MISLITE li da kukci nisu ništa drugo do napasnici? Da li biste željeli živjeti u svijetu u kojem nema ovih dosadnih napasti? Da li ih poprskate insekticidom, udarite ili zgazite kad god vam se ukaže prilika za to? Prije nego što objavite rat svakom kukcu koji vam se nađe na putu, zašto ne biste pokušali saznati nešto o njihovom svijetu? Napokon, budući da na svakog čovjeka dolazi 200 000 000 kukaca, možete biti sigurni da će oni i dalje biti s nama!

Letimičan pogled na samo neke od ovih zadivljujućih stvorenja mogao bi vas uvjeriti da kukci zaslužuju vaše poštovanje.

Mnogi su kukci majstori u letenju. Razmotrite neke primjere. Komarci mogu letjeti okrenuti naopačke. Neki čak mogu letjeti po kiši, a da se ne smoče — da, praktički izbjegavajući kišne kapi! Neke tropske ose i pčele zuje unaokolo brzinom i do 72 kilometra na sat. Leptir monarh koji živi u Sjevernoj Americi u seobi prijeđe 3 010 kilometara. Muhe iz porodice pršilica mogu zamahnuti krilcima više od tisuću puta u sekundi — mnogo brže od kolibrićâ. Vretenca mogu letjeti natraške, što pobuđuje znatiželju istraživača i potiče ih da detaljno proučavaju te kukce.

 Ako ste nekad pokušali udariti muhu, onda znate da ovi kukci imaju izuzetno oštar vid te da su im refleksi deset puta brži od naših. Zanimljivo je da muha ima facetno oko, koje se sastoji od tisuća šesterokutnih leća, od kojih svaka djeluje sama za sebe. Muhe stoga vjerojatno vide sliku razlomljenu u sićušne dijelove.

Neki kukci mogu vidjeti ultraljubičastu svjetlost, koja je ljudima nevidljiva. Stoga ono što nama izgleda kao običan bijeli leptir mužjaku leptira izgleda potpuno drugačije. Doista, kad se ženku gleda pod ultraljubičastom svjetlosti, na njoj se mogu vidjeti lijepe šare koje na idealan način privlače pažnju mužjaka spremnih za parenje.

Mnogim kukcima oči služe kao kompas. Primjerice, pčele i ose mogu otkriti ravninu polarizirane svjetlosti, što im omogućava da odrede položaj Sunca na nebu — čak i onda kad ga skrivaju oblaci. Zahvaljujući ovoj sposobnosti,  ti kukci mogu tražiti hranu daleko od svojih gnijezda, a ipak bez greške pronaći put kući.

U svijetu kukaca zvukovi i mirisi često se koriste za pronalaženje ženke ili mužjaka — što nije mala stvar ako uzmete u obzir da im je životni vijek tek nekoliko tjedana, a potencijalnih ženki ili mužjaka ima jako malo.

Ženka malog noćnog paunčeta, iz reda leptira, nalazi mužjaka tako da ispušta vrlo intenzivan miris koji mužjak može osjetiti i znati otkud dolazi s udaljenosti od gotovo 11 kilometara. Njegova osjetljiva ticala mogu otkriti čak i samo jednu molekulu tog mirisa.

Zrikavci, skakavci i cvrčci više vole da ih se čuje. Čak i ljudi mogu čuti zaljubljenog cvrčka, koji cijelo tijelo koristi kao rezonantnu kutiju. Na kraju krajeva, velika grupa cvrčaka koji se  udvaraju može proizvesti buku snažniju od one koju proizvodi pneumatska bušilica! Za razliku od mužjakâ, neke se ženke uopće ne glasaju.

Održavanje topline predstavlja važnu stvar ljudima koji žive u hladnijim krajevima. To vrijedi i za hladnokrvne kukce koji se svako jutro bude praktički smrznuti. Sunce im je saveznik i koriste ga u najvećoj mogućoj mjeri.

