Djela apostolska 20:1-38
20 Kad se metež stišao, Pavao je poslao po učenike. Ohrabrio ih je i pozdravio se s njima, a potom je krenuo na put u Makedoniju*.
2 Putovao je tim krajevima i pružao braći veliko ohrabrenje, a zatim je došao u Grčku.
3 Ondje je proveo tri mjeseca. Kad se spremao otploviti u Siriju, saznao je da su Židovi skovali zavjeru protiv njega,+ pa se odlučio vratiti preko Makedonije.
4 Pratili su ga Pirov sin Sopater iz Bereje, Solunjani Aristarh+ i Sekund, Gaj iz Derbe, Timotej+ te Tihik+ i Trofim+ iz Azije*.
5 Oni su otišli prije nas i čekali nas u Troadi.
6 Mi smo isplovili iz Filipa nakon Blagdana beskvasnih kruhova+ i za pet dana došli k njima u Troadu. Ondje smo proveli sedam dana.
7 A prvog dana u tjednu, kad smo se okupili na obroku, Pavao se obratio okupljenima, jer je sutradan namjeravao otići, i produžio je govor sve do ponoći.
8 Stoga je u gornjoj sobi u kojoj smo se skupili bilo mnogo svjetiljki.
9 Dok je Pavao još govorio, mladić po imenu Eutih, koji je sjedio na prozoru, utonuo je u dubok san. Svladan snom, pao je s drugog kata. Kad su ga podignuli, bio je mrtav.
10 Pavao je sišao, nadvio se nad njega, zagrlio ga+ i rekao: “Smirite se, živ je!”+
11 Zatim je otišao gore te razlomio kruh i počeo jesti s njima. Još je dugo razgovarao s njima, sve do zore, a potom je otputovao.
12 A dječaka su živog odveli odande i bili su neizmjerno utješeni.
13 Mi smo se ukrcali na brod i otplovili u Asos, gdje se i Pavao trebao ukrcati. Naime, on nam je dao takve upute jer je namjeravao doći onamo pješice.
14 Kad nam se pridružio u Asosu, ukrcao se na brod pa smo otišli u Mitilenu.
15 Sutradan smo otplovili odande i stigli nadomak Hiosa, narednog dana nakratko smo pristali na Samosu, a idućeg dana stigli smo u Milet.
16 Pavao je odlučio zaobići Efez+ da se ne bi zadržao u Aziji. Žurio se da, ako je moguće, dođe u Jeruzalem+ do Pedesetnice.
17 Ipak, iz Mileta je poslao poruku skupštinskim starješinama u Efezu da dođu k njemu.
18 Kad su stigli, rekao im je: “Vi znate kako sam živio među vama od prvog dana kad sam kročio u Aziju.+
19 Robovao sam Gospodinu sa svom poniznošću,+ u suzama i u kušnjama koje su me zadesile zbog židovskih zavjera.
20 Znate i da se nisam ustručavao reći vam ono što je za vaše dobro* i poučavati vas javno+ i od kuće do kuće.+
21 Naprotiv, temeljito sam svjedočio i Židovima i Grcima o tome da se trebaju pokajati+ te početi štovati Boga i vjerovati u našeg Gospodina Isusa.+
22 A sad me duh potiče da idem u Jeruzalem, iako ne znam što će mi se ondje dogoditi.
23 Znam samo da mi sveti duh u svakom gradu govori da me čekaju okovi i nevolje.+
24 Ali ni najmanje ne marim za svoj život, samo želim dovršiti svoju trku+ i izvršiti službu koju mi je povjerio Gospodin Isus – dati temeljito svjedočanstvo objavljujući dobru vijest o Božjoj nezasluženoj dobroti.
25 Sad znam da me nitko od vas kojima sam propovijedao o Kraljevstvu više nikad neće vidjeti.
26 Stoga vas pozivam da na današnji dan posvjedočite da sam čist od krvi svih ljudi,+
27 jer nisam se ustručavao u potpunosti vam objaviti Božju volju*.+
28 Pazite na sebe+ i na cijelo stado, jer vas je sveti duh postavio da u njemu budete nadglednici,+ kako biste se kao pastiri brinuli o Božjoj skupštini+ koju je Bog kupio krvlju svog Sina.+
29 Znam da će se nakon mog odlaska među vas uvući okrutni vukovi+ koji neće imati obzira prema stadu
30 i da će se iz vaših redova pojaviti neki koji će početi širiti iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom.+
31 Zato bdijte i imajte na umu da tri godine,+ i danju i noću, nisam prestajao sa suzama savjetovati svakoga od vas.
32 A sada neka vas čuvaju Bog i poruka o njegovoj nezasluženoj dobroti, poruka koja vas može ojačati i dati vam nasljedstvo među svima posvećenima.+
33 Nisam poželio ničijeg srebra, zlata ni odjeće.+
34 I sami znate da sam se vlastitim rukama brinuo za svoje potrebe+ i potrebe onih koji su bili sa mnom.
35 U svemu sam vam pokazao da, radeći marljivo poput mene,+ morate pomagati slabima i da morate imati na umu riječi Gospodina Isusa, koji je rekao: ‘Više usrećuje davati+ nego primati.’”
36 Kad je to rekao, kleknuo je sa svima njima i pomolio se.
37 Tada su svi počeli gorko plakati te su izgrlili Pavla i srdačno ga izljubili
38 jer ih je jako rastužilo kad je rekao da ga više nikad neće vidjeti.+ Zatim su ga otpratili na brod.
