ZAJEDNO s kitom ubojicom i glavatom ulješurom, velika bijela psina * čini posljednju kariku morskog hranidbenog lanca. U obitelji morskih pasa on je glavni i nitko mu nije ravan. Proždire sve na što naiđe — ribe, delfine, pa čak i druge morske pse. No kako biva sve stariji, krupniji i sporiji, omiljeno jelo postaju mu tuljani, pingvini i lešine — naročito lešine kitova.

Većina morskih pasa u potrazi za hranom koristi sva svoja osjetila, uključujući i izvanredan vid. Što se tiče osjetila mirisa, dovoljno je reći da im odlično odgovara metaforično ime plivajući nos! Osim toga, imaju tako dobar sluh da rijetko koji zvuk promakne njihovim ušima — stoga bi se morske pse moglo zvati i plivajuće uši.

Morski pas osim sluha ima i stanice osjetljive na razlike u tlaku vode, koje tvore bočnu prugu s obje strane njegovog tijela. Ništa ne može promaknuti tom njegovom prislušnom aparatu koji naročito dobro registrira vibracije trzanja — naprimjer snažno trzanje ribe probodene harpunom. Stoga je preporučljivo da oni koji se bave podvodnim ribolovom harpunom što prije izvade iz vode ulovljenu ribu koja krvari i trza se.

Morski pas ima i šesto čulo. Zahvaljujući Lorenzinijevim ampulama — sitnim  kanalićima koji prekrivaju njegov nos — morski pas može otkriti slabo električno polje koje stvaraju otkucaji srca, micanje škrga ili rad mišića potencijalne žrtve. Ustvari, morski pas ima tako istančano šesto čulo da čak može osjetiti djelovanje Zemljinog magnetskog polja na ocean. Zbog toga morski psi mogu odrediti gdje je sjever, a gdje jug.

Premda ga zovu velika bijela psina, samo mu je donji dio trupa bijel ili pepeljast. Leđa su mu obično tamnosiva. Te dvije boje spajaju se na bokovima ribe, tvoreći neravnu liniju koja se razlikuje od jednog do drugog morskog psa. Njemu taj detalj pomaže da se kamuflira, dok znanstvenicima pomaže da razlikuju svakog pojedinog morskog psa.

Do koje veličine narastu morski psi? “Točno izmjerena dužina najvećih bijelih psina varira od 5,8 do 6,4 metra”, piše u knjizi Great White Shark (Velika bijela psina). Riba te veličine može imati preko 2 000 kilograma. Međutim, zahvaljujući svojim trokutastim perajama koje su blago zakrenute unatrag i spojene s vretenasto izduženim tijelom, ta čudovišta klize u vodi poput raketa. Njihov gotovo simetričan rep, građen kao neka vrsta pogonskog motora, daljnja je rijetka karakteristika po kojoj se razlikuju od ostalih morskih pasa, koji imaju izrazito asimetrične repove.

Najupečatljiviji, a i najjezovitiji, detalji na tijelu velike bijele psine su njegova ogromna čunjasta glava, hladne crne oči i čeljust prepuna neobično oštrih i pilastih zubi trokutastog oblika. Kad se ti dvosjekli “noževi” okrhnu ili ispadnu, zamjenjuju se novima, koje zubna ‘tekuća traka’ gura prema naprijed.

Morski psi iz porodice Lamnidae, u koju spadaju i psina dugonoska, psina atlantska te bijela psina, imaju krvotok koji se drastično razlikuje od krvotoka većine drugih morskih pasa. Njihova je krv oko 3 do 5 Celzijevih stupnjeva toplija od vode. Zahvaljujući tome što imaju topliju krv, brže probavljaju hranu te su snažniji i izdržljiviji. Psina dugonoska, koja se hrani brzim ribama što žive na otvorenom moru, primjerice tunom, može u kratkim naletima juriti pod vodom i 100 kilometara na sat!

Morski psi plivaju podižući tijelo pomoću dvije prsne peraje. U slučaju da plivaju presporo, zaljuljat će se i potonuti na dno, kao kad se avion sruši na zemlju, a to će se desiti unatoč tome što u jetri imaju spremnik ulja koji stvara uzgon i toliko je velik da na njega otpada možda četvrtina ukupne težine morskog psa! Osim toga, mnogi morski psi moraju stalno plivati da bi mogli disati, jer im tada voda bogata kisikom prolazi kroz usta i škrge. To je razlog što na licu uvijek imaju ledeni osmijeh!

Od 368 zasad poznatih vrsta morskih pasa samo je oko 20 opasno. Od toga su samo četiri vrste odgovorne za većinu od otprilike stotinu napada na ljude koliko ih se svake godine evidentira širom svijeta. Oko 30 napada završi smrću žrtve. Spomenuta četiri krivca su pas bik, koji je vjerojatno odnio više ljudskih života nego bilo koji drugi morski pas, pas tigar, pas trupan oblokrilac i bijela psina.

