MNOGIMA koji žive u bivšem Sovjetskom Savezu sloboda javnog sastajanja radi obožavanja Boga dragocjena je radost — radost koje su desetljećima bili lišeni.

Nakon boljševičke revolucije 1917. u Rusiji je bilo opasno čitati Bibliju, pa je malo ljudi svoju slobodu stavilo na kocku zbog toga. Jehovini svjedoci bili su iznimka. Ustvari, časopis Newsweek od 16. travnja 1956. — izdan prije skoro 44 godine — citirao je riječi jedne mlade osobe iz Istočne Njemačke: “Bibliju ne čita nitko osim Jehovinih svjedoka.” No zbog održavanja sastanaka na kojima se proučavalo Bibliju i propovijedanja biblijske poruke, Svjedoke se zatvaralo i odvodilo u radne logore. Međutim, gdje god da su otišli, svoju su pažnju usmjerili na biblijsku nadu, kao što to pokazuje popratni okvir.

Kad se Sovjetski Savez 1991. počeo raspadati, Svjedoci su tamo održali sedam kongresa čiji se program temeljio na biblijskoj pouci. Ukupno su bile prisutne 74 252 osobe. Godine 1993, samo dvije godine kasnije, 112 326 osoba okupilo se na osam takvih kongresa u 4 od 15 bivših republika Sovjetskog Saveza. * Mnoge od tih tisuća osoba godinama su bile u sovjetskim zatvorima i radnim logorima. Ti su vjerni kršćani bili jako zahvalni što su dobili slobodu da Boga obožavaju bez smetnji.

Od 1993. stanovnici bivših sovjetskih republika svake godine pokazuju cijenjenje za prednost slobodnog sastajanja na kršćanskim skupovima u svojoj domovini. Naprimjer, prošle su godine u bivšim sovjetskim republikama ukupno 282 233 Jehovinih svjedoka i njihovih prijatelja zajedno radosno obožavali Boga na 80 Oblasnih kongresa  “Božja proročanska riječ”. A ukupno su bile krštene 13 452 osobe.

Možda će vas iznenaditi informacija da su prošle godine i u drugim zemljama diljem svijeta održani kongresi na ruskom jeziku. Četiri takva skupa, u zemljama izvan bivšeg Sovjetskog Saveza, posjetilo je 6 336 osoba! Gdje su bili održani? I zašto tako puno ljudi koji govore ruski pokazuje veliko zanimanje za Bibliju? Prvo ukratko razmotrimo ovo zadnje pitanje.

Rusija ima bogatu vjersku povijest. Njene raskošne katedrale, sagrađene prije mnogo stoljeća, spadaju među najčuvenije katedrale kršćanstva. Pa ipak, Ruska pravoslavna crkva držala je ljude u neznanju s obzirom na razumijevanje Biblije, baš kao i Rimokatolička crkva.

“Biblija”, objašnjava nedavno izdana knjiga The Russian Tragedy—The Burden of History, “nikada nije bila sastavni dio ruskog pravoslavlja.” To je, kako kaže ruski izučavatelj religije Sergej Ivanenko, dovelo do “pomanjkanja biblijske spoznaje kod pravoslavaca zbog čega su mnogi koji idu u pravoslavnu crkvu podložniji utjecaju praznovjerja, okultizma i magije nego nevjernici”.

Poznati ruski pisac Tolstoj došao je do sličnog zaključka. Napisao je: “Sam sam se uvjerio da je doktrina [Ruske pravoslavne] crkve u teoriji lukava i štetna varka, a u praksi skup najgorih praznovjernih vjerovanja i vračanja, što sasvim prikriva čitavi smisao kršćanskog učenja.”

Ta se situacija pokazala plodnim tlom za uspon sovjetskog komunizma s njegovom ateističkom propagandom i dobro znanim geslom: “Religija je opijum za narod.” No, komunizam je i sam uskoro postao neka vrsta religije i često ga se zvalo crvena religija. Međutim, crvena religija nije dugo potrajala. Kad se 1991. sovjetska država raspala, milijuni ljudi bili su zbunjeni i pitali su se što dalje. Jehovini svjedoci potaknuli su mnoge tisuće Rusa da odgovore potraže u Bibliji.

