POGLED na zvijezdama posuto tamno nebo koje podsjeća na baršun često ispunjava čovjeka osjećajem strahopoštovanja. Kroz čitavu povijest budi u čovjeku želju da izražava divljenje Stvoritelju te ljepote. Prije mnogo vremena jedan je pjesnik oduševljeno rekao: “Nebesa kazuju slavu Božju, i djela ruku njegovih glasi svod nebeski” (Psalam 19:1). Međutim, ljudi drevnog doba koji su promatrali noćno nebo vidjeli su više od samo njegove ljepote.

Astronomi iz prošlih vremena zapazili su da u kretanju čitavih skupina zvijezda izgleda postoji određeni red. Premda se kreću nebom s istoka prema zapadu, zvijezde ne mijenjaju svoj položaj u odnosu jedna na drugu. * Drugim riječima, svake noći mogle su se vidjeti iste specifične grupe zvijezda. Budući da je čovjek htio na neki način sistematizirati te nebrojene zvijezde, svrstao ih je u skupine. Uz malo mašte te su mu skupine počele nalikovati životinjama, ljudima ili predmetima. Tako su ljudi počeli određene skupine zvijezda smatrati zviježđima.

Neka zviježđa koja danas poznajemo prvi put su opisana u drevnom Babilonu. Među njima je i 12 zviježđa koja predstavljaju znakove zodijaka. Ta su zviježđa igrala — i još uvijek igraju — važnu ulogu u astrologiji, proricanju navodnog utjecaja zvijezda na ljudska zbivanja. Međutim, u Bibliji se osuđuje proricanje po zvijezdama (5. Mojsijeva 18:10-12). No obožavatelji Jehove Boga ipak su znali za razna zviježđa. Tako, naprimjer, biblijska knjiga Joba govori da je Jehova ‘stvorio zviježđe Aš, zviježđe Kesil i zviježđe Kima’ (Job 9:9, NS).

 Imena mnogih zviježđa koja danas poznajemo potječu iz grčke mitologije. Na suvremenim zvjezdanim kartama još uvijek se mogu naći imena kao što su Cefej, Kasiopeja, Andromeda i Herkul.

Otprilike 150. n. e. grčki astronom Ptolemej napravio je pregled cjelokupnog tadašnjeg znanja s područja astronomije. Pregled je nazvan Almagest i sadrži popis od 48 zviježđa. Na kartama i atlasima neba koji su nastali u stoljećima nakon Ptolemeja obično je bilo označeno tih 48 zviježđa. Ustvari, broj zviježđa ostao je nepromijenjen sve negdje do 16. stoljeća. * Kasnije je dodano još 40 zviježđa. Godine 1922. Međunarodno astronomsko društvo službeno je usvojilo popis tih 88 zviježđa.

Ptolemejevo je djelo osim popisa zviježđa sadržavalo i popis više od tisuću zvijezda, zajedno s podacima o jačini njihovog sjaja i o njihovom položaju na nebu. Ptolemej ne navodi samo položaj svake zvijezde s točnim koordinatama na nebu već pruža i neke dodatne detalje. Naprimjer, jednu zvijezdu u zviježđu Ursa Major (Veliki medvjed) Ptolemej opisuje kao “zvijezdu na početku repa”, a položaj jedne komete opisuje riječima “lijevo od Andromedinog desnog koljena”. Stoga je “svaki dobar astronom”, kaže se u jednom priručniku, “morao poznavati njegovu nebesku anatomiju!”

No zašto se zviježđa koja su poznata ljudima još od drevnih vremena većinom nalaze na sjevernom nebu? To je zato što promatranje određenih skupina zvijezda kao zviježđa potječe sa Sredozemlja, područja na kojem se vidi upravo sjeverno nebo, objašnjava jedan uranograf, odnosno izrađivač karata neba. Nova zviježđa pronađena su tek kasnije, kada je čovjek počeo istraživati južno nebo. Neka zviježđa otkrivena u novije vrijeme nose imena kao što su Kemijska peć, Sat s njihalom, Mikroskop i Teleskop.