Iznenađujuće je da je najmanje 55 posto — a u nekim dijelovima svijeta čak oko 80 posto — žrtava preživjelo napad bijele psine. Zašto je tako mnogo ljudi preživjelo napad tog grabežljivca koji tjera strah u kosti?

Poznato je da velika bijela psina nakon prvog snažnog ugriza ispljune ranjeni plijen. Potom čeka da žrtva ugine prije nego što je pojede. U slučaju da napadne ljude, oni tu  njegovu naviku koriste za bijeg. Ponekad su žrtve znali spasiti hrabri plivači koji su bili s njima u društvu, a time se pokazuje koliko je mudar savjet da čovjek nikad ne pliva sam.

Međutim, takvi pokušaji spašavanja bili bi praktički ravni samoubojstvu kad ne bi bilo još jedne specifične crte u ponašanju velikog bijelog psa. Miris krvi ne budi u njemu nagon za žderanjem kao što je to slučaj kod nekih drugih morskih pasa. No zašto veliki bijeli primjenjuje strategiju “ugrizi pa ispljuni”?

Zbog svojih očiju, pretpostavlja jedan znanstvenik. Za razliku od drugih morskih pasa, veliki bijeli nema membranu nalik očnim kapcima koja bi mu štitila oči; umjesto toga, on ih neposredno prije sudara sa žrtvom okreće u očnoj šupljini. U trenutku sudara oko je nezaštićeno, pa može stradati ako ga, primjerice, tuljan zadere svojim pandžama. Stoga bijela psina obično zadaje brz, smrtonosan udarac i potom pušta žrtvu.

Imajte na umu i to da se bijele psine ponašaju slično kao bebe — sve najprije ide u usta na procjenu! “Nažalost, kad vas [za probu] ugrize veliki bijeli, posljedice mogu biti katastrofalne”, objašnjava John West, biolog mora iz Sydneya (Australija).

Premda je veliki bijeli pas opasna životinja, ipak nije krvoločna zvijer koja žudi za ljudskim mesom. Jedan ronilac koji vadi školjke Petrovo uho proveo je pod vodom 6 000 sati, a vidio je samo dva velika bijela, s tim da ga nijedan nije napao. Ustvari, često se znalo desiti da su veliki bijeli psi čak pobjegli od ljudi.

Kad je istraživač mora Jacques-Yves Cousteau sa svojim kolegom ronio u vodama Kapverdskih otoka, naišao je na jednog ogromnog bijelog morskog psa. “Reakcija [morskog psa] bila je zadnje što bi čovjek mogao zamisliti”, napisao je. “Prestravljeno je čudovište ispustilo oblačić izmeta i udaljilo se nevjerojatnom brzinom.” Cousteau je zaključio: “Razmišljajući o svim našim iskustvima s velikim bijelim, uvijek naiđem na velik raskorak između toga kako ljudi zamišljaju to stvorenje i toga kakvim smo ga mi vidjeli.”

Sedamdesetih je godina na popularno mišljenje o velikom bijelom psu uvelike utjecao roman Ralje, na temelju kojeg je snimljen i čuveni igrani film. Veliki bijeli je preko noći postao utjelovljenje zla, a “silna mnoštva lovaca na trofeje počela su se natjecati u tome tko će prvi izložiti kod kamina glavu ili ralje psa ljudoždera”, piše u knjizi Great White Shark. Nakon nekog vremena izložbeni primjerak zuba velike bijele psine postizao je (u Australiji) cijenu od čak 1 000 američkih dolara, dok je čitava čeljust koštala više od 20 000 dolara.

Međutim, daleko najviše velikih bijelih psina stradava u ribarskim mrežama. Osim toga, svake godine ulovi se i milijune drugih morskih pasa kako bi se zadovoljilo sve veću potražnju za proizvodima od morskih pasa, a to su u prvom redu peraje. Posljednjih godina smanjio se ulov, tako da se po čitavom svijetu oglasilo zvono za uzbunu, naročito kad je riječ o velikoj bijeloj psini.

Poznato je da morski pas pliva morem u potrazi za lešinama te za bolesnim, skoro uginulim i onemoćalim životinjama. Stoga zdrava populacija morskih pasa znači zdravo i čisto more.

Uviđajući da dolazi u pitanje opstanak morskog psa, Komisija za spašavanje vrsta, koja djeluje o okviru Međunarodne unije za očuvanje prirode, osnovala je Grupu specijalista za morske pse koja bi se trebala baviti svim problemima vezanim za morske pse. Međutim, proučavanje velike bijele psine nije jednostavno — ta vrsta nema veliko potomstvo i ugiba u zatočeništvu. Stoga se mora proučavati u njenom prirodnom okruženju.

Kad su ljudi bolje upoznali morske pse, promijenili su stav prema tim zadivljujućim stvorenjima. No velika bijela psina nije zbog toga promijenila ćud. Premda nije nemilosrdna zvijer, ona je ipak opasna životinja s kojom treba postupati oprezno i s poštovanjem. Da, s puno poštovanja!