Zahvaljujući dobrom obrazovnom sistemu, Rusi spadaju među najškolovanije ljude na svijetu. Tako su mnogi Rusi postali ne samo čitatelji Biblije već i ljubitelji njenih učenja. Istovremeno, naročito tokom 1990-ih, stotine tisuća ljudi emigriralo je iz bivšeg Sovjetskog Saveza u druge zemlje, kao što su Grčka, Njemačka i Sjedinjene Države. S kakvim rezultatom?

U 18. i 19. stoljeću mnogi su se Nijemci preselili u Rusiju. Najpoznatija pripadnica te nacije bila je 15-godišnja Sofija, koja je  1762. naslijedila svog muža i postala vladarica Rusije. Tijekom svoje duge vladavine, Sofija, koja je kasnije postala poznata kao Katarina Velika, pozvala je poljoprivrednike iz Njemačke da dođu živjeti u Rusiju. Poslije je, kad je Njemačka napala Sovjetski Savez u drugom svjetskom ratu, većina onih koji su porijeklom bili Nijemci transportirana u Sibir i sovjetske republike kao što su Kazahstan, Kirgistan i Uzbekistan. Nedavno su se mnogi Nijemci koji govore ruski, kao i drugi ljudi iz bivšeg Sovjetskog Saveza, preselili u Njemačku jer tamo vladaju bolji ekonomski uvjeti.

U prosincu 1992. u Berlinu je osnovana prva ruska skupština u čitavoj Njemačkoj. Do prošle godine u Njemačkoj su, u tri pokrajine ruskog govornog područja, osnovane 52 skupštine i 43 manje grupe. Na Oblasnom kongresu “Božja proročanska riječ”, održanom na ruskom jeziku u Kölnu od 30. srpnja do 1. kolovoza, bio je najveći broj prisutnih od 4 920 osoba i 164 krštena koja su tim činom simbolizirala svoje predanje Jehovi. Ranije, 1. travnja, u ruskim skupštinama u Njemačkoj na proslavi Spomen-svečanosti obilježavanja Isusove smrti bilo je 6 175 prisutnih.

I u Sjedinjenim Državama došlo je do priliva ljudi iz bivšeg Sovjetskog Saveza koji govore ruski. The New York Times je izvijestio: “Između 1991. i 1996. Rusi u Brooklynu bili su grupa imigranata čiji je broj najbrže rastao. U istom tom periodu Služba za imigraciju i naturalizaciju za više od 339 000 imigranata iz bivšeg Sovjetskog Saveza odobrila je ulazak u Sjedinjene Države.”

Kasnije je Times od siječnja 1999. izvijestio da je tokom prijašnjeg desetljeća oko 400 000 Židova iz bivšeg Sovjetskog Saveza imigriralo u New York i obližnja područja. Osim toga, zadnjih se godina tisuće Rusa nastanilo u drugim dijelovima Sjedinjenih Država. Naprimjer, sjeverna Kalifornija imala je priliv od nekih 35 000 novih ruskih imigranata, čime je postala treći najveći imigrantski centar stanovnika bivšeg Sovjetskog Saveza, nakon New Yorka i Los Angelesa. Ti ljudi koji govore ruski također su iskoristili priliku da proučavaju Bibliju, a  stotine njih postali su obožavatelji pravog Boga, Jehove.

U Sjedinjenim Državama je u novije vrijeme, točnije 1. travnja 1994, u Brooklynu (New York) osnovana prva ruska skupština Jehovinih svjedoka. Kasnije su osnovane ruske skupštine u Pennsylvanii, Kaliforniji i Washingtonu. U mnogim dijelovima zemlje osnovane su i studijske grupe.

Od 20. do 22. kolovoza prošle godine prvom oblasnom kongresu na ruskom, koji je održan u New Yorku, s oduševljenjem je prisustvovao najveći broj od 670 osoba iz čitavih Sjedinjenih Država i Kanade. Sva su predavanja iznesena na ruskom, a u kostimiranoj drami, koja se temeljila na biblijskom izvještaju o Jakovu i Ezavu, glumili su članovi ruske skupštine iz Los Angelesa (Kalifornija). Bio je to pravi vrhunac kongresa.

