KRIZA u pogledu obitelji bez oca potječe iz industrijske revolucije. Kad su muškarci počeli napuštati domove zbog poslova u tvornicama, utjecaj oca u obitelji počeo je iščezavati; majke su preuzele veću ulogu u odgajanju djece. * Usprkos tome, većina očeva ostala je sa svojom obitelji. No, sredinom 1960-ih stopa razvoda u Sjedinjenim Državama počela je drastično rasti. Razvod više nisu kočile religiozne, ekonomske i socijalne barijere. Potaknut savjetima samozvanih stručnjaka, koji su tvrdili ne samo da razvod neće škoditi djeci već da će im zapravo dobro doći, rekordan broj bračnih parova odlučio se na razvod. U knjizi Divided Families—What Happens to Children When Parents Part, Franka F. Furstenberga, ml., i Andrewa J. Cherlina, stoji: “[Od 1960-ih] u Belgiji, Francuskoj i Švicarskoj stope [razvoda] su se udvostručile, dok su se u Engleskoj, Kanadi i Nizozemskoj trostruko povećale.”

Iako djeca nakon razvoda obično ostaju s majkom, većina očeva koji odu želi zadržati blizak odnos s djecom. Povjeravanje djece na čuvanje i odgoj oboma roditeljima popularno je rješenje. Pa ipak, većina razvedenih očeva ima jako slab kontakt sa svojom djecom. Jedna anketa je otkrila da se samo jedno od šestero djece svaki tjedan viđa s razvedenim ocem. Skoro polovina djece oca nije vidjela čitavu godinu!

Da bi se oboma razvedenim roditeljima moglo povjeriti djecu na čuvanje i odgoj, potrebna je jako velika suradnja i povjerenje — a to su osobine kojih obično ima jako malo. Istraživači Furstenberg i Cherlin objašnjavaju to ovako: “Glavni razlog zašto očevi prestanu viđati svoju djecu je taj što ne žele imati nikakve veze sa svojim bivšim ženama. I mnoge žene usvajaju isti stav prema bivšim muževima.”

Istina, mnogi razvedeni očevi redovito viđaju svoju djecu. No budući da više nisu iz dana u dan sa svojom djecom, nekima je teško ponašati se kao očevi kad su s njima. Mnogi se odluče samo s njima igrati, skoro sve zajedničko vrijeme provoditi u rekreaciji ili kupovini. Četrnaestogodišnji Ari opisuje svoje vikende koje provede s ocem ovim riječima: “Nema točno određenog vremenskog rasporeda, nema pravila: ‘Vrati se kući do pet i trideset.’ Sve je slobodno. Nema ograničenja. Osim toga, otac mi uvijek kupuje poklone” (How It Feels When Parents Divorce, Jill Krementz).

Otac pun ljubavi trebao bi ‘znati davati dobre darove svojoj djeci’ (Matej 7:11). No darovi ne mogu zamijeniti potrebno vodstvo i stegu (Priče Salamunove 3:12; 13:1). Kad netko ulogu roditelja zamijeni s ulogom osobe za igranje ili posjetioca, odnos između oca i djeteta sigurno će oslabiti. Zaključak jedne studije glasio je: “Razvod može trajno prekinuti odnos između oca i djeteta” (Journal of Marriage and the Family, svibanj 1994).

Budući da su povrijeđeni i ljuti — ili možda samo hladno ravnodušni — jer nisu dio života svoje djece, neki muškarci zapostave obitelj tako što ne plaćaju potrebnu novčanu naknadu * (1. Timoteju 5:8). “O svom ocu ne mislim ništa dobro”, kaže jedan ogorčeni tinejdžer. “On stvarno nema nikakve veze s nama, niti nas financijski podupire niti nam daje bilo što drugo, a mislim da je to grozno.”

Najveći porast broja djece bez očeva rezultat je rekordnog broja rođene vanbračne djece. “Oko trećina sve djece u [Sjedinjenim Državama] sada se rađa izvan bračne zajednice”, piše u knjizi Fatherless America. Od nekih 500 000 beba, koje svake godine rode majke u dobi od 15 do 19 godina, 78 posto pripada nevjenčanim tinejdžerima. Međutim, trudnoća tinejdžerki predstavlja globalni problem. A programi koji poučavaju o kontracepciji ili zagovaraju apstinenciju nisu baš puno utjecali na spolni život tinejdžera.