Godine 1627. njemački znanstvenik Julius Schiller objavio je zvjezdani atlas pod naslovom Coelum Stellatum Christianum (Kršćansko zvjezdano nebo). Schiller je smatrao da je došlo vrijeme da se nebeski svod očisti od poganstva. Stoga se dao na posao kako bi uklonio s neba poganske likove i zamijenio ih osobama iz Biblije. Knjiga The Mapping of the Heavens objašnjava da je Schiller povezao “sjeverno nebo s Novim zavjetom, a južno nebo sa Starim zavjetom”. “Schiller je na južnoj hemisferi uveo čitav niz imena iz Starog zavjeta — Job zauzima mjesto Indijca i Pauna, dok je Kentaur pretvoren u Abrahama i Izaka.” Na sjevernoj hemisferi “Kasiopeja postaje Marija Magdalena, Perzej postaje Sv. Pavao, dok je dvanaest znakova zodijaka bez imalo muke zamijenjeno s dvanaest apostola”.

 Samo je jedno malo zviježđe preživjelo tu čistku. Bila je to Columba (Golubica), koja je navodno predstavljala golubicu koju je Noa poslao da pronađe suho tlo.

Izgled zvjezdanih karata s vremenom se promijenio. Nakon što je u 17. stoljeću izumljen teleskop, pojavila se potreba za kartama koje bi pružale preciznije podatke o položaju zvijezda. Osim toga, raskošni ukrasi koji su prije dominirali kartama sada su stavljeni u drugi plan, a s vremenom su bili i potpuno uklonjeni. Danas većina zvjezdanih atlasa prikazuje samo zvijezde, skupine zvijezda, maglice, galaksije i druge objekte koji su od interesa za one koji promatraju noćno nebo.

Sredinom 19. stoljeća počeli su se praviti opsežniji katalozi. Jedan od pionira na tom polju bio je njemački astronom Friedrich Wilhelm Argelander. On je s nekoliko asistenata započeo ogroman pothvat izrade kataloga zvijezda na sjevernom nebu. Teleskopom su otkrili oko 325 000 zvijezda te su izračunali položaj i jačinu sjaja svake pojedine zvijezde. Budući da se opservatorij u kojem su radili nalazio u njemačkom gradu Bonnu, katalog je dobio ime Bonner Durchmusterung (Bonski opći pregled). Katalog je objavljen 1863. Nakon Argelanderove smrti jedan je njegov asistent nastavio njegov rad. Napravio je zvjezdanu kartu južnog neba i objavio svoj rad pod nazivom Südliche Bonner Durchmusterung (Bonski opći pregled južnog neba). Posljednji pregled iz ove serije objavljen je 1930. u Cordobi (Argentina). Ti su katalozi još dan-danas vrijedni.

Nakon djela Argelandera i njegovih nasljednika pojavili su se još bolji katalozi. No posljednjih godina, kad su se pojavili svemirski teleskopi, pružila se mogućnost za ostvarenje dotad nezamislivih kartografskih pothvata. U današnje vrijeme astronomi su pomoću svemirskog teleskopa Hubble sastavili katalog koji sadrži otprilike 15 milijuna zvijezda!

Najnoviji uspjeh u izradi karata nebeskog svoda predstavljaju dva nova kataloga koja je objavila Evropska svemirska agencija. Temelje se na istraživanjima provedenim pomoću svemirskog teleskopa satelita Hipparcos. Svojom preciznošću nadmašuju sve dosad načinjene kataloge. Na temelju tih kataloga tiskani su i novi zvjezdani atlasi. Jedan od njih je opsežan atlas u tri sveska nazvan Millennium Star Atlas (Milenijski zvjezdani atlas).

Taj će naslov možda podsjetiti čitaoce Biblije na Milenij, ili Kristovu Tisućugodišnju Vladavinu mira, koja se spominje u Bibliji (Otkrivenje 20:4). U tom će razdoblju čovjek nesumnjivo još mnogo naučiti o zadivljujućem svemiru, koji je čak i u današnjim najvećim zvjezdanim atlasima predstavljen tek jednim neznatnim djelićem.