OVAJ komentar pokazuje što mnogi misle o laganju. Oni smatraju da laganje nije neispravno ako se time nikome ne nanosi šteta. Takav način razmišljanja čak ima znanstveni naziv — etika situacije, što znači da je jedini zakon koji se treba slijediti takozvani zakon ljubavi. Odnosno, kako to objašnjava spisateljica Diane Komp, “ako imaš ispravnu motivaciju i dobre namjere, (onda) činjenica da si slagao (...) i nije neki problem”.

Takav je stav uobičajen u današnjem svijetu. Skandali vezani uz laži koje su izgovorili istaknuti političari i drugi svjetski vođe potresaju društvo. Mnogi ljudi, pod utjecajem takve klime, nisu baš više tako odlučni govoriti istinu. U nekim područjima života laganje je čak postalo poslovna politika. “Plaćena sam da lažem. Pobjeđujem na natjecanjima u prodaji i svake godine osvojim najbolje kritike ako lažem (...). Izgleda da je to posvuda srž poduke o maloprodaji”, objašnjava jedna trgovkinja. Mnogi misle da takozvane male nedužne laži zapravo nisu štetne. Je li to točno? Postoje li trenuci kad kršćani imaju razloga lagati?

Biblija otvoreno osuđuje sve vrste laganja. ‘Bog potire [“uništit će”, NS] lažljivce’, kaže psalmist (Psalam 5:6; vidi Otkrivenje 22:15). U Bibliji se u Pričama Salamunovim 6:16-19 navodi sedam stvari koje Jehova prezire. “Jezik lažljiv” i “lažan svjedok koji govori laž” na istaknut su način uvršteni u ovaj popis. Zašto? Zato što Jehova mrzi štetu koju laži uzrokuju. To je jedan od razloga zašto je Isus Sotonu nazvao lašcem i ubojicom ljudi. Njegove su laži čovječanstvo odvukle u nevolju i smrt (1. Mojsijeva 3:4, 5; Ivan 8:44; Rimljanima 5:12).

Koliko je laganje ozbiljno u Jehovinim očima vidi se iz onoga što se desilo Ananiji i Safiri. Njih dvoje namjerno je lagalo apostolima jer su očito pokušali ispasti velikodušniji nego što su to uistinu bili. To što su  učinili bilo je hotimično i smišljeno. Apostol Petar je stoga rekao: “Nisi slagao ljudima, nego Bogu.” Zbog toga ih je Bog oboje usmrtio (Djela apostolska 5:1-10).

Nekoliko godina kasnije apostol Pavao je savjetovao kršćane: “Ne lažite jedan drugome” (Kološanima 3:9). Ta je opomena naročito bitna u kršćanskoj skupštini. Isus je rekao da će načelna ljubav biti znak prepoznavanja njegovih pravih sljedbenika (Ivan 13:34, 35). Takva nelicemjerna ljubav može rasti i bujati samo u sredini u kojoj u potpunosti vlada poštenje i povjerenje. Teško je voljeti nekoga ako ne vjerujemo da će nam uvijek govoriti istinu.

Iako je svako laganje vrijedno osude, neke su laži ozbiljnije od drugih. Naprimjer, osoba može lagati zbog srama ili iz straha. Nekome drugome može postati navika da, ispunjen zloćom, laže s ciljem da naudi nekome ili da ga povrijedi. Zbog zlobnih motiva takav hotimičan lažac predstavlja opasnost za druge i, ukoliko se ne pokaje, bit će isključen iz skupštine. Budući da se iza svih laži ne krije zloba, potrebno je paziti da se neutemeljeno ne osuđuje osobu, već se trebaju poznavati svi faktori koji stoje iza nečije laži. Treba uzeti u obzir motive i olakotne okolnosti (Jakov 2:13).

Naravno, to što smo osobe koje govore istinu ne znači da sve informacije moramo otkrivati bilo kome tko ih zatraži od nas. ‘Ne dajte ono što je sveto psima, i ne bacajte svoje bisere pred svinje, da se ne bi okrenule te vas rastrgale’, upozorio je Isus u Mateju 7:6. Naprimjer, pojedinci sa zlim namjerama nemaju pravo saznati neke stvari. Kršćani znaju da žive u neprijateljski nastrojenom svijetu. Zbog toga je Isus savjetovao svoje učenike da budu “oprezni kao zmije”, a ipak “bezazleni kao golubovi” (Matej 10:16; Ivan 15:19). Isus nije uvijek iznosio na vidjelo potpunu istinu, a naročito ne onda kad bi otkrivanje svih činjenica moglo nepotrebno dovesti u opasnost njega ili njegove učenike. Pa ipak, čak i u takvim trenucima nije lagao. Umjesto toga, šutio bi ili bi promijenio temu (Matej 15:1-6; 21:23-27; Ivan 7:3-10).

Vjerni muškarci i žene spomenuti u Bibliji, kao što su Abraham, Izak, Rahaba i David, na sličan su način bili diskretni i oprezni kad su dolazili u kontakt s potencijalnim neprijateljima (1. Mojsijeva 20:11-13; 26:9; Jozua 2:1-6; 1. Samuelova 21:10-14). Biblija takve muškarce i žene opisuje kao vjerne obožavatelje čiji su životi bili obilježeni poslušnošću. Zbog toga su vrijedni oponašanja (Rimljanima 15:4; Hebrejima 11:8-10, 20, 31, 32-39).

Možda bude trenutaka kad je laganje na prvi pogled najjednostavnije rješenje. No kršćani danas čine dobro ako oponašaju Isusov način ponašanja i slijede svoju biblijski školovanu savjest kad se nalaze u izrazito teškim situacijama (Hebrejima 5:14).

Biblija nas potiče da govorimo istinu i budemo pošteni. Laganje nije ispravno i trebali bismo slijediti biblijski savjet: “Govorite istinu svaki sa svojim bližnjim” (Efežanima 4:25). Na taj način sačuvat ćemo čistu savjest, promicat ćemo mir i ljubav u skupštini te ćemo nastaviti iskazivati čast ‘Bogu istine’ (Psalam 31:5; Hebrejima 13:18).