PRIJE skoro 150 godina Eugène Mazel, uvoznik azijskih začina, na jugu Francuske započeo je sa stvaranjem rasadnika bambusa koji je kasnije postao i najveći na svijetu, a sadržavao je gotovo 200 vrsta tih biljaka koje brzo rastu i imaju široku primjenu. Do 1855. Mazelove ambicije kočila je velika prepreka: Bambus nije rastao u Evropi.

Pokušaji uvoza te biljke iz Azije nisu uspjeli. Iako je bambus poprilično izdržljiv u svom staništu (neke vrste mogu odoljeti temperaturi od čak -24 Celzijeva stupnja te rasti na nadmorskoj visini od 5 000 metara), tijekom dugačkog putovanja preko kontinenata bilo je nemoguće korijene održati svježima. Međutim, pojavom bržih brodova bambus je 1827. uspješno uvezen u Englesku, a kasnije i u Francusku. Mazelov san bio je korak bliže ostvarenju!

Sljedeći Mazelov izazov bio je pronaći odgovarajuće mjesto za rasadnik. Godine 1855. kupio je imanje od 34 hektra blizu Anduzea, na jugu Francuske, koje je krasila mediteranska klima i odgovarajuća zemlja. Puno je toga trebalo učiniti da bi se zemlju navodnjavalo vodom iz obližnje rijeke. No Mazelov mukotrpan trud urodio je plodom.

Nažalost, Mazel je 1890. bankrotirao i morao je prodati svoj skupocjeni vrt. No, drugi su nastavili gdje je on stao, tako da sada svake godine otprilike 350 000 ljudi posjeti La Bambouseraie — Mazelov san se ostvario.