Postanak 43:1-34

43  U zemlji je vladala teška glad.+ 2  Kad su pojeli žito koje su donijeli iz Egipta,+ otac im je rekao: “Idite opet onamo i kupite nam malo hrane.” 3  Nato mu je Juda kazao: “Onaj nas je čovjek jasno upozorio: ‘Ne dolazite opet pred mene ako vaš brat ne bude s vama!’+ 4  Ako pustiš s nama našeg brata, otići ćemo i kupit ćemo ti hrane. 5  Ali ako ga ne pustiš, nećemo otići jer nam je čovjek rekao: ‘Ne dolazite opet pred mene ako vaš brat ne bude s vama!’”+ 6  A Izrael+ ih je upitao: “Kako ste mi mogli učiniti takvo zlo? Zašto ste rekli tom čovjeku da imate još jednog brata?” 7  Oni su odgovorili: “Čovjek nas je ispitivao o nama i o našoj obitelji. Pitao nas je: ‘Je li vam otac još živ? Imate li još kojeg brata?’ a mi smo mu rekli istinu.+ Kako smo mogli znati da će tražiti od nas da mu dovedemo svog brata?”+ 8  Tada je Juda rekao svom ocu Izraelu: “Pusti našeg najmlađeg brata* da ide sa mnom+ pa da krenemo na put kako bismo ostali živi, kako ne bismo pomrli od gladi+ – i mi, i ti, i naša djeca.+ 9  Ja jamčim da mu se neće ništa dogoditi.+ Mene smatraj odgovornim za njega. Ako ti ga ne dovedem natrag i ne izvedem ga pred tebe, bit ću ti kriv dokle god sam živ. 10  Da nismo toliko oklijevali, mogli smo se već dvaput vratiti.” 11  Tada im je njihov otac Izrael rekao: “Ako mora tako biti, onda učinite ovo: Uzmite najbolje plodove ove zemlje – malo balzama,+ malo meda, bušinove mirisne smole*, smolaste kore,+ pistacija i badema – i stavite sve to u vreće pa odnesite onom čovjeku na dar.+ 12  Uzmite sa sobom dvaput više novca, a odnesite natrag i novac koji je bio vraćen u vrećama.+ Možda je posrijedi zabuna. 13  Uzmite svog brata i vratite se onom čovjeku. 14  Neka Svemogući Bog potakne onog čovjeka da vam se smiluje i da pusti vašeg drugog brata, a i Benjamina. A ako ja moram ostati bez djece,+ neka bude tako!” 15  Stoga su oni uzeli dar, ponijeli dvaput više novca i poveli Benjamina. A onda su otišli u Egipat i ponovno došli pred Josipa.+ 16  Kad je Josip vidio Benjamina s njima, odmah je rekao upravitelju svog doma: “Odvedi ove ljude u kuću, nakolji stoke i pripremi jelo jer će u podne ovi ljudi jesti sa mnom!” 17  Čovjek je odmah učinio kako mu je Josip rekao+ i poveo ih je u njegov dom. 18  A oni su se uplašili zbog toga što ih vodi u Josipov dom, pa su rekli: “Vode nas onamo zbog novca koji je bio vraćen u naše vreće kad smo prvi put bili ovdje. Sad će nas napasti i porobiti te će nam oteti magarce!”+ 19  Stoga su, došavši do ulaza u kuću, pristupili upravitelju Josipovog doma. 20  Rekli su mu: “Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom došli ovamo kupiti hrane.+ 21  Ali kad smo došli u prenoćište i otvorili svoje vreće, svatko od nas našao je u vreći sav svoj novac.+ Zato ga osobno želimo vratiti. 22  A donijeli smo još novca da kupimo hrane. Mi zbilja ne znamo tko nam je prošli put stavio novac u vreće.”+ 23  Tada im je on rekao: “Sve je u redu. Ne bojte se. Znam da ste dali novac. Vaš Bog i Bog vašeg oca stavio vam je blago u vreće.” Potom im je izveo Šimuna.+ 24  Čovjek ih je zatim uveo u Josipov dom, donio je vode da im se operu noge i dao hrane za njihove magarce. 25  A oni su čuli da će Josip doći u podne i da će ondje s njima jesti,+ pa su mu pripremili dar.+ 26  Kad je Josip došao kući, uručili su mu dar koji su donijeli sa sobom i poklonili su mu se do zemlje.+ 27  On ih je zatim upitao jesu li dobro te je rekao: “Kako je vaš stari otac o kojem ste govorili? Je li još živ?”+ 28  Oni su odgovorili: “Dobro je tvoj sluga, naš otac. Još je živ.” Zatim su kleknuli i poklonili se do zemlje.+ 29  Kad je Josip ugledao svog brata Benjamina, sina svoje majke,+ upitao je: “Je li ovo vaš najmlađi brat o kojem ste mi govorili?”+ Zatim je rekao Benjaminu: “Sine, Bog ti bio milostiv!” 30  Josip je bio duboko ganut zbog svog brata, pa je brzo izašao odande i potražio mjesto gdje bi mogao plakati. Tako je ušao u jednu odaju u kojoj ga nitko nije mogao vidjeti pa se ondje isplakao.+ 31  Kad se pribrao, umio se te se potom vratio i rekao: “Poslužite jelo.” 32  I poslužili su posebno njemu, posebno njima, a posebno Egipćanima koji su jeli s njim, jer Egipćani nisu mogli jesti s Hebrejima zato što je to Egipćanima mrsko.+ 33  Kad su posjedali braću pred njim – od prvorođenca, kojeg su posjeli na mjesto koje pripada prvorođencu,+ pa sve do najmlađega, kojeg su posjeli na mjesto koje pripada najmlađem – oni su se samo gledali u čudu. 34  Josip je naređivao da jela s njegovog stola nose njima, a Benjaminu je davao pet puta veći obrok nego svima ostalima.+ Tako su pili i gostili se s njim do mile volje.

Bilješke

Dosl.: “dječaka”.
Ili: “labdanuma”.