“NIJE to bio samo kraljevski poklon već i najljepši izraz poštovanja iskazan češkoj naciji!” Tako je jedan novinar opisao ostavštinu koju je češki Nacionalni muzej dobio od Joachima Barrandea, poznatog paleontologa iz 19. stoljeća. Barrandeov “kraljevski poklon” Česima sastoji se od važne kolekcije više od 1200 sanduka punih fosila, koje je on desetljećima sakupljao, proučavao i klasificirao. Iako vas možda neka kolekcija starih fosila previše ne oduševljava, Barrandeov poklon paleontolozima vrijedi puno više nego nađeno blago!

Paleontolog je znanstvenik koji pomoću fosilnih ostataka proučava život u prošlim geološkim razdobljima. Paleontologija je manje-više nova znanost. U srednjem vijeku na fosile se gledalo kao na “šalu prirode” ili se smatralo da su ostaci zmajeva. Međutim, u 18. stoljeću ljudi iz viših slojeva počeli su se zanimati za skupljanje fosila. Za proučavanje fosila počeli su se zanimati i znanstvenici iz mnogih zemalja. Joachim Barrande bio je jedan od njih. Što znamo o Barrandeu i čime je dao svoj doprinos na području paleontologije? Budući da je Barrande bio suvremenik Charlesa Darwina, kako je gledao na Darwinovu teoriju o evoluciji?

Joachim Barrande rođen je 1799. u Sauguesu, gradiću na jugu Francuske. U Parizu je studirao građevinarstvo, a specijalizirao se za izgradnju cesta i mostova. Istovremeno je pohađao i tečajeve prirodnih znanosti. Uskoro je postalo očito da je nadaren za to. Nakon što je diplomirao, Barrande je počeo raditi kao građevinar, no kad je francuskoj kraljevskoj obitelji zapeo za oko, pozvan je za tutora unuka kralja Karla X. Predmet — prirodne znanosti. Zbog revolucije u Francuskoj kraljevska je obitelj 1830. prognana i na koncu je otišla u Češku. Tamo im se pridružio i Barrande. U Pragu, glavnom gradu Češke, Barrande je ponovno započeo s građevinarstvom.

Kao stručnjak za gradnju cesta i mostova, Barrande je dobio zadatak da obiđe okolicu Praga zbog moguće gradnje željeznice koja bi išla na konjsku vuču. Dok je radio svoj posao, primijetio je da na tom području ima jako puno fosila. Bio je iznenađen kad je, nakon pažljivijeg promatranja, otkrio nevjerojatne sličnosti između čeških i britanskih geoloških slojeva. Njegova ljubav prema prirodnim znanostima ponovno se probudila, pa je na koncu prestao s građevinarstvom i naredne 44 godine svoj život posvetio paleontologiji i geologiji.

Barrandeova učionica bila je seosko područje srednje Češke bogato fosilima. Svakoga dana dolazio je do novih nalaza iznimne ljepote i raznolikosti. Godine 1846. bio je spreman za objavljivanje prvih rezultata svog istraživanja. U tom je djelu opisao i klasificirao nove vrste trilobita, koje su nekoć nastavale na dnu mora.

Barrande je nastavio sakupljati i proučavati fosile. Onda je, 1852, objavio prvi svezak monografije, odnosno rasprave, pod naslovom The Silurian System of Central Bohemia (Silurski sustav središnje Češke). * Svezak I govorio je o trilobitima. Nakon njega uslijedili su svesci posvećeni rakovima, hrskavičnjačama, glavonošcima, školjkašima i drugim fosilnim organizmima. Tokom svog života objavio je 22 sveska u kojima je detaljno opisao više od 3 500 vrsta. To je djelo jedna od najvećih monografija na području paleontologije.

Barrande se od ostalih istraživača razlikovao po svojim metodama rada. U svoj rad prirodoslovca unio je disciplinu inženjera.  Kao projektant, nije podnosio netočne kalkulacije ili crteže. Kao paleontolog, nastojao je postići izuzetno visoki stupanj preciznosti u svojim crtežima, ulažući veliki trud da budu točni do najsitnijeg detalja. Osobno je dotjerao mnoge crteže koji su uvršteni u njegovu monografiju, iako su originale skicirali profesionalni umjetnici.

Međutim, Barrandeova pedantnost nije bila ograničena samo na njegove crteže. Nakon što bi se za svaki svezak njegove monografije složila slova, osobno bi provjeravao tekst. Ako nije bio zadovoljan, loše je dijelove poslao natrag da ih se nanovo složi. Barrande je imao cilj da svako djelo koje objavi bude što točnije. U tome je izvrsno uspio. Danas, nakon skoro 150 godina, istraživači i dalje koriste Silurian System kao priručnik.

Kad je 1859. objavljena knjiga Porijeklo vrsta, Charlesa Darwina, mnogi su znanstvenici za tren oka prihvatili teoriju o evoluciji, koja je bila u trendu. Ali ne i Barrande. Od početka je odbacivao teoriju o evoluciji zato što u fosilnim zapisima nije našao ništa što bi ga uvjerilo u njenu istinitost. Barrande je rekao da je svrha njegovog djela “istraživati stvarnost, a ne stvarati prolazne teorije” (naglašeno od nas). Ustvari, na naslovnoj stranici svakog sveska Silurian Systema upisao je moto: ”C’est ce que j’ai vu“ (To je ono što sam vidio).

Barrande je primijetio da su tijela mnogih životinja bila u različitim fazama razvoja. Međutim, ispravno je zaključio da su pripadala istim vrstama, ali različitom dobu. Nije pronašao dokaze da je neka vrsta životinje evoluirala u neku drugu. Rezimirajući Barrandeovu filozofiju, u knjizi A Petrified World stoji: “Cjelokupni Barrandeov rad (...) temelji se na činjenicama, što je njegovo najbolje obilježje. Na tom stupnju osnovnog istraživanja nema mjesta spekulacijama ili nagađanju, kao ni općenitim teorijama.”

Unatoč svom velikom uspjehu, Barrande nije postao žrtva ponosa ili nepoštenja. Iako se bez problema uklapao u krugove evropske inteligencije i govorio nekoliko jezika, uvijek se znao ophoditi s običnim ljudima. Naučio je češki da bi bio bliži ljudima. To mu je pomoglo u radu, jer je mogao komunicirati s radnicima u kamenolomu koji su mu pomagali da sakupi nove uzorke za svoju kolekciju.

Barrande je bio religiozan čovjek, a ono što je otkrivao u prirodi jačalo je njegovu vjeru u Boga. Fosile je nazvao “medaljonima prvih djela stvaranja”. Štoviše, u uvodu svog djela govorio je o emocijama koje su mu dale snage da ustraje u istraživanju: “Onoga tko otkriva neki dio Stvoriteljevih djela ili razmišlja o njemu prožima i očarava osjećaj divljenja, zadovoljstva i odobravanja.”

Joachim Barrande umro je 1883, ostavivši iza sebe znanstveni materijal neprocjenjive vrijednosti. Njegov pedantan pristup radu cijene znanstvenici diljem svijeta. Zbog realnog, činjeničnog pristupa koji je imao, istraživači i dan-danas koriste pažljivo dokumentirana otkrića Joachima Barrandea. Govoreći sa znanstvenog gledišta, nije bilo pretjerano reći da Barrandeova ostavština ‘nije samo kraljevski poklon’.