“U posljednjih pet desetljeća u svijetu je postignut veći napredak u suzbijanju gladi nego u proteklih pet stoljeća”, kaže se u publikaciji UNDP Today, koju izdaje Program Ujedinjenih naroda za razvoj. “Od 1960. u zemljama u razvoju smrtnost djece smanjena je za 50 posto, broj pothranjene djece smanjen je za oko 33 posto, a broj djece koja pohađaju školu porastao je za 25 posto.” No isti izvor priznaje da unatoč tom napretku, siromaštvo diljem svijeta “i dalje uzima maha”.

Što je još gore, neki su ljudi u sve nepravednijem položaju u odnosu na pripadnike društva u kojem žive i na pripadnike drugih društava. “U usporedbi sa situacijom od prije godinu dana”, kaže Catherine Bertini, direktorica UN-ovog Svjetskog programa za hranu, “sada mnogo više ljudi diljem svijeta pati od pothranjenosti i gladuje.” Ustvari, danas u zemljama u razvoju oko 840 milijuna ljudi konstantno gladuje, preko milijardu ljudi nema pitke vode, a gotovo 1,5 milijardi jedva sastavlja kraj s krajem, raspolažući s manje od jednog dolara po danu. Mary Robinson, UN-ova visoka povjerenica za ljudska prava, upozorava kako postoji “opasnost da dođemo do točke kada svijet neće biti podijeljen između zemalja u razvoju i razvijenih zemalja, nego između prerazvijenih zemalja i [zemalja] koje se nikad neće razviti”.

Koliko bi novca trebalo potrošiti današnje svjetsko stanovništvo od šest milijardi ljudi da bi se smanjio jaz između bogatih i siromašnih? Manje nego što bi se očekivalo. UN računa da je potrebno dodatnih 9 milijardi dolara (1,50 dolara po osobi) godišnje da bi se ljudima diljem svijeta osiguralo provođenje sanitarnih mjera i čistu vodu, dok bi dodatnih 13 milijardi dolara (otprilike 2 dolara po osobi) godišnje trebalo da se svakom stanovniku Zemlje zadovolje osnovne potrebe u pogledu zdravstvene zaštite i prehrane. Premda su to velike svote, one djeluju beznačajno u usporedbi sa svotama koje svjetsko stanovništvo troši u druge svrhe. Naprimjer: jedne od proteklih godina svijet je potrošio 435 milijardi dolara (preko 70 dolara po osobi) na reklame, dok je 780 milijardi dolara (130 dolara po osobi) potrošeno u vojne svrhe. Očito, premošćivanje jaza između svjetskih bogataša i siromaha zapravo i nije stvar pronalaženja dovoljno novčanih sredstava, već ispravnog postavljanja prioriteta.