Gotovo i nema čovjeka koji se ne bi zadivio gledajući profinjenu ljepotu biljaka u cvatu, među kojima se gladiola ističe kao posebno lijep primjerak. Budući da je veoma omiljena, gladiola se u nekoliko zemalja, primjerice u Izraelu i Nizozemskoj, uzgaja u komercijalne svrhe. U Sjedinjenim Državama također postoje uzgajališta gladiola koja šalju svoje proizvode oduševljenim uzgajivačima cvijeća diljem svijeta.

Zadivljujuća porodica gladiola toliko je narasla da sada obuhvaća preko 2 000 sorti svih zamislivih boja, nijansi i šara. Kako su uzgajivači cvijeća došli do tog naizgled beskrajnog niza varijanti jednog te istog cvijeta?

Uzgajivač pomoću pribora kao što je četkica od devine dlake skida pelud s prašnika, muškog dijela, jednog cvijeta i prenosi ga na njušku tučka, ženski dio, drugog cvijeta. Pelud se obično stavlja na najdonje cvjetove biljke domaćina. Nakon toga cvijet se pokrije, a pokrov se veže kako prirodni oprašivači, kao što su pčele i muhe, ne bi mogli utjecati na rezultat križanja. Da bi se postiglo određenu boju ili izgled cvijeta, jedna vrsta gladiole križa se s nekom drugom koja ima željena svojstva.

Time je dobivena nova sorta cvijeta, ili hibrid, a ne nova vrsta cvijeta. Potencijal za toliku raznolikost već je prije postojao, pohranjen u složenom genetskom kodu gladiole. Selektivnim križanjem mogu se dobiti gladiole čije se boje kreću od blještavobijele do zagasitocrvene ili tamnoljubičaste. Također postoje gladiole s mrljicama, točkicama, naborima i dvostrukim nizom cvjetova. Neke čak i blago mirišu.

Pažljivo pogledajte gladiole na popratnim ilustracijama i obratite pažnju mnoštvu varijacija. Kako li je prekrasna gladiola po imenu “Pulchritude” (ljepotica)! Raširene latice njena cvijeta otkrivaju nježne, naborane rubove blijedoljubičaste boje koji na samom kraju prelaze u tamniju nijansu te boje. Na unutrašnjim laticama, koje vode do grla cvijeta, vidi se predivna mješavina tamnoružičaste i purpurne boje.

Jedna druga sorta, nazvana “Orchid Lace” (orhidejina čipka), djeluje tako krhko kao da bi se oštetila kad biste je samo lagano dotaknuli. Cvjetovi su joj prislonjeni uz stabljiku, a iz sredine svakog šarenog grla izlaze dugački prašnici. Druge sorte nose slikovita imena kao što su “Glittering Star” (iskričava zvijezda), “Dream’s End” (san snova), “Red Alert” (crveni alarm), “Peerless” (neusporediva) i “Silver Moon” (srebrni mjesec).

Osim što uzimaju sjeme s cvjetova, uzgajivači gladiola sakupljaju i lukovice, zadebljali donji dio cvjetne stabljike. Također skupljaju male izdanke koji rastu na lukovici.

Kultivirane gladiole dobivene su uglavnom od afričkih sorti. Zato možemo reći da vuku korijen iz tropskih krajeva i prilično teško podnose oštru  klimu. U nekim zemljama možda ne bi izdržale hladnu zimu, ali dobro uspijevaju u toplim ljetnim mjesecima.

U hladnijim podnebljima lukovice treba na kraju sezone rasta izvaditi iz zemlje i pažljivo očistiti. Dotad će se već razviti novi izdanak, a skidanjem slojeva stare, sasušene lukovice sa samog kraja stabljike olakšat ćete novoj da pusti korijenje. Osim toga, moraju se skinuti i izdanci lukovice, veličine zrna graška, koji okružuju svaku lukovicu poput boba grožđa. Za hladna vremena lukovice i njihove izdanke treba držati na suhom i hladnom mjestu, na temperaturi malo iznad nule.

Svaki zasađeni izdanak lukovice potjerat će tanke listove, a do kraja sezone rasta izdanak će postati prava lukovica. Kad je iduće sezone zasadite, iz nje će izrasti raskošna biljka koja će imati cvjetove.

U područjima s umjerenom klimom sađenje može započeti u rano proljeće. U toplijim podnebljima vrijeme sađenja ne igra presudnu ulogu. Najbolje je da se izdanci lukovice i same lukovice zasade u vlažno i malo kiselkasto tlo. Gladiole treba zasaditi na mjestu na kojem će biti izložene sunčevoj svjetlosti, budući da baš ne uspijevaju u hladu.

Izdanci lukovice mogu se zasaditi u brazdu na dubinu od oko osam centimetara i potom prekriti zemljom. S druge strane, prave lukovice treba zasaditi na dubinu od oko 13 centimetara. Da vrt ne bi bio pretrpan biljkama, razmak između lukovica srednje veličine treba biti oko osam centimetara, dok bi razmak između većih lukovica trebao biti od 10 do 13 centimetara. Ako lukovice pažljivo očistite i zasadite, nakon nekoliko mjeseci možete očekivati nagradu u obliku neopisivog prizora — profinjene ljepote gladiola prekrasnih boja.