Ezra 9:1-15
9 A kad se sve to završilo, prišli su mi glavari i rekli: “Izraelski narod, svećenici i leviti nisu se držali podalje od okolnih naroda – Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana+ i Amorejaca+ – i nisu se klonili njihovih odvratnih običaja.+
2 Oni i njihovi sinovi uzimali su njihove kćeri sebi za žene.+ Tako su se oni, sveti rod,+ pomiješali s okolnim narodima.+ Glavari i namjesnici prednjačili su u tom grijehu.”
3 Kad sam to čuo, razderao sam svoju haljinu i ogrtač te sam počeo sebi čupati kosu i bradu. I tako sam sjedio duboko potresen.
4 I svi koji su duboko poštovali* riječi Izraelovog Boga okupili su se oko mene jer su bili uznemireni zbog grijeha onih što su se vratili iz izgnanstva, a ja sam potresen sjedio sve do večernje žitne žrtve.+
5 A u vrijeme prinošenja večernje žitne žrtve+ ustao sam s mjesta na kojem sam sjedio i tugovao te sam razderane haljine i ogrtača pao na koljena i pružio ruke prema Jehovi, svom Bogu.
6 I rekao sam: “Bože moj! Stidim se, sramim se podignuti svoje lice k tebi, Bože moj! Jer naši su se prijestupi silno umnožili* i naša je krivnja narasla do neba.+
7 Od vremena naših predaka pa do danas naša je krivnja velika+ i zbog svojih smo prijestupa mi, naši kraljevi i naši svećenici bili predani u ruke kraljevima drugih zemalja da nas ubijaju mačem,+ odvode u zarobljeništvo,+ pljačkaju+ i sramote, kao što je to i danas.+
8 A sad nam ti, Jehova, Bože naš, na trenutak iskazuješ milost jer si dopustio da se ostatak našeg naroda izbavi te si dao da budemo na sigurnom u tvom svetištu+ kako bi podario sjaj našim očima, Bože naš, i malo nam olakšao život u ropstvu.
9 Jer iako smo robovi,+ nisi nas napustio u našem ropstvu, Bože naš. Naprotiv, iskazao si nam vjernu ljubav* tako što si učinio da steknemo naklonost perzijskih kraljeva.+ Time si nas ojačao da bismo tebi, Bože naš, ponovno podignuli dom+ koji je bio pretvoren u ruševine i pružio si nam zaštitu* u Judi i u Jeruzalemu.
10 A što da kažemo sada, Bože naš, poslije ovog što se dogodilo? Jer prestali smo živjeti po zapovijedima
11 koje si nam dao preko svojih slugu proroka, govoreći: ‘Zemlja u koju idete da je zaposjednete nečista je zemlja zbog nečistoće naroda što su u njoj, zbog njihovih odvratnih običaja. Oni su je od jednoga kraja do drugoga napunili svojom nečistoćom.+
12 Zato ne dajte svoje kćeri njihovim sinovima niti njihove kćeri uzimajte za svoje sinove.+ Nemojte činiti ništa čime biste doprinosili njihovom miru i blagostanju.+ Budete li se držali toga, postat ćete jaki i jest ćete ono što je dobro u toj zemlji, a zemlju koju zaposjednete zauvijek ćete ostaviti u nasljedstvo svojim sinovima.’
13 I poslije svega što nas je snašlo zbog naših zlih djela i naše velike krivnje – premda nas ti, Bože naš, nisi kaznio onoliko koliko smo zaslužili zbog svojih prijestupa+ te si nam dao da preživimo+ –
14 zar ćemo opet kršiti tvoje zapovijedi i sklapati brakove s pripadnicima naroda koji čine takve gadosti?+ Zar se ti ne bi toliko razgnjevio na nas da bi nas zatro, pa nitko od nas ne bi ostao niti preživio?
15 Jehova, Bože Izraelov, ti si pravedan,+ jer smo ostali i preživjeli sve do danas. Evo mi smo pred tobom sa svojom krivnjom premda se s takvom krivnjom ne može stajati pred tobom.”+
Bilješke
^ Ili: “osjećali strahopoštovanje prema”.
^ Dosl.: “umnožili preko naše glave”.
^ Ili: “i dao nam kameni zid”.