Još jedan vrhunac kongresa bilo je krštenje 14 osoba, a sve ih možete vidjeti na popratnoj fotografiji. Nekoliko njih putovalo je oko 4 000 kilometara iz Portlanda (Oregon), Los Angelesa i San Francisca (Kalifornija) da bi se krstili na tom kongresu u New Yorku. Tih 14 osoba prije je živjelo u bivšim sovjetskim republikama Armeniji, Azerbajdžanu, Bjelorusiji, Moldaviji, Rusiji i Ukrajini. Njihova iskustva pokazuju koliko cijene spoznaju o Bogu i to što ga mogu slobodno obožavati.

Svetlana je (prvi red, treća slijeva) odrasla u Moskvi. Sa 17 godina udala se za jednog popularnog pjevača koji je bio dosta stariji od nje, a 1989. sa svojim malim sinom došli su u Sjedinjene Države. Njen je muž stalno putovao i nakon pet godina razveli su se.

Kad se Svetlana upoznala s jednom kolegicom s posla koja je Svjedok, prijatelji su je upozorili da se ne povezuje s, prema njihovim riječima, “sektom koja će [joj] upravljati životom i uzeti [joj] sav novac”. Pa ipak, ona je željela saznati što Biblija uči. O tome, što su joj pokazali Božje ime u Bibliji, ona kaže: “Jako me impresioniralo što su to jedino Svjedoci obznanjivali.”

Andrej je (zadnji red, treći slijeva) kao mladić napustio svoj dom u Sibiru i otišao u današnji Sankt Peterburg da bi trenirao za profesionalnog atletičara. Ubrzo nakon toga Sovjetski Savez se raspao, a 1993. Andrej je s 22 godine imigrirao u Sjedinjene  Države. On objašnjava: “Počeo sam razmišljati o Bogu, pa sam išao u Rusku pravoslavnu crkvu. Jednom, kad se slavio pravoslavni Uskrs, cijelu sam noć ostao u crkvi nastojeći se približiti Bogu.”

Nekako u to vrijeme Svetlana je srela Andreja i rekla mu što je naučila proučavajući Bibliju. Pristao je da s njom ode na sastanak Jehovinih svjedoka, a nakon toga se odlučio na proučavanje Biblije. Vjenčali su se u siječnju 1999. Nakon svog krštenja na kongresu, sjali su od sreće.

Pavel je (zadnji red, četvrti slijeva) rođen blizu Karagande (Kazahstan), a kasnije se preselio u Nalčik (Rusija). Taj veliki grad nalazi se u blizini Čečenije i Dagestana, gdje se vode mnoge borbe. Pavel je tamo prvi put sreo Svjedoke u kolovozu 1996, ali je sljedećeg mjeseca imigrirao u San Francisco. Imao je posla s drogom i bio je otac jedne djevojčice koja je s majkom ostala u Rusiji.

Čim je stigao u Sjedinjene Države, Pavel je stupio u kontakt s Jehovinim svjedocima i pristao na proučavanje Biblije. Sredio je svoj život i poslao pismo majci svoje kćerke u kojem joj je rekao za svoja novostečena vjerovanja. Ona sada proučava sa Svjedocima, a planiraju da dođe u Sjedinjene Države kako bi se Pavel mogao vjenčati s njom i da bi onda svi zajedno, uključujući i njihovu kćerku, mogli služiti Jehovi u Kaliforniji.

Georgij je (zadnji red, drugi slijeva) rođen i odrastao u Moskvi. U Sjedinjene je Države došao 1996, a iduće godine oženio se s Florom, koja je porijeklom iz Azerbajdžana. Georgij je bio član Ruske pravoslavne crkve, ali nakon što je pročitao časopis Kula stražara, imao je pitanja u vezi s naukom o Trojstvu. U odgovoru na svoje pismo od Društva Watch Tower dobio je brošuru Trebaš li vjerovati u Trojstvo? Godine 1998. i on i Flora počeli su proučavati Bibliju. Sada se i ona planira krstiti.

Još jedan vrhunac kongresa bili su pozdravi iz Moskve, gdje je na kongresu istog tog vikenda bilo okupljeno 15 108 osoba. Kako  li su delegati u New Yorku bili oduševljeni kad su čuli obavijest da se tamo krstilo 600 osoba! Bilo je to pogotovo zbog zloslutnih novinskih i televizijskih izvještaja koji su počeli kolati Sjedinjenim Državama i drugim zemljama u tjednu prije kongresa u Moskvi.