Knjiga Teenage Fathers, Bryana E. Robinsona, objašnjava: “Zbog liberalnijih društvenih stavova prema seksu i trudnoći prije braka, vanbračna trudnoća više ne izaziva sram  i poniženje kao što je to bilo 1960-ih. (...) Isto tako, reklame, muzika, filmovi i televizija današnje mlade stalno bombardiraju seksualnošću. Američki mediji adolescentima govore da je seks romantičan, uzbudljiv i privlačan, a nikad im ne pokažu realne posljedice spontanog i neodgovornog spolnog ponašanja.”

Mnogi mladi izgledaju bezbrižno nesvjesni posljedica nedozvoljenog seksa. Zapazite neke komentare koje je čuo pisac Robinson: “‘Nije izgledala kao tip žene [koja bi mogla zatrudnjeti]’; ‘Spolne smo odnose imali samo jednom tjedno’; ili ‘Mislio sam da se ne može zatrudnjeti nakon prvog spolnog odnosa’.” Dakako, neki mladići jako dobro znaju da seks može dovesti do trudnoće. Knjiga Young Unwed Fathers primjećuje: “Mnogim mladićima [iz siromašnih gradskih četvrti] seks je važan simbol društvenog statusa; seksualna osvajanja postala su stvar časti. Mnoge djevojke nude seks kao nagradu, a zauzvrat žele zadobiti simpatije nekog mladića.” U nekim krugovima siromašnih četvrti mladiće koji nisu očevi čak se zadirkuje jer su “djevci”!

Slika postaje još gora kad razmotrite rezultate jedne studije koja je 1993. provedena među majkama školske dobi u Kaliforniji. Pokazalo se da je dvije trećine djevojaka zatrudnjelo s mladićima koji su imali 20 i više godina, a ne s tinejdžerima! Ustvari, neke studije pokazuju da su mnoge nevjenčane mame tinejdžerske dobi bile žrtve protupravne obljube — ili čak zloupotrebljavanja u djetinjstvu. Takvo iskorištavanje koje uzima maha otkriva koliko je današnje društvo postalo bolesno i izopačeno (2. Timoteju 3:13).

Tinejdžeri koji su očevi rijetko kad preuzmu dugotrajnu odgovornost za svoju djecu. Jedan mladić čija je djevojka zatrudnjela rekao je: “Jednostavno sam joj rekao: ‘Vidimo se.’” Međutim, kao što ističe jedan članak iz časopisa Family Life Educator, “većina mladih očeva kaže da svim srcem želi imati blizak odnos sa svojom djecom”. Jedna studija provedena među mladim neoženjenim očevima pokazala je da je 70 posto njih posjećivalo dijete jednom tjedno. “Međutim”, upozorava članak, “kako djeca odrastaju, tako se broj posjeta smanjuje.”

Jedan 17-godišnji otac rezimirao je zašto, riječima: “Da sam samo znao koliko će biti teško, nikada ne bih dozvolio da se to desi.” Većina mladih emocionalno je nezrela i nema dovoljno iskustva da bi mogla udovoljavati zahtjevima roditeljstva. Mnogi nemaju ni završenu školu niti znaju neke vještine s kojima bi mogli zarađivati za život. Umjesto da se bore s poniženjem zbog doživljenog neuspjeha, mnogi mladi muškarci naprosto ostave svoju djecu. “Život mi je prava zbrka”, priznaje jedan mladi otac. Jedan drugi se žali: “Jedva se brinem za sebe; ne znam što bih da se moram brinuti i za [svog sina].”

U biblijska vremena Židovi su imali jednu izreku: “Roditelji su jeli kiselo grožđe, ali djeca osjećaju kiseli okus” (Ezehijel 18:2, Today’s English Version). Bog je Židovima rekao da je moglo biti drugačije, greške iz prošlosti nisu se trebale ponavljati u budućnosti (Ezehijel 18:3). Usprkos tome, izgleda da milijuni djece danas osjećaju gorčinu ‘kiselog grožđa’ svojih roditelja — plaćaju kaznu za nezrelost, neodgovornost i bračne promašaje svojih roditelja. Istraživanja su bezbroj puta pokazala da su djeca koja odrastaju bez oca izložena mnogim fizičkim i emocionalnim rizicima. (Vidi okvir na stranici 7.) Naročito je uznemiravajuća činjenica da se ta ostavština, život proveden u obitelji bez oca, često prenosi s generacije na generaciju — a to stvara beskrajni krug boli i jada.

Je li obitelj bez oca osuđena na propast? Ni u kom slučaju. Ustvari, dobra vijest je da za obitelj bez oca izlaz ipak postoji. Naš sljedeći članak objasnit će kako.