Cvijeće i lišće koje se u ranim jutarnjim satima kupa u toplini sunca privlači muhe i tvrdokrilce. Neki tvrdokrilci često posjećuju australski vodeni ljiljan koji funkcionira poput botaničke peći, zagrijavajući svoje cvjetove i do 20 Celzijevih stupnjeva više od okolne temperature. Za razliku od njih, leptiri imaju ugrađeni sustav za grijanje. Kad se trebaju zgrijati, rašire svoja krila, koja im efikasno služe kao solarne ploče, i okrenu ih prema Suncu.

U svijetu kukaca gotovo svaka vrsta ima drugačiju ulogu, a neke od njih poprilično su neobične. Naprimjer, neki moljci traže životodajnu sol i tekućinu sišući bizonove suze. Drugi kukci, opremljeni moćnim antifrizom, nastanjuju ledene planinske vrhunce i život provode kao strvinari, hraneći se ostacima kukaca koji su uginuli od hladnoće.

Mrav je, kao što je mudri kralj Salamun zapazio prije nekoliko tisuća godina, posebno marljiv. Salamun je napisao: “Idi k mravu, lijenčino, gledaj putove njegove, i omudraj. Nema vođa ni upravitelja ni gospodara; i opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira i uz žetvu piću svoju” (Priče Salamunove 6:6-8). Činjenica da nemaju gospodara još je značajnija kad se uzme u obzir da u nekim kolonijama ima i više od 20 milijuna mrava! Pa ipak, ova “metropola” kukaca funkcionira savršeno budući da svaki mrav obavlja neku određenu dužnost, tako da cijela kolonija ima hranu, stan i zaštitu.

Termitnjaci su možda i najimpresivniji primjer naseobina kukaca. Neki od njih visoki su 7,5 metara. * Ova čuda građevinarstva opremljena su visokorazvijenim sustavima za održavanje temperature, a u njima postoje i podzemni vrtovi gljiva. Još više začuđuje to što su termiti koji grade ove visoke piramide slijepi!

Kukci igraju jako važnu ulogu u našoj svakodnevici. Doista, oko 30 posto hrane koju jedemo ovisi o oprašivanju koje vrše pčele, od kojih su mnoge divlje. No oprašivanje je samo jedna od korisnih aktivnosti kukaca. Oni održavaju čistoću Zemlje efikasnim sustavom za recikliranje, budući da prerađuju usahnule biljke i uginule životinje. Time se obogaćuje tlo, a hranjive tvari koje se oslobađaju omogućavaju rast biljaka. “Da nema kukaca”, piše entomolog Christopher O’Toole u svojoj knjizi Alien Empire, “usahnule biljke i ostaci životinja bi nas zatrpali.”

Kad se posao koji inače obavljaju kukci ne napravi, onda nam itekako nedostaju. Razmotrite ono što se dogodilo u Australiji, u kojoj živi na milijune goveda. Krda neminovno ostavljaju izmet gdje god stignu. Osim što ga je bilo ružno gledati, na njemu su se množile muhe Musca vetustissima — koje nanose štetu i ljudima i stoci. Zbog toga su iz Evrope i Afrike uvezeni balegari. Problem je bio riješen!

Mora se priznati da neki kukci oštećuju usjeve i prenose bolesti. No samo oko 1 posto kukaca na svijetu smatra se štetočinama, a mnogi od njih štetu nanose zbog toga što je sam čovjek promijenio okolinu. Primjerice, komarac malaričar rijetko kad napada urođenike koji žive u ekvatorijalnim šumama. No osvećuje se gradovima smještenima uz šume, u kojima ima puno ustajale vode.

Čovjek često na prirodan način može kontrolirati pošasti na usjevima koje uzrokuju kukci i to naizmjeničnom sadnjom različitih kultura, nastanjivanjem prirodnih neprijatelja kukaca ili pak zaštićivanjem već postojećih vrsta tih neprijatelja. Malene bubamare i mrežokrilci učinkovito kontroliraju pošasti koje nanose biljne uši. Pored toga, zdravstveni radnici u jugoistočnoj Aziji otkrili su da par vretenčevih ličinki može spriječiti da ličinke komaraca onečiste vodu u nekom spremniku.

Dakle, čak i uz neugodnosti koje nanose, kukci su sastavni dio prirodnog svijeta o kojem ovisimo. Kao što ističe Christopher O’Toole, kukci mogu preživjeti bez nas, ali “mi ne možemo preživjeti bez njih”.