Job 4:1-21
4 Nato je Temanac Elifaz+ rekao:
2 “Ako ti tko pokuša uputiti koju riječ, hoćeš li imati strpljenja saslušati ga?
Jer tko se može suzdržati da ništa ne kaže?
3 Ti si učio mnogei jačao si slabe.
4 Tvoje su riječi podizale svakoga tko bi posrnuo,ti si jačao one kojima su koljena klecala.
5 Ali sad kad su nevolje snašle tebe, ti si klonuo.
Sad kad su pogodile tebe, postao si malodušan.
6 Zar ti tvoja bogobojaznost ne daje razloga za pouzdanje u Boga?
Zar ti tvoja odanost Bogu+ ne daje nadu?
7 Razmisli, molim te: Je li ikada nevin čovjek poginuo?
Kad su to izginuli čestiti?
8 Koliko sam ja vidio, oni koji oru* zloi siju nevolju, upravo to i žanju.
9 Od Božjeg daha ginu,od provale njegovoga gnjeva nestaju.
10 Čuje se lavlja rika i glas mladog lava,ali i snažnim se lavovima lome zubi.
11 Lav ugiba jer nema plijena,a lavići se razilaze.
12 A ja sam u tajnosti začuo riječii neki je šapat došao do mojih ušiju.
13 Noću, kad ljudi spavaju dubokim snom,imao sam viđenja koja su me uznemirila.
14 Počeo sam jako drhtatii svaka kost u meni ispunila se jezom.
15 Neki je duh prošao iznad mog lica,i sav sam se naježio.
16 Tada je stao,ali nisam znao tko je to.
Neki lik bio mi je pred očima.
Bila je tišina. Najednom sam začuo glas:
17 ‘Može li smrtni čovjek biti pravedniji od Boga?
Može li čovjek biti čišći od svog Tvorca?’
18 On ne vjeruje svojim slugamai traži greške svojim anđelima*.
19 A kako li tek gleda na one koji žive u glinenim kućama,kojima je temelj u prahu,+koje se zdrobi kao moljca!
20 Od jutra do večeri pretvore se u prah,nestanu zauvijek i nitko za to ne mari.
21 Ne padaju li poput šatora kojem je užad izvučena?
Umiru a da nisu stekli mudrost.
