PRIJE skoro 2 000 godina Isus, često zvan najveći čovjek koji je ikad živio, nepravedno je osuđen na smrt. Dok je visio na mučeničkom stupu, zločinac koji je bio pored njega podrugljivo mu je rekao: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas.”

Nato je drugi zločinac, koji je također bio osuđen na smrt, prekorio tog čovjeka: “Zar se uopće ne bojiš Boga, sad kad si pod istom presudom? A mi smo s pravom osuđeni, jer u potpunosti primamo što zaslužujemo zbog onoga što smo učinili; ali ovaj nije učinio ništa što ne bi bilo na mjestu.” Onda se okrenuo prema Isusu i zamolio ga: “Sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo.”

Isus je odgovorio: “Zaista ti kažem danas: Bit ćeš sa mnom u Raju” (Luka 23:39-43).

Isus je pred sobom imao divnu nadu. Apostol Pavao je primijetio kako je ta nada djelovala na Isusa kad je rekao: “Zbog radosti koja je stajala pred njim pretrpio je mučenički stup, prezrevši sramotu” (Hebrejima 12:2).

Ta ‘radost’ koja je stajala pred Isusom uključivala je ponovni život s njegovim Ocem na nebu i na koncu obavljanje službe Vladara Božjeg Kraljevstva. Štoviše, imat će i radost da na nebu dočekuje svoje dokazane i pouzdane sljedbenike koji će vladati s njim kao kraljevi nad Zemljom (Ivan 14:2, 3; Filipljanima 2:7-11; Otkrivenje 20:5, 6). Na što je onda Isus mislio kad je zločincu koji se pokajao obećao da će biti u Raju?

On nije udovoljavao zahtjevima da vlada s Isusom na nebu. On ne spada među one kojima je Isus rekao: “Vi ste oni koji su ostali sa mnom u mojim kušnjama; i ja sklapam savez s vama, kao što je moj Otac sklopio savez sa mnom, za kraljevstvo” (Luka 22:28, 29). Pa ipak, Isus je obećao da će zločinac biti u Raju s njim. Kako će se to obećanje ispuniti?

Jehova Bog je prvog čovjeka i ženu, Adama i Evu, smjestio u Raj, vrt miline koji se zvao Eden (1. Mojsijeva 2:8, 15). Eden se nalazio na Zemlji i Bog je naumio da čitava Zemlja postane raj. Međutim, Adam i Eva nisu bili poslušni Bogu i istjerani su iz svog lijepog doma (1. Mojsijeva 3:23, 24). No Isus je otkrio da će Raj biti obnovljen i da će obuhvaćati cijelu Zemlju.

Kad je apostol Petar upitao Isusa koju će nagradu on i drugi apostoli dobiti zato što ga slijede, Isus je obećao: “Prilikom ponovnog stvaranja, kad Sin čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje, vi koji ste me slijedili također ćete sjesti na dvanaest prijestolja” (Matej 19:27, 28). Zanimljivo je to što Lukin izvještaj o ovom razgovoru umjesto izraza ‘ponovno stvaranje’ kaže da je Isus govorio o “sustavu stvari koji dolazi” (Luka 18:28-30).

Dakle, kad Isus Krist sjedne na svoje slavno prijestolje na nebu, zajedno s onima koji će vladati s njim, uspostavit će pravedan novi sustav stvari (2. Timoteju 2:11, 12; Otkrivenje 5:10; 14:1, 3). Putem Kristove nebeske vladavine ispunit će se Božji prvobitni naum da čitava Zemlja postane raj!

Tijekom vlasti tog Kraljevstva Isus će ispuniti svoje obećanje dano zločincu koji je umro kad i on. On će ga uskrsnuti i onda će taj čovjek postati Isusov zemaljski podanik. Tada će zločinac dobiti priliku da ispuni  Božje zahtjeve i vječno živi pod vladavinom Kraljevstva. Zaista se možemo radovati izgledu vječnog života u Raju na Zemlji koji se temelji na Bibliji!

Zamislite kakav smisao našem životu može dati ta veličanstvena nada. Može nam pomoći da zaštitimo um od katastrofalnih posljedica negativnog razmišljanja. Apostol Pavao je tu nadu usporedio s jednim bitnim dijelom duhovne bojne opreme. Rekao je da “nadu spasenja” moramo nositi “kao kacigu” (1. Solunjanima 5:8; Psalam 37:29; Otkrivenje 21:3, 4).

Ta nas nada održava na životu. U predstojećem Raju, kad ‘Bog koji podiže mrtve’ vrati u život naše voljene, suze radosnice zamijenit će usamljenost (2. Korinćanima 1:9). Tada ćemo zaboraviti na frustraciju uslijed fizičke nemoći, boli i nepokretnosti, jer će “hromi skakati k’o jelen”. ‘Pomladit će se tijelo svake osobe kao u djeteta’ i “vratiće se na dane mladosti svoje” (Izaija 35:6, St; Job 33:25).

Tada, kad “nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam”, očaj zbog dugotrajne bolesti bit će tek uspomena koja blijedi (Izaija 33:24). Osjećaj praznine uzrokovan kroničnom depresijom pretvorit će se u ‘vječnu radost’ (Izaija 35:10). Beznađe zbog smrtonosne bolesti nestat će zajedno sa smrću, starim čovjekovim neprijateljem (1. Korinćanima 15:26).