Svjedoci su 21. srpnja 1999. potpisali ugovor za korištenje Olimpijskog stadiona smještenog blizu samog centra Moskve i odmah pored velike ruske pravoslavne crkve. No tjedan dana prije početka kongresa bilo je jasno da će doći do protivljenja. Do srijede 18. kolovoza još nije stigla dozvola za korištenje stadiona, mada je najamnina već bila plaćena. Upravi stadiona bilo je istaknuto da su, kao što pokazuje okvir na 28. stranici, Jehovini svjedoci zakonski priznata vjerska organizacija u Rusiji.

Budući da je u petak prijepodne trebalo biti prisutno oko 15 000 kongresnih delegata, predstavnici Svjedokâ bili su sve zabrinutiji. Neki su delegati u Moskvu dolazili iz gradova i mjesta koja su kilometrima daleko. Konačno, nakon nekoliko sati pregovaranja, u četvrtak 19. kolovoza oko 20.00, uprava stadiona s radošću je obavijestila predstavnike Svjedokâ da kongres može započeti. Gradske su vlasti rekle da nemaju ništa protiv toga da se kongres održi.

Sljedećeg prijepodneva tisuće su počele pristizati na stadion. Svjedoci volonteri radili su cijelu noć da bi sve pripremili za dolazak braće. Tog su prijepodneva došli i novinari, koji su ranije obaviješteni o protivljenju s obzirom na održavanje kongresa. “Čestitam!” uzviknuo je jedan od njih. “Drago nam je što čujemo da će se kongres održati.”

Uprava stadiona mislila je da bi bilo pametno poduzeti određene mjere opreza. Zbog toga su na svim ulazima stajali  policajci s detektorima metala poput onih koji se na aerodromima koriste za pregled putnika. Policajci su bili i posvuda unutar stadiona. Kongres je uredno počeo usprkos ozbiljnoj opasnosti.

U subotu poslijepodne netko je nazvao telefonom i rekao da je na stadion podmetnuta bomba. Prijetnja je dojavljena malo prije kraja predzadnjeg govora tog dana. Zbog toga je, na zahtjev uprave stadiona, dana kratka obavijest o tome da se stadion mora odmah evakuirati. Kad su to svi učinili bez panike, osoblje stadiona i policija bili su zadivljeni. Nikada nisu vidjeli nešto slično! Pitali su je li to bilo uvježbano.

Bomba nije pronađena, a sljedećeg dana program je produžen da bi se iznijelo točke koje u subotu nisu održane. Upravi stadiona kongres se svidio.

U zadnjem vikendu kolovoza i prvom vikendu rujna oblasni kongresi na ruskom jeziku održani su i u Grčkoj — u Ateni, a onda u Solunu. Ukupno je bilo 746 prisutnih i 34 krštena. U Grčkoj ima 8 ruskih skupština i 17 manjih grupa koje se sastoje od imigranata iz bivših južnih republika Sovjetskog Saveza. Oni svoje sastanke održavaju na ruskom i drugim jezicima kojima govore imigranti.

Među krštenima u Ateni bio je i Viktor. On je bio ateist, ali je u kolovozu 1998. prisustvovao međunarodnom kongresu Jehovinih svjedoka u Ateni, gdje se krstila njegova žena. Rekao je da je bio toliko oduševljen ljubavlju koju su pokazivali delegati da ga je to potaklo na proučavanje Biblije.

Čovjek imenom Igor dobio je knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji, a kad ju je pročitao, bacio je svoje ikone. Čak se počeo predstavljati kao Jehovin svjedok. Nakon što je pisao podružnici u Ateni i nakon što su ga Svjedoci posjetili u studenom 1998, odmah je otišao na svoj prvi skupštinski sastanak, a otada nije izostao ni s jednog. Sada, nakon što se krstio, Igor ima cilj postati punovremeni propovjednik Jehovinih svjedoka.

Ljudi koji govore ruski imigrirali su u mnoge druge zemlje diljem svijeta koje nisu spomenute. Mnogi od njih također se raduju jer mogu slobodno proučavati Bibliju i javno se sastajati da bi obožavali Boga. Njima je ta prednost dragocjena radost!