Propovjednik 1:1-18
1 Riječi onoga koji poučava* narod,+ Davidovog sina, kralja u Jeruzalemu.+
2 “Ispraznost nad ispraznostima”, kaže onaj koji poučava narod,“ispraznost nad ispraznostima! Sve je isprazno!”+
3 Kakva je korist čovjeku od sveg njegovog napornog radakoji obavlja pod suncem?+
4 Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi,a zemlja ostaje zauvijek.+
5 Sunce izlazi i zalazi,a onda se hitro vraća onamo odakle izlazi.+
6 Vjetar ide na jug i opet se vraća na sjever.
Neprestano vjetar kruži, uvijek iznova ide ukrug.
7 Sve rijeke teku u more, a more se ipak ne prepuni.+
Odakle rijeke teku, onamo se vraćaju da ponovno teku.+
8 Sve je zamorno,nitko ne može sve to ni opisati.
Oko to više ne može gledati,uho to više ne može slušati.
9 Što je bilo, opet će biti,i što se činilo, opet će se činiti.
Nema ništa novo pod suncem.+
10 Ima li išta za što bi se moglo reći: “Gle, ovo je novo”?
I to već postoji od davnine,postojalo je još prije nas.
11 Nitko se ne sjeća ljudi iz prijašnjih vremenai nitko se neće sjećati onih koji će kasnije doći,a ni njih se neće sjećati oni koji dođu nakon njih.+
12 Ja, koji poučavam narod, vladam kao kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.+
13 Odlučio sam upotrijebiti svoju mudrost+ kako bih proučio i istražio sve što se čini pod nebom+ – sve mučne poslove koje je Bog dao ljudima kako bi se njima bavili.
14 Vidio sam sve što se čini pod suncem,i gle, sve je isprazno, sve je trčanje za vjetrom.+
15 Ono što je iskrivljeno, ne može se ispraviti.
Ono čega nema, ne može se izbrojiti.
16 Tada sam rekao u svom srcu: “Evo postao sam vrlo mudar, mudriji od svih koji su prije mene bili u Jeruzalemu.+ Moje je srce steklo mnogo mudrosti i znanja.”+
17 Potrudio sam se upoznati mudrost, a isto tako i ludost i bezumlje,+ ali shvatio sam da je i to trčanje za vjetrom.
18 Jer mnogo mudrosti donosi mnogo jada.
Dakle, tko uvećava znanje, uvećava bol.+
Bilješke
^ Dosl.: “okuplja”.
