vjera mu nije oslabila, premda je znao da mu je tijelo već mrtvo,+ jer mu je bilo oko sto godina,+ i da je Sarina maternica mrtva.+
20 Ali zbog Božjega obećanja+ nije se pokolebao niti je izgubio vjeru,+ nego se svojom vjerom ojačao+ te dao slavu Bogu,
21 i bio je potpuno uvjeren da on može učiniti ono što je obećao.+
22 Zato ga je “on smatrao pravednim”.+
23 No da ga je “smatrao pravednim” nije napisano samo radi njega+
24 nego i radi nas kojima je određeno da nas se smatra pravednima, jer vjerujemo u onoga koji je od mrtvih uskrsnuo Isusa, Gospodina našega,+
25 koji je bio predan radi naših prijestupa+ i uskrsnut da mi budemo proglašeni pravednima.+
Bilješke
^ Ili: “nezasluženom dobrotom”.
