ASUNCIÓN, PARAGVAJ. Dok čekamo da nam stigne prtljaga, imamo nekoliko minuta za razgledavanje aerodroma. Supruga me iznenada povuče prema jednom zidnom panou. “Nije li predivan!” usklikne ona, pokazujući na krasan stolnjak od čipke veoma složenog uzorka. Odmah ju je zanimalo kako se izrađuje.

Čipka nalik paukovoj mreži potječe iz Arabije. Odatle je, prema knjizi Paraguay, Informaciones generales y Turísticas, “odnesena na Kanarske otoke i u Španjolsku, a zatim je između 17. i 18. stoljeća dospjela u Paragvaj, gdje je takozvana sunčeva čipka s Tenerifa dobila naziv paragvajska čipka, ili nanduti”. U Paragvaju su žene koje izrađuju tu profinjenu čipku dodale neke detalje po vlastitom ukusu te karakteristične motive biljnog i životinjskog svijeta tog kraja. Premda Paragvajke nisu izumile čipku, obogatile su je novim očicama. Mnoge Paragvajke počele su izrađivanjem čipke zarađivati za život.

Kako se izrađuje ta komplicirana čipka koja podsjeća na paukovu mrežu? Da bismo dobili odgovor na to pitanje, vodič nas je odveo u gradić Itauguá, 30 kilometara istočno od Asuncióna. Rekao nam je da se u tom kraju proizvodi veliki dio paragvajskih čipki koje nalikuju paukovoj mreži. I zaista, izlozi trgovina u glavnoj ulici puni su čipke.

Vlasnica jedne trgovine srdačno nas je dočekala i pokazala nam neke veoma lijepe radove. Objasnila je: “Rukom izrađene čipke razlikuju se po načinu izrade. Čipka nalik paukovoj mreži izrađuje se iglom. U Paragvaju većina čipkarica pamti vez, no ima i nekih koje izrađuju čipku po shemi. Sve one izrađuju čipku iglom i koncem na komadu lanenog platna postavljenom u drveni okvir. Umijeće izrađivanja čipke nauče od majke još kao male, a kasnije to isto uče svoju djecu.”

Pauk krstaš isplete mrežu za samo dva do tri sata. “Izrada stolnjaka za stol za osam osoba traje dva do tri mjeseca ako koristite grubi konac. Ako koristite fini konac, za stolnjak iste veličine trebat će vam šest do osam mjeseci”, rekla je naša domaćica. “Što je finiji konac, to je ljepši rezultat.”

Dok drži u ruci milje od bijele čipke, domaćica objašnjava: “To je koncentrični uzorak guavinog cvijeta i kod izrade tog uzorka treba se brojati niti. To je najkompliciraniji uzorak, a ako se radi od finog konca izrada traje dva tjedna. U početku su se čipke izrađivale samo od finog konca i sve su bile veoma skupe. Zato su mnoge čipkarice počele koristiti grubi konac kako bi se ubrzala izrada i pojeftinila čipka.”

U trgovini su bile izložene prostirke za jedaći pribor, stolnjaci, miljei, podlošci i drugi ručni radovi u raznim bojama i potpuno bijeli. Kad smo pitali za odjeću, naša je domaćica brzo iznijela jednu tipičnu haljinu, na koju je očito bila veoma ponosna i koja je pripadala njenoj kćeri. Bila je to lijepa i bogato ukrašena haljina duginih boja. U drugim trgovinama našli smo vješto izrađene razglednice na kojima se nalazi lijepa čipka. Nije neobično da se čipka nalik paukovoj mreži smatra najčuvenijim paragvajskim ručnim radom.